Pratite nas

Intervju

Intervju biskupa Vlade Košića za Narod.hr

Objavljeno

na

Nakon otvorenog pisma koje je sisački biskup Vlado Košić poslao predsjedniku hrvatske Vlade ukazujući na činjenicu da se HDZ ne može nazivati demokršćanskom strankom nakon koaliranja Andreja Plenkovića s HNS-om te marginaliziranja Davora Ive Stiera, ministra vanjskih poslova u ostavci, koji je sudjelovao u Hodu za život, te uvođenja u Vladu g. Štromara, pitajući se “Zar je demokršćanski da ste uveli za svoga potpredsjednika čovjeka koji sudjeluje u gay paradi, a riješili ste se čovjeka koji je sudjelovao u Hodu za život?“, na biskupa Košića krenula je nova salva medijskih napada.

Jutarnji list i druga izdanja Hanza Medije, već mjesecima promoviraju koaliciju Plenkovića s Vrdoljakovim HNS-om, a jučer se krenulo uz poluistine i neistine o papi Franji, Vatikanu ali i nadbiskupu Bozaniću s novim podmetanjima koja su prenijeli ostali hrvatski mediji.

Biskup Košić poznat je po kritiziranju bivšeg predsjednika Josipovića kada je isticao njegov odnos kao predsjednika prema Crkvi, vjeri i duhovnosti. Bivši se predsjednik države sam deklarirao kao agnostik, a s druge strane išao je na hodočašća, na što je biskup Košić upozorio da je to zloporaba vjere u političke svrhe i vjerskih događaja u svoju političku promidžbu. Javno je kritizirao i bivšu Kukuriku vlast koju su činili SDP-HNS-IDS-HSU.

Sada je iste kriterije primijenio i na predsjednika HDZ-a.

Mosinjora dr. sc. Vladu Košića Papa Ivan Pavao II. imenovao je 1998. pomoćnim zagrebačkim biskupom i titularnim biskupom Ruspe. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je prvim biskupom Sisačke biskupije 5. prosinca 2009.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je od 1999. do 2000. predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije, a od 2000. predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog, te od 2004. i predsjednik komisije HBK „Justitia et pax“, ujedno i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. Član je komisija HBK za odnos sa SPC i za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu.

Biskup je Sisačke biskupije od 2010. godine kada je utemeljio i zakladu “fra Bonifacije Ivan Pavletić“. Svrha Zaklade stipendiranje je uspješnih studenata u potrebi s područja Sisačke biskupije. Biskup Košić osnovao je na blagdan sv. Benedikta zaštitnika Europe 2016. i dječji vrtić „Sveta Marija Magdalena“ u Selima, što je prva odgojno-obrazovna ustanova Sisačke biskupije. To je 54. vjerski vrtić u Hrvatskoj, ali prvi i zasad jedini kojemu je osnivač jedna biskupija.

Kao kapelan službovao je u Karlovcu i Zagrebu, a kao župnik, tijekom Domovinskog rata u Hrastovici i Petrinji. Profesor je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Narod.hr: Poštovani oče biskupe, hvala Vam na spremnosti da odgovorite na pitanja Narod.hr-a. Kao prvo, molim Vas da pojasnite zašto ste odlučili poslati otvoreno pismo premijeru Plenkoviću?

 

Biskup Vlado Košić: Bio sam iznenađen najavama o koaliciji HDZ-a i HNS-a, nisam vjerovao da će se to dogoditi. A onda su to i učinili. Nisam reagirao, a i morao sam na put – bio sam od 9. do 12. lipnja u Njemačkoj, gdje sam u četiri naše hrvatske katoličke misije podijelio svetu potvrdu našim mladim hrvatskim katolicima. Kad sam se vratio, čuo sam da je gospodin Ivo Stier dao ostavku na dužnost potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih i europskih poslova. Vidio sam u tom činu principijelnost čovjeka koji ne može prijeći preko svojih načela, a znam da je vjernik i to me pogodilo. Također nisam mogao vjerovati da će se obrazovna reforma predati onima koji su zagovarali tzv. kurikularnu reformu sa svim nedostacima koje su stručnjaci u njoj otkrili, a mene pri tome najviše brine kakav će se to djeci davati odgoj ako se usvoji ono što je HNS zagovarao.

A onda sam 13. lipnja slavio misu u Odri Sisačkoj, bilo je to slavlje sv. Antuna Padovanskoga, i poslije razgovarao s nekim političarima što mi se učinilo posve ispraznim. Tada sam sjeo i objavio svoje pismo. Želio sam jednostavno izraziti svoje negodovanje, svoj stav na koji, vjerujem, u demokratskoj Hrvatskoj imam pravo. Znam da su za stavove protivne službenoj politici u bivšoj državi ljudi išli u zatvor, ili su ih teško optuživali preko medija i vrijeđali. Sjećam se kako je prolazio nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić koga se nisu usudili zatvoriti, ali su ga vrijeđali i preko novina napadali. Nisam očekivao toliku hajku na mene zbog izrečenog stava o spomenutoj koaliciji, priznajem, iznenadila me je ta silina mržnje i nasilja kojem sam izložen. S druge strane neprestano dobivam i poruke potpore i izraze zahvalnosti što sam rekao nešto što mnogi misle.

 

Narod.hr: Jesu li poznati ovakvi istupi biskupa vezano za određene društveno-političke pojave (poput koalicije HDZ-HNS) i u drugim zemljama? Možete li navesti koji primjer?

Biskup Vlado Košić: Mogu. Baš mi je danas poslao biskup Valentin Pozaić jedan primjer iz Italije. Tamo je jedan biskup javno prozvao političara koji se zalagao da se ne primaju izbjeglice i da se zatvori Italija pred imigrantima iz Afrike. Radi se o mons. Galantinu koji je 2015. napisao da je politika „harem prevaranata“ te kako „nijedan političar ne bi nikada trebao tražiti glasove preko leđa drugih ljudi“. Pri tom je mislio na čelnika ksenofobične Sjeverne lige Mattea Salvinija. A mislim da su i mnoge izjave današnjega Pape Franje, dok je bio još nadbiskup u Argentini, dirale – štono se kaže – u živo mnoge političare koji nisu postupali moralno, koji su gazili prava ljudi, siromaha, mislili samo na sebe…

 

Narod.hr: Kakve ovlasti u pogledu iznošenja svojih stavova imate Vi kao biskup?

Biskup Košić: Kada se radi o javljanju na Facebook-profilu, tu iznosim svoja osobna mišljenja i uvjerenja. Dakako, ne mogu pobjeći od svoje službe i odgovornosti da sam katolički biskup. No, službene stavove iznosim u crkvi, na liturgijskim slavljima – gdje iznosim nauk o vjeri i moralu Crkve i pazim da to što govorim bude doista u skladu s istinama vjere, ali ja to činim uvijek onako kako to ja osobno vjerujem, te dakako u posebnim zgodama što može biti i na konferencijama pred novinarima prigodom nekih važnijih događaja. No, to ovaj puta nije bio slučaj. Radi se isključivo o mojem privatnom mišljenju, koje sam međutim imao potrebu podijeliti ne samo s adresatom pisma, nego i s mojim prijateljima na Facebooku.

 

Narod.hr: U nekim se medijima brkaju istupi biskupa sa stavom Hrvatske biskupske konferencije. Kakve ingerencije ima HBK nad mjesnim biskupima?

Biskup Košić: Hrvatska biskupska konferencija nema nikakve kompetencije nad mjesnim biskupima. Ona samo koordinira zajedničko djelovanje i na neki je način platforma za dogovaranje i iznošenje stavova o aktualnim crkvenim pitanjima, ali nema ovlasti ništa niti naređivati niti zabranjivati pojedinom biskupu. Dapače, svaki je biskup u svojoj biskupiji i u svojoj odgovornosti za opću Crkvu slobodan i odgovoran Crkvi i vrhovnom svećeniku Papi te dakako najviše dragom Bogu.

 

Narod.hr: U otvorenom pismu premijeru Plenkoviću predbacujete udaljavanje gospode Esih, Hasanbegović i Stiera iz HDZ-a uz istovremeno dovođenje g. Štromara na vlast. Neki Vam predbacuju političku pristranost. Možete li to pojasniti.

Biskup Košić: Nema tu pristranosti. Ja osjećam tako i što mislim to govorim. Zar nije neobično da je vladajućima, koji sebe nazivaju demokršćanskom strankom, prihvatljiviji ministar koji je kao svoj prvi službeni čin učinio to da se uključio u homoseksualnu povorku, što je direktno protivno kršćanskim stavovima, dok je ministar Stier, koji je u svom radu djelovao u skladu s kršćanskim stavovima – morao dati ostavku jer, pretpostavljam, nije mogao prihvatiti novo stanje – nepoštivanje volje birača, namjerno dovođenje na vlast stranke za koju su sami dužnosnici HDZ-a do prije nekoliko dana tvrdili da je nepoštena, nesposobna, klijentelistička, da šteti Hrvatskoj.

Stranke koja je iznosila neistine o Katoličkoj Crkvi, čiji su zastupnici u parlamentu šikanirali i vrijeđali vjernike u civilnom društvu i politici, čija je bivša predsjednica tvrdila da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu i koja se ustrajno zalaže za izbacivanje vjeronauka iz škola. Po kojoj bi logici predsjednik jedne stranke – koja je stvarno demokršćanska – želio takvu stranku kakva je HNS dovesti na vlast i još im dati da upravljaju Ministarstvom obrazovanja?

 

Narod.hr: U otvorenom pismu premijeru Plenkoviću predbacujete „koaliranje s dojučerašnjim neprijateljem“… Ne mislite li da izraz „neprijateljem“ nije primjeren?

Biskup Košić: Nisam ja nazvao nikoga neprijateljem ni svojim ni bilo čijim. Pripadnici bilo jedne bilo druge stranke, koje su sada u koaliciji, često su i to veoma žestoko do sada jedni druge tako nazivali. Ja niti to odobravam niti o tome iznosim svoj sud, samo prenosim njihovu, do sad uobičajenu terminologiju.

 

Narod.hr: U biskupiji u kojoj ste danas biskup tijekom Domovinskog rata bili ste župnik na prvoj liniji, možete nam nešto reći o tom svom iskustvu i kako je ono obilježilo i Vaše svećeništvo i Vaše biskupstvo?

Biskup Košić: Da, bilo je to vrijeme i teško, i u isto vrijeme lijepo. Svakako, opečatilo me je jer to se duboko usjeklo u mene. Naime, tada je najviše trpio naš narod, a mi svećenici bili smo u svemu zajedno s narodom. Mene je rat zatekao u Hrastovici iz koje sam morao, zajedno sa svojim vjernicima, 1991. otići u progonstvo. Nisam otišao daleko, kao ni moji ljudi.

Oni su ostali najviše u okolici Siska te u selima prema Zagrebu, a ja sam nekoliko mjeseci bio u Zagrebu, ali sam od ljeta 1992. bio u Mošćenici, u jedinoj slobodnoj filijali župe Petrinje, a koja je bila okupirana. Tu smo zajedno obnavljali kapelu sv. Jakova i izgradili drvenu baraku, župni stan, gdje sam – opet na prvoj crti – stanovao i okupljao vjernike i pomagao svima koliko sam mogao. Imali smo tu organiziran i Caritas koji se brinuo za zbrinjavanje preko 500 obitelji. Premda su mnogi poginuli i stradali, neko nas je posebno jedinstvo tada povezivalo i zato kažem da je to bilo lijepo vrijeme. Kao što su se moji branitelji i vjernici žrtvovali za dobro Domovine, tako mislim da sam to zaželio i ja.

I nisam se bojao, premda je često bilo opasno i teško. Tako mislim da bismo i danas trebali svi i govoriti i činiti ono što je potrebno i ne bojati se žrtvovati za dobro Domovine, pa će i ona biti bolja.

Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati