Pratite nas

Inicijativa za eReSizacijom Federacije…

Objavljeno

na

Jučer je u hotelu Bristol održana javna rasprava na temu Moonove reforme federacije, prezentacija rada kojeg je skupina oformljena na inicijativu američke ambasade u BIH organizirala kako bi se katastrofalan rad Patricka Moona, čovjeka koji je stolovao Bosnom, nešto manje i Hercegovinom pune četiri godine, donekle amortizirao eto barem činjenicom kako je upravo pod njegovim patronatom pokrenuta priča o reformi Federacije.

[dropcap]N[/dropcap]a debati koja je održana u prvom redu sjedili su političari koji su se punim plućima nastojali dodvoriti strancima, oni koji su u vlast Federacije gurnuti upravo Moonovom platformizacijom Federacije i oduzimanjem prava na predstavničku demokraciju konstitutivnim Hrvatima, jednom od BH naroda koji je barem prema izvornom Daytonu danas morao u FBIH imati pola vlasti.

Prvi u otimačini  mikrofona i uzurpaciji prostora bio je Zvonka od Platforme. Ubivši se od hvale na račun inicijative Zvonkec se izjadao kako i njega eto nazivaju izdajnikom, i da mu je drago biti izdajnik uz takvu veličinu kakava je Zubak. Koji je odbio potpisati Dayton. Zaboravio Zvonka da je taj isti Dayton Zubak parafirao u Parizu, a da je epitet izdajnika dobio u vrijeme prve Alijanse kada je omogućio prvi put udar na ustavni smisao Federacije sudjelujući u Vladi koja je imenovana na način da se prekršilo pravilo konsocijacije. Praksa da konstitutivni narodi prema postojećim zakonima sami, bez utjecaja drugih u izvršnu vlast delegiraju onu većinu koju sami izaberu.

Apsurd je da taj i takav Zubak , lik koji je uspio izlobirati da Hrvati u RS-u budu treći narod  a u FBIH drugi, i lik koji je stvorio prvu Alijansu te pohvalno danas gleda na ovu drugu Jurišić Lijanovićevu

image

, najnormalnije, sa slobode, kao premijr HRHB-a devri o zaštiti hrvatskog prava na ravnopravnost.

U našoj zemlji, jedna strana ambasada pokrene inicijativu , potom ti kaže što smiješ predlagati a što ne smiješ, i što je dozvoljeno misliti a što nije a onda napravi javnu raspravu na koju pozove one koje je i stvorila, da hvale njenu inicijativu. Zubake i Zvonke. Te neke Lijanovićeve pripuze. A ta inicijativa iako je kao neobvezatna postaje odjedanput predmet rasprave u parlamentu FBIH. Toliko o demokraciji, naročito direktnoj, građanima FBIH i njihovim pravom da sami donesu novi ustav i da zamjene ovakav loši, također američki.

Lijanovićevi pripuzi pak najradikalniji su u zaokretu političkih stavova. Što se više bliži dan kada će Jerko biti utamničen to je i radikalnija ova sitna švercerska skupina. Iako su do jučer govorili kako treba ukinuti Federaciju i ojačati državu, a ostaviti kantone te ih eventualno okrupniti, a RS pretvoriti u tek jedan megakanton, nekakav Lijanovićev papak u plavoj košulji jučer reče kako je NSRZB za potpuno ukidanje kantona i jačanje Federacije. Logično. Lijanovići više nemaju ovlast nad kantonalnim proračunima nego nad Federacijom pa bi bilo zgodno ionako prazne kase Federacije napuniti dodatno kantonalnim parama.

Umjesto da je intencija obrnuta.

Naime od početka stvaranja savjetodavne skupine samo se govori o zločestim kantonima koji samo troše i koje treba ukinuti. Ta mantra masovno se nametnula kroz bošnjačke medije i prosječan Bošnjak danas je ponavlja kao dnevni ramazanski obred.

No stvarnost je drugačija. Kantoni su u FBIH praktički država. Oni financiraju najšire slojeve društva i održavaju ionako tanak socijalni mir. Policija, školstvo, zdravstvo, socijala,  sve je to na računu kantona. I na teret tih zločestih kantona koji nikako da umru. Makar su im proračuni šuplji nakon što ih je poharala Jurišićeva i Lijanovićeva administracija uz blagoslove Devedesetke, koja kako stvari stoje sve više stremi ka platformaškoj braći po pameti.

Nitko od predlagača iz američke skupine nije niti pomislio predložiti rezanje ovlasti Federacije, gašenje iste, ili barem kresanje njenog proračuna i prebacivanje istog na račune kantona. Jok. To bi ojačalo proklete separatiste. Neprijatelje naše Jedne jedine.

Što zapravo prosječan građanin ima od proračuna FBIH? Plaća se nešto šehidskih mirovina, obnavljaju se ceste, uglavnom po bošnjačkim područjima i ostatak se troši na održavanje federalnih institucija. Radi se o 2mld eura velikom proračunu koji se jednim dijelom troši na turistička putovanja nelegalnog ministra obrazovanja Mašića, koji često nakon sarajskih terevenki zna o trošku istog zapičiti do Londona, ili pak na rad Federalnog instituta za nuklearna istraživanja. Dobro ste čuli. Federacija BIH toliko je popunila sve rupe da si ima luksuz priuštiti i postojanje takve bizarne institucije. Bosanci u nukleranim pokusima. Jašta!

I dok je Zubak, lik koji je bio premijer HRHB-a i ministar pravosuđa iste, sa slobode lamentirao o pravima, pravdi i zakonu te dok njemu podređeni trunu u Haagu jer su oni kao odgovorni, a on kao kooperativan naravno nije, za to vrijeme Jurišić i Raguž su skupini čestitali što su napravili tako silan posao.

A kakav su to posao napravili?

U recentnom prijedlogu Zubakove skupine tako stoji da bi se Domovi naroda ubuduće popunjavali sa 13 zastupnika iz svakog naroda. U prijevodu to znači da bi svaki zastupnik , kako je g. Merdžo dobro izračunao nosio 8% legitimiteta svakog od naroda. Drugim riječima Hrvat koji bi bio biran iz kantona Goražde nosio bi jednak broj legitimiteta kao i Hrvat koji bude izabran iz kantona sa 150.000 Hrvata. Drugim riječima proces majorizacije Bošnjaka nad Hrvatima ubuduće više ne bi trebalo navlačiti. On bi bio ustavno ozakonjen. Takvom prijedlogu jučer je zajapureno pljesako Zvonkec Glupi, Petar Milić gluplji i slični platformaški idioti koji fino žive trgovinom hrvatskim pravima u FBIH.

Kao eto, kad se Federacija fino uredi, taj sjaj novog poretka, kakvog su osmislili Patrik Krešo i ekipa, bljesnut će u očima Srba Srpske pa će oni brže bolje preko noći od RS-a napraviti Federaciju II. Moš mislit. I takva se priča prodaje dok se zapravo od FBIH hoće napraviti  bošnjački pandan RS-u.

Apsurdno je da danas ako si Hrvat i kažeš da si za ukidanje kantona automatski dobivaš epitet univerzaliste i čovjeka kojem je država na srcu, dok ako kažeš da si za jačanje države i ukidanje entiteta Federacije BIH kako bi se ojačala država automatski bivaš izbačen iz igre. Zašto? Zato što gašenjem FBIH prestaje bošnjačka šansa za majorizacijom nad bilo kim. Prestaje postojanje bošnjačkog entiteta i jača se vlast na državnoj razini. Onoj na kojoj je još uvijek na snazi paritet. Ujedno se smanjuje snaga RS-a. Koji postaje nešto kao autonomna pokrajina unutar države BIH.

Upravo na ovom primjeru vidi se sva kontradiktornost bošnjačkog lažnog patriotizma. U trenutku kad imaju priliku jačati državu, njima je ipak bitnije zadržati Republiku Bošnjačku.

Toliko Kasime…. i toliko Krešo.

(Zirdum/Poskok.info)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Povijesni dan za Kurde: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

Za Kurde je danas povijesni dan: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti.

Zato nad glavom svakog Kurda visi i misao: hoće li ovaj ponedjeljak biti početak ostvarenja njihova stoljetnog sna o stvaranju kurdske države ili početak novih krvavih sukoba.

Unatoč tome što su SAD i europske zemlje upozorili vlast Kurdistana da odustane od referenduma, Kurdi su odlučni provesti ga. Zato rastu strahovi od izbijanja sukoba u kojem bi Kurdi za neprijatelje mogli imati iračku saveznu vojsku i šijitske snage, ali i Tursku, Iran i sirijske provladine snage.

Šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani upozorio je da će Iran, u slučaju provedbe kurdskog referenduma, s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom raskinuti sve sporazume koji se tiču međusobne granice te će zatvoriti granice, piše Hassan Haidar Diab / Večernji list

Također je najavio iransku vojnu intervenciju ako rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjeverozapadnog Irana (naseljenog Kurdima). Iran neće dopustiti stvaranje “druge izraelske države“. No najoštriji je bio turski predsjednik Erdoğan koji tvrdi da referendum ugrožava i tursku nacionalnu sigurnost. – Korak prema neovisnosti na sjeveru Iraka greška je i prijetnja teritorijalnom integritetu Iraka i nacionalnoj sigurnosti Turske, što smo mi uvijek branili i nastavit ćemo braniti – kazao je Erdoğan koji smatra da “referendum nikome nije u interesu”.

Unatoč tome da se Turska uvijek ponosila svojim dobrim odnosima s autonomnom kurdistanskom regionalnom vladom na sjeveru Iraka, čiji je lider Masud Barzani čest gost u Ankari, Turska pozorno prati svaki potez u pravcu potpune nezavisnosti te regije u strahu od stvaranje kurdske države koja bi imala aspiracija otkinuti i značajan komad njihove zemlje. Osim što je Turska zaprijetila sankcijama kurdskom sjevernom Iraku, njihove postrojbe izvele su vojne vježbe uz granicu. Više od stotinu tenkova i vojnih vozila uz podršku radara i bacača raketa stacionirano je na poljanama u blizini granice, s ciljnicima usmjerenima prema kurdskim planinama. Turski parlament odobrio je ulazak svojih snaga u Irak u slučaju proglašenja neovisnosti Kurdistana.

Vlada u Bagdadu pak boji se da bi referendum mogao podijeliti zemlju i izazvati širi regionalni sukob. Irački premijer Haider al-Abadi poduzet će sve mjere protiv referenduma u regiji Kurdistan, a ako je potrebno – upotrijebit će i vojnu silu s obzirom na to da su irački Kurdi, kojih ima oko 7,5 milijuna od 37,2 milijuna stanovnika Iraka, najavili da će referendum održati i na “spornim” područjima pod kontrolom kurdskih snaga. To su područja u pokrajinama Kirkuk, Diyala i Niniva, koja su Kurdi u borbama protiv Islamske države pripojili svojoj regiji, iako su izvan njihovih administrativnih granica.

Osim što je svijet zabrinut zbog sukoba između kurskih pešmergi i turske, a možda i iranske vojske, zabrinutost vlada i zbog sve veće vjerojatnosti izbijanja sukoba između kurdskih snaga i ostalih etničkih i vjerskih iračkih skupina koje se protive odcjepljenju Kurdistana. Protiv neovisnosti Kurdistana bezrezervno su se izjasnili i irački Turkomani i Jezidi na sjeverozapadu zemlje. Jezidi i njihove snage koje drže područje od Sinjara do sirijske granice odvojili su se od kurdskih pešmergi i ušli u neformalni savez sa šijitskim snagama koje su aktivne uz sirijsku granicu. Irački Turkomani ponovili su svoje protivljenje referendumu i pozvali sve svoje sunarodnjake da ga bojkotiraju.

Najkritičnije će biti u Kirkuku gdje je već došlo do oružanih sukoba između Iračke turkmenske fronte i kurdskih pešmerga u kojima je poginulo pet osoba. Ershad Salihi, čelnik Iračke turkmenske fronte, zaprijetio je kako neće priznati rezultate referenduma te da će se njegovi borci boriti do zadnje kapi krvi kako bi očuvali suverenitet i integritet Iraka. Međutim, ono od čega u Iraku najviše strahuju sukobi su između šijita i Kurda s obzirom na to da se protiv referenduma izjasnio i jedan od lidera šijitskih snaga u Iraku, Qais al-Khazali, koji je na čelu skupine Asa’ib Ahl Al-Haq koja broji 10 tisuća boraca. Istog je mišljenja i brigada Hezbollah i druge koje zajedno čine šijitski Hashd Al-Shaabi. On je pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera al-Abadija.

Oštre poruke uputio je i jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih šijitskih klerika u Iraku, šeik Moqtada al-Sadr, kazavši kako taj referendum znači samoubojstvo za Kurde u Iraku. Kurda ukupno ima oko 40 milijuna, većina živi na Bliskom istoku, ali postoji i značajna kurdska dijaspora u Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji, Rusiji te u novije vrijeme u Europi i SAD-u. Kurdi predstavljaju većinu u autonomnoj regiji iračkog Kurdistana te su značajna manjina u susjednoj Turskoj, Siriji i Iranu, gdje se kurdski nacionalni pokreti bore za veću autonomiju unutar tih zemalja.

Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga kralja Solomona. Kralj Solomon poslao ih je u Europu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se u Izrael, kralj Solomon već je bio umro. Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod. Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog Carstva, koje je povijesno gledano uspješno integriralo Kurde kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za neovisnost. Prakticiraju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u prakticiranju vjere. Njihove religije su islam, ahl-e haqq, jazidis, zoroastrijanizam, judaizam i kršćanstvo.

