Pratite nas

Gospodarstvo

Dok-Ing u tajnosti razvio paletu električnih vozila

Objavljeno

na

Najuspješniji svjetski proizvođač robotskih vozila za razminiranje ne odustaje od ulaska u posao s električnim vozilima. Zagrebačka tvrtka Dok-Ing prije osam godina predstavila je prvi hrvatski električni automobil XD Concept i na temelju njega potom lansirala model Loox, koji je uz podršku kineskih partnera trebao ići u serijsku proizvodnju, piše poslovni.hr

No, dok potraga za investitorima i dalje traje, a time i početak serijske proizvodnje, Dok-Ing je u tajnosti razvio cijelu paletu električnih vozila.

Kako doznaje Poslovni dnevnik, tvrtka inovatora Vjekoslava Majetića radi na novom modelu osobnog električnog automobila koji nosi radni naziv YD. Usto, razvila je multifunkcionalni teretni kamion manjih dimenzija zvan Tom Tom. U ponudi sada ima i prvi hrvatski električni motocikl pod brendom Core. U Dok-Ingovoj tvornici razvijen je i džip koji radi na električni pogon. Dok-Ing se izvještio i u preradama postojećih cestovnih vozila u električna, ali, kako tumači Majetić, na to ne stavljaju naglasak. Povrh svega, kao i ostali proizvođači električnih vozila, i Dok-Ing je razvio vlastite e-punionice.

Širok raspon ponude urodio je plodom. Dok-Ing je počeo prodavati električna vozila na veliko, ali ne automobile već za početak motocikle. Majetić kaže da su potkraj prošle godine krenuli s proizvodnjom Corea. O detaljima narudžbi ne govori.

No, ističe da Dok-Ing ima partnerski ugovor s jednom španjolskom tvrtkom za sklapanje, doradu i distribuciju električnih motocikala pod nazivom Core. Neslužbeno, u branši se priča da već sada postoji potražnja za više od tisuću električnih motocikala razvijenih u Hrvatskoj.

“To su komercijalna prijevozna sredstva koja razvijamo unazad dvije godine, a koja primarno služe za dostavu pošte, pizza, fast fooda i slične namijene, a za koji se interesiraju korporacije iz tog biznisa jer su ovi motocikli vrhunski proizvodi”, kaže Vjekoslav Majetić.

Prvi hrvatski električni motocikl, za koji već imaju narudžbu, pojašnjava Majetić, ima računalno navođenje, znači njihov menadžment može se raditi preko clouda. Dolazi u dvije izvedbe: s autonomijom od 50km i 110km, ovisno o cijeni i potrebama kupca. Kolika je cijena zasad nije poznato kao ni detaljnije tehničke specifikacije. Drugo električno vozilo kojem se već sada smiješi tržišni uspjeh je Tom Tom. Riječ je o multifunkcionalnom električnom kamionu manjih dimenzija. Vozilo ima kabinu za dvije osobe, a prtljažni prostor otraga je modularan. Može mu se dodati modul za dostavu, kiper, prijevoz otpada, skladište soli za ralicu, vatrogasni kamion, dizalicu pa čak i za prijevoz putnika. Vozilo bi trebalo imati gradsku autonomiju do stotinjak kilometara.

“Očekujem da će biti vrlo interesantan dalmatinskim gradovima za razne namijene”, kaže Majetić. Interes za Tom Tomom već postoji u inozemstvu što ne čudi s obzirom na nagrade koje je taj proizvod osvojio posljednjih mjeseci. Tom Tom je Majetiću donio dvije prestižne nagrade u Hong Kongu i na Tajvanu: Grand Prix i Zlatnu medalju za inovaciju.

“Upravo pregovaramo o izvozu Tom Toma, a jedna multinacionalka želi ga za brzu dostavu svojih proizvoda u užurbanim, napućenim sredinama”, naglašava Majetić. I dok o električnom džipu nismo mogli doznati više detalja, osam godina otkako je predstavio prvi hrvatski električni automobil, Dok-Ing se priprema predstaviti njegova nasljednika. Majetić ga ponosno predstavlja pod radnim nazivom YD. “Mnogo smo naučili na XD-u i zato sada radimo na idućem modelu YD-u. Novi model već je razvijen pa sad sređujemo financijsku konstrukciju kako bismo mogli napraviti prototip seriju od nekoliko komada. YD bit će komercijalno električno osobno vozilo. Bit će moderno i napredno poput XD-a, čak modernijeg izgleda, a umjesto tri imat će četiri sjedala i troja vrata te klasičan volan”, kaže Majetić.

Navodi da imaju mnogo planova i ideja. Rade na 30-ak razvojnih projekata raznih intenziteta. No, direktor Dok-Inga ističe da su ključ financije.

“Od proizvodnje XD-a zasad nema ništa, jer želim za to pronaći investitore. Stalno nam se javljaju Kinezi koji žele pokrenuti serijsku proizvodnju. Razgovora ima, ali konkretnih dogovora nema. Da bismo ušli u serijsku proizvodnju XD-a treba financirati gradnju tvornice. Bez investitora to ne želim raditi, jer želim da tako nešto utječe na profitabilnost tvrtke”, kaže Majetić. Ponosno tvrdi da su prvi hrvatski proizvođač električnih automobila koji je svoj proizvod i prodao u Hrvatskoj.

“Prodali smo dva XD-a. Prvi je kupio FER, a drugi smo ustupili Tehničkom muzeju u Zagrebu, a zatim su ga odlučili otkupiti. Proizveli smo još dva XD-a koja koristimo za svoje potrebe”, zaključuje Majetić, piše poslovni.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Rimac automobili šire svoj tim – zapošljavaju više od 100 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Rimac automobili šire svoj tim i zapošljavaju više od 100 ljudi.

Tvrtka Mate Rimca traži ljude u više odjela među kojima su istraživanje i razvoj, dizajn, proizvodnja i Greyp Bikes.

Radi se o pozicijama koje zahtijevaju širok raspon vještina, a više detalja možete doznati na njihovim stranicama.  Mate Rimac najavio je i dodatna širenja u mjesecima i godinama koje dolaze.

Vijest o zapošljavanju novih ljudi uslijedila je nakon objave informacije kako Kinezi u Rimčevu tvrtku ulažu 30 milijuna eura.

Naime, kineska grupacija Camel Group, najveći azijski proizvođač baterija, dokapitalizirala je hrvatsku tvrtku Rimac Automobili s 30 milijuna eura.

Od uloženog iznosa tri milijuna eura preusmjereno je u sestrinsku tvrtku Greyp Bikes, a iz kompanije je tada priopćeno da će investiciju iskoristiti za nove proizvode, proširenje proizvodnih kapaciteta i globalno širenje tvrtke.

Mate Rimac: Glavna investicija bit će nam izgradnja tvornice i zapošljavanje

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati