SUTRA JE DANAS!!

Uoči dana sjećanja na epsku obranu Vukovara, hrabrost Hrvatskih branitelja, spremnost na žrtvu Hrvatskih Vitezova, ali i Naroda, napisao sam, a portal Hrvatsko Nebo je objavio tekst pod naslovom:- POTECI ŽIVA RIJEKO“, završivši je riječima:

„Koračaj sutra u s osjećajem ponosa i tuge Hrvatski, Herojski, Nesalomljivi, Ponosni VUKOVARE!!

Poteci  ŽIVA RIJEKO, sjećanja, ponosa, časti, bola, prkosa i nade!!

A sutra?

Sutra ne zaboravi.

Sutra sazovi sud!

Zatraži pravednu kaznu!

I, NE ODUSTANI!!“

I potekla je jučer „ŽIVA RIJEKA“, rijeka sjećanja, boli, sućuti, ponosa, prkosa, odlučnosti, …!

Iznimno mi je drago da je jučerašnji dan protekao dostojanstveno, da je u Herojski Vukovar hodočastio do sada najveći broj Hrvata, Domoljuba, da smo kao pobjednički narod odali počast svojim braniteljima, njihovoj žrtvi, epskoj obrani svog grada. Domovine.

Veličina je to naroda, svijest, očitovanje pijeteta, odavanje počasti, suosjećanja s članovima obitelji, suboraca.

Opet se, jučer, moj Hrvatski narod pokazao velikim.

Svanuo je novi dan. Sliježu se dojmovi, vraćamo se svakodnevici.

Hoćemo li danas krenuti putem zaborava, do nove obljetnice, kao proteklih 25 godina?

SUTRA JE DANAS, prijatelji!!

JESMO LI SPREMNI?

ZA DOM!!?

ZA DOMOVINU!!?

ZA ISTINU!!?

ZA PRAVDU!!?

Jesmo li zaboravili kako smo, razasuti po bojišnicama diljem Lijepe naše govorili 1991.godine:-„Gori od ovih koji nas napadaju su jedino oni koji Domovinu nisu spremni braniti“?

Zar je stvarno proteklo tako puno vremena?

Nude nam „naši“ vrli političari ZABORAV, OPROST, „HOD U BUDUĆNOST“!!

Samo u  Herojskom gradu Vukovaru još je 291 žrtva, bez prava na IME, dostojan GROB,

njihove obitelji bez prava na žalovanje, na smiraj, na prijelaz razarajuće boli u „tihu tugu“!!

A pozivaju nas na ZABORAV oni koji svojoj Domovini nisu ništa dali. Oni koji ništa nisu osjećali, koji svoje majke, domove, rodnu grudu, nisu bili spremni braniti!!

Svjedoci smo da nas agresori svakoga dana sve više optužuju, napadaju, PROGONE!

Hrvatski branitelj je sustavno stigmatiziran, guran na margine, dok se agresori nagrađuju.

Bezočno se godinama provodio proces „izjednačavanja krivnje“, da bi se danas zločince amnestiralo a branitelje anatemiziralo.

Ako se želimo suprotstaviti tim procesima, krajnji je čas.

 Usudimo li se danas, kao 1991.godine, ponoviti:

-„Gori od ovih koji nas napadaju su jedino oni koji Domovinu nisu spremni braniti“?

Usudimo li se imenovati ih?

 Protuhrvatska koalicija, predvođena SDP-om, u suradnji s istim takvim Predsjednikom države, napravila je i objavila Registar Hrvatskih branitelja, sudionika Domovinskog Rata, koji se danas koristi od Vlasti Srbije i BiH kao izvor podataka za progon Hrvatskih branitelja.

Pravosudne vlasti republike Hrvatske izdajnički su, u proteklim periodu, surađivale sa vlastima Srbije i BiH, na štetu interesa Republike Hrvatske, dok su istodobno tijela gonjenja u Republici Hrvatskoj propustila poduzimati potrebite mjere i radnje prikupljanja dokaza i progona počinitelja ratnih zločina i zločina počinjenih u ratu, OSIM u slučajevima ako su (navodni) počinitelji pripadnici Hrvatske Vojske i Policije.

U naše ime, političari i institucije su prihvatili krivnju za nepostojeće ili preuveličane zločine i istodobno se odrekli progona stvarno počinjenih zločina nad Hrvatima, ili su ih minimalizirali

Tempore criminis, u vrijeme rasprave o objavi registra, pisao sam i objavio:-„(…) Niti ja nisam protiv sustavnog uređenja toga područja, najmanje sam protiv toga da registar branitelja bude javan, ali sam protiv kampanje koja se vodi protiv Domovinskog rata kao pojave i branitelja kao izravnih aktera.

Naime, tema objave registra, te podjele «ZA» i «PROTIV», nametnuta je u kontekstu organizirane kampanje da se branitelji prikažu kao paraziti, teret ovome društvu, kao problematična društvena skupina. Već dulje vrijeme, svaki negativan događaj (kriminalni čin, nasilje u obitelji, prekršajne radnje kao što je remećenje javnog reda i mira, suicid itd.), sudionici kojih su hrvatski branitelji iz DR, mediji (gotovo obvezatno) proprate uz epitet «sudionik DR», «razvojačeni branitelj», «bivši branitelj», «branitelj liječen od PTSP-a», itd. Od objave broja registriranih branitelja počinje kampanja koja je nedvosmisleno usmjerena na daljnje ocrnjivanje hrvatskih branitelja iz DR, pokušaja stvaranja razdora među braniteljima sa ciljem njihova slabljenja, jer bi ujedinjeni mogli predstavljati opasnost. Za razne političke i interesne skupine.

Imali smo prilike čuti svašta na tu temu, no vrlo rijetko je bilo dobronamjernih prijedloga da se ovo područje uredi sustavno i cjelovito, na način da se SVI GRAĐANI RH ZAJEDNO I SVAKI VOJNI OBVEZNIK POSEBNO, u vremenskom odsjeku koji se Zakonom priznaje kao period trajanja Domovinskog rata, stave na svoje mjesto. Zar bi bilo pravedno i dovoljno postrojiti i prozvati samo branitelje. Ako već želimo biti «pravdonoše», upitajmo se da li je veći grijeh biti «lažni branitelj» , stvarni dezerter ili pak agresor.

Ne kažem da nije nužno sa popisa branitelja brisati one koji tamo ne pripadaju. Dapače. Ali se ne slažem da se organiziraju hajke i stvara atmosfera linča. Ulica naime može ćakulati o tome (to je demokratsko pravo svakog građanina), ali ne može i ne smije prosuđivati i suditi.

Činjenica da je veći broj onih koji ovu zemlju nisu branili od onih koji jesu, sama po sebi, ne bi smjela biti dovoljna za progon branitelja, bez obzira na ustavom zajamčenu vladavinu većine. I demokracija, pa i pravo javnosti na informaciju (kao tekovina demokracije) imaju i moraju imati ograničenja. Ako želimo utvrditi istinu, kao nepobitnu, dokazanu činjenicu, onda je nužno napraviti odmak od problema (ne biti u njemu), a ako pak želimo sagledati cjelinu, onda se moramo izdići iznad problema. Ako želimo objektivizirati status i položaj hrvatskih branitelja iz DR u Republici Hrvatskoj, onda se moramo referirati na neke slične veličine.

«Ništa nije ni veliko niti malo dok se ne usporedi sa nečim».

Za pretpostaviti je da se među , (oko), 500.000 registriranih branitelja nalaze i neki (osobno mislim manji broj), koji tamo ne pripadaju. Ako ih ima, neka ih oni koji za to primaju plaću pronađu, sankcioniraju i brišu iz registra. Ako im treba pomoć, većina nas koji smo organizirali postrojbe i zapovijedali njima smo još živi.

Međutim, ako bi i prihvatili tu brojku kao stvarnu,  to je još uvijek značajna manjina u odnosu na broj građana RH koji su po tadašnjim zakonima, imali vojnu obvezu. GDJE SU BILI I ŠTO SU RADILI OSTALI (koji nisu bili branitelji, odnosno ne nalaze se u registru)?

JE LI MOGUĆE DA JE U OVOJ ZEMLJI VEĆI INTERES JAVNOSTI ZA POPIS BRANITELJA , NEGO ZA POPIS DEZERTERA ILI ZA POPIS AGRESORA I NJEGOVIH POMOĆNIKA???

I to ne zbog toga da bi im se odala počast kao ljudima koji su svojim životima stvarali i branili ovu zemlju, nego da bi ih se prozvalo kao društvene parazite.

Jako nam smetaju branitelji, deklarativno «lažni», ali samo zato što se snage upregnute u ovu kampanju još uvijek ne usude napasti «stvarne», no budite sigurni da hoće kada prosude da su dovoljno jaki.

Istodobno, ne smeta nam činjenica da među nama žive i mnoga prava (financirana iz državnog ili lokalnih proračuna) koriste ljudi koji su s oružjem u ruci (ili na drugi način), napadali ovu zemlju, razorili mnoga naselja, uništili mnoga materijalna dobra, paralizirali proizvodnju i normalan život u polovici države na skoro 10 godina, pobili mnoge nedužne građane. Velika većina je abolirana i ne želim to dovoditi u pitanje, ali ta «mala» razlika između agresora i branitelja nije izbrisana abolicijom, a neće biti ni vođenjem ovakvih kampanja protiv branitelja RH.

Gospodo, svi vi koji ste tako «iskreno» zabrinuti za budućnost ove države i osnovali ste prilično široku frontu za njenu obranu od branitelja, pokušajte objaviti popis onih koji su je napadali, pa će te vidjeti kako će se na stražnje noge propeti svi oni istinoljupci koji se bore za objavljivanje registra branitelja.

KAKVA JE BUDUĆNOST ZEMLJE KOJA SE OVAKO ODNOSI PREMA SVOJIM BRANITELJIMA???

Da bi se ovo područje sustavno uredilo trebalo bi uraditi slijedeće:

1.-popisati sve vojne obveznike u RH, koji su bili u evidencijama tadašnjih
Sekretarijata za narodnu obranu,

02.-popisati sve one koji su se stavili na raspolaganje za obranu RH bez poziva, a imali su

vojnu obvezu,

03.-popisati sve one koji su se stavili na raspolaganje za obranu RH, a nisu imali vojnu

obvezu,

04.-popisati one građane RH koji su imali obveznu braniti je, a uzeli su oružje i

aktivno sudjelovali u agresiji na svoju Domovinu,

05.-popisati one građane RH koji su bili vojni obveznici ali se nisu stavili na

raspolaganje vlastima za pitanje vojne obveze, nego su na okupiranim područjima

pasivno doprinosili agresiji na RH,

06.-popisati one vojne obveznike koji su neposredno prije i za vrijeme rata, bez odobrenja

vlasti nadležnih za poslove vojne obveze, napustili RH,

07.-popisati one koji su pozvani na obranu domovine, a nisu se odazvali pozivu,

08.-popisati one koji su samovoljno napustili ZNG, HV, i policijske postrojbe,

09.-popisati one koji su, zbog toga što su zbog povrede Zakona o obrani ili drugog propisa

kojim je regulirana služba u OS, ili nekog drugog, općeg propisa, nečasno otpušteni iz OS,

10.-Registar hrvatskih branitelja iz DR, ali ne popise postrojbi, nego po mjesno nadležnoj

Upravi/Uredu obrane, Odnosno Policijske Uprave, te ukloniti podatke koji bi su klasificirani

kao tajni,i na kraju,

11.-popisati broj korisnika braniteljskih mirovina, unutar kojega razgraničiti:

a).- broj (ne popis) djelatnih vojnih osoba, sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i

razlogom umirovljenja,

b).-broj (ne popis) pripadnika gardijskih brigada sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i

razlogom umirovljenja,

c).- broj (ne popis)pripadnika djelatnog sastava MUP-a sa prosjekom mirovinskog staža

osiguranja i razlogom umirovljenja,

d).- broj (ne popis) pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a sa prosjekom mirovinskog staža

osiguranja i razlogom umirovljenja, te,

e). – broj ostalih korisnika mirovina prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih

branitelja, koji su u mirovinu otišli isključivo po ZPHBDR (bez obiteljskih mirovina), a nisu

bili djelatni pripadnici HV-a i MUP-a, sa prosjekom mirovinskog staža osiguranja i

razlogom umirovljenja, uz poseban osvrt na one koji su za vrijeme obrane domovine ostali

bez radnog mjesta,

Prema meni dostupnim podacima, sve navedene skupine (od a do e) ukupno broje oko 50.000 osoba, a zajedno sa korisnicima obiteljskih mirovina ta brojka se kreće oko 68.000.

Razumije se da svaki od navedenih popisa treba sastaviti i objaviti u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka, a ako postoje zakonske zaprjeke, treba pokrenuti proceduru reguliranja ovih pitanja odgovarajućim zakonima.

Tek tada možemo dobronamjerno razgovarati o objavi gore navedenih popisa, pa i registra branitelja.

U suprotnom, objavom postojećeg Registra hrvatskih branitelja iz DR, branitelji će biti dodatno stigmatizirani, izvrgnuti sumnji, potrebi dodatnih dokazivanja, međusobnim sukobima itd. a u javnosti će se potvrditi teza da se radi o, (prevelikoj), skupini problematičnih osoba koji žive parazitski, na teret hrvatske države, što je i temeljni cilj kampanje.

Pored navedenog, u kampanji protiv branitelja se zaboravlja, (ili namjerno prešućuje), činjenica da pored hrvatskih branitelja iz DR, postoji, i povlaštene mirovine prima, oko 39.000 partizanskih boraca NOR-a, danas,  65 godina nakon njegovog završetka.

U sklopu istog procesa, trebalo bi objaviti i njihov popis, sa godinom rođenja, i od kada su u mirovini,  iz kojega bi bilo vidljivo da postoje mnogi koji su svoje mirovine «zaradili» kao 10-godišnjaci.

Isto tako, treba objaviti popis građana RH, (bez obzira na to jesu li sudjelovali u DR ili ne),

koji su se enormno obogatili u periodu od 1990. do 1996.godine, prema unaprijed utvrđenim i poznatim kriterijima.

Ukoliko se ovo područje želi stvarno urediti, onda je nužno pristupiti mu bez predrasuda, odbaciti stereotipe, utvrditi, popisati, obraditi i grupirati, te na kraju objaviti samo činjenice, bez ostrašćenosti.

Jedna od činjenica je da su hrvatski branitelji iz DR (koliko ih god ima) u velikoj manjini u odnosu na one koji su to mogli, ili trebali biti, a nisu, te da su danas zbog mnoštva (skupnih ili pojedinačnih) razloga, uz svesrdnu pomoć medija, izloženi neviđenoj hajci.

Mnogi su se «zaigrali» i otvoreno krenuli u napad na branitelje. Na žalost, među njima ima i (hvala Bogu) manji broj branitelja. Neki nisu svjesni što će se dogoditi u konačnici i kakvu će općedruštvenu «korist» proizvesti ova kampanja, dok neki jako dobro znaju što čine.

Toj hajci se pridružio (ili stavio na čelo) i aktualni Predsjednik RH, za koga se ne može reći da nije svjestan onoga što čini, što bi trebalo zabrinuti sve one kojima je Hrvatska na srcu.

Posebno nakon kriminalnog čina objave popisa koji se vodi u MORH-u na stranicama interneta. Hoće li itko u ovoj zemlji prozvati aktualnog Predsjednika i klike oko njega za poticanje (za sada nepoznatog počinitelja) na kriminalni čin objave ukradenog dijela popisa hrvatskih branitelja??? Hoće li se itko upitati gdje je granica erozije sigurnosne politike i njene provedbe u praksi, kada nam u «institucijama države» sustavno funkcionira jedino nered, nekompetencija i neodgovornost???

Što se još treba dogoditi  da se u MORH-u saniraju štete koje su posljedica kadroviranja Joze Radoša i Željke Antunović, a koje nisu imali hrabrosti i volje ispraviti «neprepoznatljivi» Berislav Rončević i Branko Vukelić???

Koalicijskoj vladi od 2000.godine  bio je dovoljan samo jedan mandat da nepopravljivo onesposobi sigurnosni i obrambeni sustav. Za ovu zemlju bi bilo bolje da su ga potpuno razorili. Ali ne. Oni su, kirurški precizno, u sustav ugradili poluge mehanizma koji će ga iznutra onemogućavati da učinkovito funkcionira, kompromitirati ga prema vani i usput se rješavati svih onih koji bi mogli ugroziti «projekt». Neka svi oni kojima je do prava javnosti na informaciju objave popis koliko branitelja ima u MORH-u, koliko ih je «stvarnih» a koliko «lažnih», koliko ih je u Ministarstvu branitelja, gdje su bili ljudi koji su danas na ključnim funkcijama?“

Danas, 2016.godine, „bogatiji smo“ za zločince u Hrvatskoj Policiji, Vojsci, vlastima na lokalnoj i regionalnoj razini, isplati mirovina za sudjelovanje u oružanoj pobuni protiv Domovine i naroda.

I još puno toga.

Hoćemo li, već danas, krenuti putem zaborava?!

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo

facebook komentari