Dok u svim zemljama u kojima žive Kurdi nemaju gotovo nikakav status, u Iraku već imaju gotovo sve elemente koje čine pravu državu: vlastitu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. S obzirom na to da je to područje još dio Iraka, takva autonomija mnogim Kurdima više nije dovoljna. Prije svega ovise o prihodima od nafte, iz nalazišta koja se nalaze na kurdskim područjima.

Bagdad je do sada ostavljao Kurdima samo 17 posto prihoda od tamošnje nafte, dok mnogi Kurdi ne razumiju zašto bi uopće dijelili bogatstvo svoje zemlje s Bagdadom. Tim više što je kurdsko područje uz granicu s Turskom i gospodarski mnogo naprednije i stabilnije od ostatka Iraka. Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650.000 barela nafte dnevno. Naftu Kurdi prodaju u pola cijene.

U svemu tome značajna je i uloga Turske kroz koju kurdska nafta odlazi dalje na tržište. U Kurdistanu se ulaže u infrastrukturu, svakog dana niču nove zgrade, a trgovina cvjeta. Prije svega sa susjednom Turskom.

Kurdi se danas poistovjećuju s Izraelcima koji su prošli patnje i na kraju dobili svoju državu. Iako danas gotovo cijeli svijet upozorava na moguće posljedice referenduma, Kurdi za to ne mare. Štoviše, uvjereni su da će nova država Kurdistan biti kao i Izrael, s jakim zapadnim savezom, ali okružena neprijateljima.

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) nakon dugo vremena odlazi u oporbu

Objavljeno

na

Objavio

REUTERS

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) je nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti u nedjelju isključila mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima i najavila odlazak u oporbu, dok izbornu pobjednicu Angelu Merkel očekuje mukotrpno sastavljanje vladajuće koalicije.

“Danas navečer završava naša koalicija s Unijom CDU/CSU. Ja ću kao predsjednik SPD-a voditi oporbu u Bundestagu”, najavio je predsjednik SPD-a Martin Schulz obraćajući se okupljenima u stranačkom stožeru u Berlinu nakon objavljivanja prvih rezultata po kojima su socijaldemokrati pretrpjeli težak poraz i s 20,2 posto ostvarili najgori poslijeratni rezultat.

“Potpuno je jasno da je ovaj rezultat jasan signal birača da smo mi sada oporbena stranka”, rekao je Schulz i time potvrdio prijašnje izjave nekih čelnika stranke o odlasku SPD-a u oporbu.

“SPD neće voditi nikakve koalicijske pregovore. To je u potpunosti isključeno”, rekao je predsjednik zastupničkog kluba socijaldemokrata u Bundestagu Thomas Oppermann.

On je objasnio da će kao najjača stranka oporbe predstavljati “utvrdu demokracije” u svjetlu činjenice da je s 13,5 posto u parlament ušla desno populistička Alternativa za Njemačku (AfD).

“Ulazak AfD-a je povijesni rez preko kojeg niti jedan demokrat ne može samo tako prijeći”, rekao je Schulz.

Uniji CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel predstoje pregovori o sastavljanju koalicije. Nakon odluke SPD-a o odlasku u oporbu politički je još jedino moguća koalicija sa strankom Zeleni i liberalima iz FDP-a.

Ovakva konstelacija je od lipnja ove godine na vlasti u saveznoj pokrajini Schleswig Holstein.

Očekuje se da bi sastavljanje tzv. Jamajka koalicije (nazvane tako zbog boja stranaka, crne, žute i zelene) bilo mukotrpno zbog velikih razlika u političkim programima pojedinih stranaka. To posebice vrijedi za razlike između Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja slovi za konzervativniji dio Unije i stranke Zeleni koja ne mnogim područjima zastupa suprotne interese od bavarskog CSU-a.

Prema rezultatima izlaznih anketa javnog servisa ARD-a, Unija CDU/CSU osvojila je 32,5 posto glasova, a slijedi Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) s osvojenih 20 posto. Riječ je o najgorem izbornom rezultatu njemačkih socijaldemokrata od 1949. godine.

Desna Alternativa za Njemačku (AfD) je prema izlaznim anketama osvojila 13,5 posto glasova, Liberalno-demokratska stranka (FDP) 10,5, stranka Zeleni 9,5 te stranka Ljevica 9 posto glasova.

AfD, koja se najviše profilirala kroz kritiku izbjegličke politike vlade Angele Merkel, tako je postala treća politička snaga u Njemačkoj.

Prvi nepotpuni službeni rezultati trebali bi biti poznati tijekom večeri.

facebook komentari

Nastavi čitati