Pratite nas

Herceg Bosna

Intervju s odvjetnikom Jadranka Prlića, Michaelom Karnavasom

Objavljeno

na

Američki odvjetnik Michael G. Karnavas 32 godine se uspješno bavi ovim poslom. Pred američkim sudovima, Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) branio je više osoba koje su bile optužene za najteža kaznena djela počinjena u ratu. Bio je kratko vrijeme čak i angažiran u Povjerenstvu vezanom uz rješavanje statusa Brčkog pri Uredu visokog međunarodnog predstavnika u BiH.

[ad id=”93788″]

Jedan od najtežih i najkompliciranijih procesa, za koji je osobno vezao i trećinu svoje odvjetničke karijere, je postupak protiv hercegbosanske šestorke dužnosnika gdje brani nekadašnjeg predsjednika Vlade Herceg Bosne Jadranka Prlića.

Karnavas u intervjuu za Večernji list BiH govori o drugostupanjskom postupku u slučaju Prlića i drugih, u predmetu u kojemu je nedavno sudac Carmel Agius imenovan za predsjednika sudskoga vijeća. Aguis je naslijedio suca Theodora Merona na čelu ICTY, ali i sudskoga vijeća, što je nagovijestilo da će se presuda šestorici hrvatskih dužnosnika ponovno pomaknuti.

Imenovan je novi predsjedatelj sudskog vijeća Carmel Agius koji se tek treba uključiti kako bi mogao analizirati prvostupanjsku presudu. Kakva su vam očekivanja u pogledu izricanja drugostupanjske presude?

– Pretpostavljam da ćemo iznositi usmene argumente početkom 2017., tako da ozbiljno sumnjam da ćemo imati presudu prije prvoga dijela 2018. godine.

Poštovani odvjetniče, stvara se dojam kako obrana nije ništa radila u prvostupanjskom procesu. Kako sada, nakon što ste podnijeli žalbe i sve temeljito analizirali, komentirate prvostupanjsku presudu?

– Mislim da žalbe koje smo podnijeli govore same za sebe. Bili smo šokirani kada smo vidjeli da je praktično cijeli slučaj obrane, kao i svi naši svjedoci, ignoriran. Predlažem da pročitate podnesene žalbe i sami se uvjerite u to. Kada smo ukazivali na nečuvene pogreške, nismo bježali od upotrebe izravnog i otvorenog jezika kako bismo na to upozorili.

Koliko je značajna činjenica da je predsjedatelj vijeća Jean Claude Antonetti bio protiv navoda o postojanju navodnog zajedničkog zločinačkog pothvata, kao i umiješanosti Hrvatske i predsjednika Franje Tuđmana u sukob?

– Ne mislim da je to dovelo do bilo kakve razlike. Na kraju, on je zapravo potvrdio zaključke druga dva suca za gotovo cijeli slučaj. Zajednički zločinački pothvat, kako god pogrešno to može biti kao oblik odgovornosti, prihvatio je Haaški sud…

Nije li pomalo čudno, ali po dosadašnjim presudama, jedino je Hrvatska sudjelovala u zajedničkom zločinačkom pothvatu?!

– Ne želim se upuštati u nagađanje. Postoji tako mnogo varijabli koje je koristio i tužitelj pri optuživanju, da je teško za one izvana shvatiti motive. Što se tiče vijeća, njegov posao je pažljivo razmotriti dokaze, a da pri tome već nema rezultata na umu.

Budući da ste dugo godina u tome i iskusni ste u pravosudnim procesima, možete li zamisliti drugostupanjsku presudu bez zajedničkog zločinačkog pothvata. Što u tome slučaju?

– Mislim da ne bi bilo razborito od mene nagađati i komentirati. U našim podnescima smo pokušali usmjeriti pozornost Žalbenog vijeća na ignorirane dokaze i postaviti dokaze u cjelinu u odgovarajućem kontekstu, tako da se pošten i pravedan ishod može postići.

Kako komentirate činjenicu da su u drugostupanjskom Raspravnom vijeću svi suci profesionalci, prije svega, i najveći autoriteti Haaškog suda?

– Svi suci Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju su profesionalci u smislu da nisu nestručne osobe, laici.

Zločini su se događali u ratu na svim stranama, tako i na strani HVO-a, ali mogu li se oni staviti na leđa civilnih vlasti, prije svih, gospodina Prlića?

– Svrha suđenja je utvrđivanje individualne odgovornosti na temelju dokaza. Dakle, kada je zločin počinjen, pitanje na koje treba odgovoriti je tko su odgovorni pojedinci za taj zločin?

Idemo na početak hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Je li utvrđeno tijekom ovoga postupka tko je koga napao u ovome ratu?

– Ovo je povijesno pitanje, a suđenju nije cilj odredit povijesnu istinu. Konačan ishod analize je, kao što sam rekao, individualna odgovornost.

Vance-Owenov plan je, prema tužiteljstvu, bio okidač sukoba. Jesu li hrvatske vlasti i optuženi provodili politiku etničkog čišćenja?

– Htio bih vas uputiti na naše žalbe koje su javne. Više nego dovoljno ukazali smo na sva pitanja koja se odnose na različite mirovne planove. Pregovore i mirovne planove treba sagledati u tome kontekstu.

Je li moguće, prema presudi, da su istodobno vlasti HVO-a bile agresori i da su progonile svoje sunarodnjake iz središnje Bosne, čak i s područja koja su im pripala Vance-Owenovim planom, a čini se da su prema tome odgovorne i za vlastite žrtve?

– Morat ću vas uputiti na moje ranije odgovore o individualnoj odgovornosti.

U presudi se isticalo kako je Hrvatska radila na podjeli i cijepanju BiH, a činjenica je da danas ne postoji Herceg Bosna, nego Republika Srpska i entitet Federacija BiH u kojemu dominiraju Bošnjaci?

– Drugi su možda bolje upućeni odgovoriti na ovo pitanje. Imam svoje mišljenje, ali ovo pitanje je više političko, nego pravno.

Ovo je vrlo ozbiljan sudski predmet, kako komentirate činjenicu da vlasti Hrvata iz BiH i Hrvatske peru ruke od šestorice dužnosnika i koliko bi eventualna drugostupanjska presuda bila loša za Republiku Hrvatsku i Hrvate iz BiH?

– Kako ja mogu znati što političari u Zagrebu i Sarajevu misle?

Gospodine Karnavas, šestorka je od 2004. godine u pritvoru. Kako komentirate činjenicu da proces traje već 11 godina, i najmanje će trajati još dvije godine. Može li se nazvati pravičnim bez obzira na ishod?

– Ovo je bio dug i kompliciran predmet. Nisam potpuno uvjeren da bi, s obzirom na opseg predmeta, postupak mogao trajati manje. Tužitelj je potpuno neovisan pri odluci koga će i za što optužiti.

Kako komentirate činjenicu da pravosudne institucija u BiH sada praktično već nepravomoćnu presudu koriste kao matricu za podizanje optužnica i olakog proglašavanja zajedničkog zločinačkog pothvata?

– Mislim da će Sud BiH dobro raditi ako ne usvoji ono što se smatra utvrđenim sudskim činjenicama u drugim predmetima pred ICTY-jem. Svaki optuženi zaslužuje imati svoj dan u sudnici. To pravo ne mogu ostvariti ako suci jednostavno prihvaćaju činjenice utvrđene u drugim predmetima, po drugom sudu ICTY.

Autor: Zoran Krešić/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

U Jablanici ubijena 172 imenom poznata Hrvata od strane četnika i partizana

Objavljeno

na

Objavio

U Doljanima je 19.7.2017 god., otkriveno spomen obilježje poginulim Hrvatima općine Jablanica u Prvom i Drugom te Domovinskom ratu.

Na spomeniku su uklesana sva imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena ubijenih od strane četnika i Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.

Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT “Gabro”, Jablanica a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana. Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

Spomenik-u-doljanima-1Drugi svjetski rat:

O stradanju Hrvata Jablanice u dugom svjetskom ratu malo je  tko pisao. U drugom mjesecu 1943.g. Partizani provaljuju od Drežnice na Glogošnicu prema Jablanici s jedne strane, a od Prozora s druge strane. Osvajaju Jablanicu te vrše likvidacije civila i zarobljenika. U narednom periodu vode se borbe između partizana, četnika i Talijana te Jablanica pada sad u jedne sad u druge ruke, dok nije stigla hrvatska legija s Nijemcima i protjerala i jedne i druge. Sve su zgrade u Jablanici bile porušene u tim borbama. Partizani i četnici su tri puta pljačkali župnu kuću. Na kraju je oštećena  i crkva. U trećem mjesecu 1943.god., četnici haraju Glogošnicom i spale 12 kuća i 6 štala, te pobijaju 22 čeljadi. Grozno su prije izmasakrirali i izmučili te ljude i naposljetku ispekli ih. Četnici su svo blago otjerali. Najgori su bili Bjelopoljski četnici. Evo najcjelovitijeg popisa Hrvata stradalih u Drugom svjetskom ratu:

proleterske divizije u osvojenom italijanskom uporištu kod Jablanice
Na slici: Partizani 2. proleterske divizije u osvojenom uporištu kod Jablanice 23. 2. 1943.

Cjeloviti popis žrtava možete vidjeti na Komunistickizlocini.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati