INTERNECIO CROATIAE

    2
    U doba narodnih kraljeva (od Tomislava nadalje – 10. i 11. stoljeće) Kraljevina Hrvatska imala je između 1,8 i 2,4 milijuna stanovnika.
    (izvori: K. Porfirogenet, D. Mandić, F. Šišić, C. Mihanovich)
     
    U doba prvog popisa stanovništva (The Doomsday Book) 1086. populacija Engleske je (vjerojatno) bila oko 2 milijuna.
    (izvor: Tim Lambert, A History of English Population)
     
    • STANOVNIŠTVO ENGLESKE 2011: 52 MILIJUNA
    • STANOVNIŠTVO HRVATSKE 2011: 4,5 MILIJUNA
     
    Živeći u postmodernom svijetu, svijetu koji se već desetljeće lomi i muči u novome tisućljeću, voljni smo i nevoljni svjedoci zbivanja koja su obilježila, obilježavaju ili će obilježiti naše živote. Iako nam je od Boga darovana sposobnost aktivnog sudioništva (i mišlju i djelom) u svim zbivanjima koja nas se tiču – bilo kao pojedince, bilo kao HRVATSKI NAROD, najčešće se zadovoljavamo time da “neki drugi” (agresivniji, spretniji, bogatiji, bezobzirniji, lukaviji, organiziraniji, svjesniji, samosvjesniji, mudriji, drskiji, pohlepniji, predaniji, vidovitiji, pripremljeniji, neizmanipuliraniji, spremniji) postaju i budu tumači i egzekutori,  subjekti i arbitri dakle, i prošlosti i sadašnjosti i budućnosti , kako svjetske, tako i naše vlastite.
    Prošlost čovječanstva (pred kojom je i Bog nemoćan, jer je niti On ne može mijenjati) prepuna je događanja kojima se, bez obzira na njihovu rečenu objektivnu nepromjenjivost, itekako manipulira i “tehnicira” u korist ovovremenih ili budućih probitaka određenih interesnih skupina, odnosnoi naroda i (ili) država.
     
    Među najdrastičnija zbivanja u rečenoj povijesti svakako spadaju i užasni masovni pokolji naroda i (ili) raznih vjerskih, interesnih, političkih, etničkih, kulturnih ili rasnih grupacija, u pravilu podvedeni pod zajedničku sintagmu: genocid. Genocide pratimo od pradavnih vremena, prepuna ih je i Biblija, a kako se približavamo trećem tisućljeću, sve ih točnije i potpunije bilježimo. Netom završeno stoljeće drži neslavno prvo (za sada) mjesto po apsolutno-brojčanoj “genocidnosti”, a i ovo u kojem živimo već postaje “obećavajuće”.
     
    No, nisu svi genocidi jednako važni. Ima ih, naravno, i važnijih. Ali i najvažnijih. Tako, recimo, židovski “holokaust” više i nije povijesni događaj o kojem (kao i o bilo kojem inom događaju ljudske povijesti) razglabaju i iznose mišljenja razno-razni znanstvenici, već sankrosanktni moment-phenomenon “historiae humanae” u kojem se kroz divinizirajuću žrtvu “Božjeg Odabranog Naroda” rodila najrigidnija, ujedno i najdogmatskija pseudo-religija (i crkva) današnjice – “Ekklesia holokaustos”, kojoj se pod prijetnjom svih mogućih kazni i sankcija moraju klanjati (i bezgranično plaćati) svi (baš svi) u svijetu, ali zboriti o njoj i prosuđivati smiju samo odabrani “visoki svećenici”, točnije rečeno vrlo povlaštena kasta – holokracija. Uz “holokaust” značajno mjesto zauzimaju, a nisu dovoljno opisani i objašnjeni, megazločini komunizma, uz još brojne kojima ćemo se baviti  opširnije u budućim nastavcima.
    Bilo kako bilo, ova raščlamba kojom se, dakle, NU! namjerava baviti, neće se koncentrirati  na bilo koje od povijesnih “zlodogađanja”  per se (pa tako niti na “holokaust”), već će se na mnoge osvrtati u kontekstu svoje glavne teze: INTERNECIO CROATIAE (GENOCID HRVATSKE), čija je elementarna misao sljedeća: Najveći i najdugotrajniji relativni genocid u povijesti  čovječanstva (govori se o postojećim narodima i državama) izvršen je i vrši se nad narodom i državom Hrvata.
     
    Brojni hrvatski intelektualci, znanstvenici i rodoljubi podjelit će sa svima nama svoja zapažanja, zaključke i razmišljanja, s ciljem da istinita istina ugleda svjetlo dana i pomogne nam progledati u kobnim zbivanjima koja su i samo postojanje, kako Hrvatske, tako i Hrvata, ozbiljno dovela u pitanje.
    Raščlamba je isto tako i homage svim žrtvama jednog od najvećih nesankcioniranih genocida prošloga stoljeća – BLEIBURŠKOG MASAKRA (INTERNECIO BLEIBURGIENSIS), čiji protagonisti i sljedbenici i danas, bijući vladajućom klasom nesretne RH, uporno rade na dovršenju genocidnog projekta započetog prije 66 godina.
     
    OJ HRVATI BRAĆO MILA IZ SVIH KRAJEVA,
    HRVATSKA VAS ZABORAVIT NEĆE NIKADA!
     
    M.P. Thompson, Čavoglave (parafrazirano)
     
     
     
    UREDNIŠTVO ULTIMATUMA
    PRIREDIO: Srećko Korpar

       

    facebook komentari

    • Miro Barešić je bio kod mene, u mojoj kući, spavao i hranio se, u svibnju 1978. Za njim je bila potraga. Trebalo ga je spasiti. I spasili smo ga toga puta, zahvaljujući onima koji su riskirali i svoju slobodu i svoju ugodnost. U automobilu “Station Wagon” i šestero djece koju treba odvesti u tri različite škole, ležao je Miro na podu pokriven pokrivačima, dekama, na kojima su djeca sjedila, za svaku sigurnost i za svaku nepredviđenu slučajnost…Tako ti je naš Vitez Miro Barešić otišao i sretno stigao do Južne Amerike, paragvaja. Američki Marchall-i su ga pronašli, kidnapirali i doveli u New York na sud. Na sudu u New York-u mu je bila tumačica, prevoditeljica kćer Stipe Perajića, supruga jednog našeg dobrog i vrlo dobro poznatog Hrvata. Kada je javni tužitelj pred porotom i sudijom iznosio detalje Mirinog djelovanja u jugoslavenskom poslanstvu u Stockolmu, Švedska, prevoditeljica je prevodila Miri. Tada je Miro rekao to Hrvatici kako je to bilo i zašto, ali ona, iz nekih nepoznatih razloga, nije doslovno prevela što joj je Miro rekao, ali ipak je razumio da ona nije prevela kako je on rekao. tada joj je rekao da prevede: Kada je jugoslvenski Ambasador Rolović na mene potegao svoj udbaškopartizanski revolver, tada mi je život bio u opasnosti, i ja sam mu iz moga revolvera skresao svih šest u usta. tako je bilo i tako prevedi javnom tužitelju, što je Hrvatica i učinila. Poslije toga javni tužitelj nije imao mnogo pitanja.

      Ovo sve iznosim povijesti radi.

    • Miro Barešić je bio kod mene, u mojoj kući, spavao i hranio se, u svibnju 1978. Za njim je bila potraga. Trebalo ga je spasiti. I spasili smo ga toga puta, zahvaljujući onima koji su riskirali i svoju slobodu i svoju ugodnost. U automobilu “Station Wagon” i šestero djece koju treba odvesti u tri različite škole, ležao je Miro na podu pokriven pokrivačima, dekama, na kojima su djeca sjedila, za svaku sigurnost i za svaku nepredviđenu slučajnost…Tako ti je naš Vitez Miro Barešić otišao i sretno stigao do Južne Amerike, paragvaja. Američki Marchall-i su ga pronašli, kidnapirali i doveli u New York na sud. Na sudu u New York-u mu je bila tumačica, prevoditeljica kćer Stipe Perajića, supruga jednog našeg dobrog i vrlo dobro poznatog Hrvata. Kada je javni tužitelj pred porotom i sudijom iznosio detalje Mirinog djelovanja u jugoslavenskom poslanstvu u Stockolmu, Švedska, prevoditeljica je prevodila Miri. Tada je Miro rekao to Hrvatici kako je to bilo i zašto, ali ona, iz nekih nepoznatih razloga, nije doslovno prevela što joj je Miro rekao, ali ipak je razumio da ona nije prevela kako je on rekao. tada joj je rekao da prevede: Kada je jugoslvenski Ambasador Rolović na mene potegao svoj udbaškopartizanski revolver, tada mi je život bio u opasnosti, i ja sam mu iz moga revolvera skresao svih šest u usta. tako je bilo i tako prevedi javnom tužitelju, što je Hrvatica i učinila. Poslije toga javni tužitelj nije imao mnogo pitanja.

      Ovo sve iznosim povijesti radi.