Igrokaz ‘Perković-Mustač’

    2

    Teško će sudac vrhovnog suda Branko Hrvatin prihvatiti odluku izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pa se čini da bi ova pravosudno-špijunska papazjanija mogla otpočeti i završiti u rukama otužnog hrvatskog pravosuđa. Time bi se mogle umanjiti šanse da hrvatska javnost ikada dozna imena i izvršitelje ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

    Igrokaz oko udbaškog evergreena Josipa Perkovića se nastavlja, ali na višoj instanci, Vrhovnom sudu kod suca Branka Hrvatina. Nešto konzervativniji sudac izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić je glatko spakirao Perkovića ”gastarbajsterskim stazama” u Njemačku, što je na zadnje noge diglo premijera Milanovića, koji napadajući, neprimjereno izvanraspravno vijeće Županijskog suda očekuje bolji prolaz kod sebi sklonijeg suca Hrvatina. Sudac Branko Hrvatin – sin istrijanskog komunističkog moćnika, inače posljednjeg predsjednika Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije bi mogao udovoljiti željama bijesnog odvjetnika Nobila, te zadržati Perkovića na suđenju jadnom hrvatskom pravosuđu kojem ionako pamet sole trutovi engleskog špijunskog miljea na duže nastanjenog u Hrvatskoj.

    Kako shvatiti ovaj pravosudni igrokaz nego pokušaj zaštite Zdravka Mustača, najboljeg europskog policajca, kako mu se tepalo u bivšoj državi. Medijski eksponirani Josip Perković bio mu je podređen i treba imati u vidu da je samo Zdravko Mustač kao šef jugoslavenske Službe sigurnosti mogao koristiti sve razine operativnih mogućnosti znajući izvršitelje i operativce na širokoj listi udbinih popisa. Dakle on je broj jedan, alfa i omega jugoslavenskih tajnih službi. Samo možemo zamisliti njegove sposobnosti, lucidan um i profesionalnost, kada je kao nesrbin vodio tako složeni špijunski sustav poput jugoslavenske Službe državne sigurnosti.

    Nesporno je da je imao saznanja o izvršiteljima, što je u ono vrijeme zbog karaktera komunističkog režima otvaralo direktan put do velikih vođa, čija imena za sada možemo samo nagađati. Labava je činjenica koju navodi Anto Nobilo u emisiji ”Fokus” HRT-a kada tvrdi kako ima saznanja da je ubojstvo Đurekovića izvršila crnogorska Udba, navodno da bi se osvetila za Barešićevo ubojstvo Vladimira Rolovića u Švedskoj 1971. godine što je obična besmislica, budući ustroj tajnih službi nije dopuštao neke emotivne i osvetničke bravure unutar udbaških postrojbi i datih im zadataka.

    Bilo bi žalosno da hrvatska javnost naivno iščekuje kako će u četvrtak Perković ili Mustač sjesti na klupu i kao u trećerazrednom špijunskom filmu izrecitirati koga je naredio ubiti Stane Dolanc, koga Špiljak, koga Tito. Pa komunisti su valjda predvidjeli svoj pad i davno utvrdili strukturu i način zapovijedanja u operativnome lancu. Za sve postoji pisani trag, ali ovdje se radilo o likvidacijama ljudi, a ne o transakciji novca, stoga je iluzorno očekivati iznošenje nekih zvučnih imena na ovakvim suđenjima. Ne smijemo zaboraviti da je britanska Mi6 ustrojila Udbu, pa nije za očekivati da se jednim suđenjem Perkoviću i Mustaču razotkrije bilo čije ime nalogodavaca iz partijskih struktura Jugoslavije. Zameli su tragove ubijanja stotine tisuća Hrvata na križnim putevima, potom u Domovinskom ratu, a zasigurno i tragove ovih zločina kojima nema usporedbe u novijoj povijesti Europe.

    Zaboravlja se također da su Mustač i Perković imali odriješene ruke u komunikaciji sa drugim tajnim službama, što je Nijemcima dodatno zanimljivo u cijelom slučaju. Ta činjenica dodatno daje na važnosti ovom pravosudno-špijunskom zapletu budući da se po nekim ”teorijama urote” Njemačka još ubraja u labavo okupirane zemlje od strane masonskih zapadnih sila, a nije i nevažno da su njemačke lože uvijek bile sklonije pariškom Velikom orijentu, nego britanskim masonskim ložama. Da se Njemačkoj ne smije dopustiti nikakav diplomatski niti pravosudni uzlet prepuštajući im ovo sudovanje, ”zapovijedila” je i bivša šefica bitanske tajne službe Mi5 Stella Rimington, čak i pod prijetnjom sankcija od Europske Unije, što se svakako neće dogoditi, zaključuje Rimington. Ove rečenice su važan pokazatelj tko zapovijeda našoj Vladi i govori nam da će dobrog igrokaza na ovu temu doista ubuduće biti, ali sadržaja nikada nikakvoga.

    Hrvatska bi javnost trebala odbaciti manipulacije medija koji su već mjesecima uzurpirali javni prostor ovom temom, skrivajući meritum problema, a to je svakako Zakon o lustraciji koji bi makar malo umanjio participiranje bivšim komunističkim kadrovima u današnjem političkom životu Hrvatske, što bi nas malo više uzdiglo na ljestvici demokratskih država Europe.

    SS/dnevno/ilustracija kamenjar

    facebook komentari

    • peppermintt

      Pa komunisti su valjda predvidjeli svoj pad i davno utvrdili strukturu i
      način zapovijedanja u operativnome lancu. Za sve postoji pisani trag,
      ali ovdje se radilo o likvidacijama ljudi, a ne o transakciji novca,
      stoga je iluzorno očekivati iznošenje nekih zvučnih imena na ovakvim
      suđenjima. Ne smijemo zaboraviti da je britanska Mi6 ustrojila Udbu, pa
      nije za očekivati da se jednim suđenjem Perkoviću i Mustaču razotkrije
      bilo čije ime nalogodavaca iz partijskih struktura Jugoslavije.”

      eto i ja to govorim cilo vrime, oni su ideološki pripadali udbi a oni svoje ideale ne odaju.

    • peppermintt

      Pa komunisti su valjda predvidjeli svoj pad i davno utvrdili strukturu i
      način zapovijedanja u operativnome lancu. Za sve postoji pisani trag,
      ali ovdje se radilo o likvidacijama ljudi, a ne o transakciji novca,
      stoga je iluzorno očekivati iznošenje nekih zvučnih imena na ovakvim
      suđenjima. Ne smijemo zaboraviti da je britanska Mi6 ustrojila Udbu, pa
      nije za očekivati da se jednim suđenjem Perkoviću i Mustaču razotkrije
      bilo čije ime nalogodavaca iz partijskih struktura Jugoslavije.”

      eto i ja to govorim cilo vrime, oni su ideološki pripadali udbi a oni svoje ideale ne odaju.