Intervju TOMISLAV KARAMARKO: Njemački gospodarski 
model je naš cilj, uvest ćemo ga u što kraćem vremenu

1
U prošlom broju Obzora objavili smo ekskluzivni intervju s Martinom Dalić, bivšom članicom HDZ-a koja je u razgovoru objasnila kako je napustila stranku jer je procijenila da nema dovoljno odlučnosti za reforme.Uslijedio je poziv iz HDZ-a. Predsjedniku stranke bilo je stalo reći što više o gospodarskim stavovima i ekonomskim idejama stranke. Kofrontaciju s idejama gospođe Dalić uopće nije želio. Iznenađujuće?

:: Koji su razlozi odlaska Martine Dalić? Je li riječ doista o teoretsko-ideološkom prijeporu, vašem pristupu pučke stranke protiv njezina neoliberalnog?

Ono što gospođa Dalić iznosi u javnosti sigurno nije pravi razlog njezina odlaska. Razlog je nešto potpuno drugo, a to će vrijeme pokazati. Bez obzira na način na koji je otišla, nije baš bio – da upotrijebim eufemizam – “najsretniji”, uistinu joj želim puno sreće u daljnjoj karijeri.

Drago bi mi bilo, a vjerujem i njoj, da u nastavku karijere, kamo god otišla, ima slobodu djelovanja i iznošenja stavova kao što ju je imala u HDZ-u pod mojim vodstvom.Ni meni osobno, kao ni ostalim članovima tima nisu smetali njezini stavovi.

Dapače, budući da sebe smatram odgovornim za izradu sveobuhvatnog, cjelovitog Programa gospodarskog oporavka, i meni i ostalim članovima tima bilo je važno – a i dalje je – da problem gospodarske krize, nezaposlenosti i siromaštva, pada BDP-a i standarda sagledamo “sa svih strana”.

:: Znači li da ćete zapravo značajnim dijelom primijeniti teorije gospođe Dalić?

Zar uistinu itko ozbiljan smatra da je naš glavni ekonomski problem nedostatak jedne genijalne osobe koja bi njemački gospodarski recept metodom copy/paste prenio u Hrvatsku?

Koncesija autocesta još je jedan primjer vladine politike “sve na bubanj”

Problem je, složit ćete se, puno kompleksniji, korijeni su mu u našemu teškom naslijeđu koje je aktualna vlada svojom nepripremljenošću, razmišljanjem “lako ćemo, sve piše u udžbenicima”, lutanjem i nesnalaženjem samo produbila. Evo, upravo je to teško naslijeđe jedan od razloga zašto smo potpisali sporazum s uglednim IFO institutom iz Münchena.

Za one koji ne znaju, taj je institut – osim što surađuje s bavarskom vladom, gdje je nezaposlenost oko tri posto – sudjelovao i u prilagodbi i uključivanju gospodarstva bivše Istočne Njemačke (DDR) u tržište tadašnje Zapadne Njemačke.


Predsjednik HDZ-a s kolumnistom Večernjeg lista Gojkom Drljačom

Naravno da je problem prilagodbe našeg gospodarstva tržištu Europske unije znatno manji – ne možemo ga uspoređivati s prilagodbom DDR-a – ali tu zadaću svejedno moramo temeljito odraditi. Koristimo se i konzultantima iz Slovačke – jer su Slovaci, i to uspješno, već prošli put koji nas tek čeka. Tek tada ćemo steći uvjete za “udžbeničku” primjenu ekonomske teorije koja se potvrdila na Zapadu.

Osim toga, zar uistinu itko od mene očekuje da izađem s programom izlaska iz krize koji je usredotočen isključivo na rezanje deficita? Pa to bi bilo najlakše! Evo, ove će godine – prema trenutačnim projekcijama – deficit državnog proračuna iznositi oko 17 milijardi. A možda bude i veći. I što ćemo onda? Zar bismo trebali udariti po mirovinama, koje se iz proračuna financiraju sa 17 milijardi, potom rezati troškove zdravstva i plaće zaposlenih u državnoj upravi, pa još malo uzeti socijali te, na kraju, još podignuti PDV ili neki drugi porez i onda tvrditi da smo riješili deficit? Da, ali za koliko dugo?

Pad potrošnje i prihoda doveli bi do još većeg deficita, a ionako siromašne ljude unesrećili bismo još više. To se, nažalost, ovoj vladi i događa – da zbog parcijalnih i neosmišljenih “mjera” svaki njen potez rezultira sve većim deficitom i sve većim brojem nezaposlenih i siromašnih.

:: Zvuči kao dešperatna, bezizgledna situacija…

Izlaz je u onome što smo mi već napravili, a sada dorađujemo i prilagođavamo zajedno s našim inozemnim prijateljima – u sveobuhvatnom Programu gospodarskog oporavka RH koji mora sadržavati i prilagodbu našeg gospodarstva tržištu EU. Zakon o radu, cjelovita reforma poreznog sustava u cilju ukupnoga poreznog rasterećenja, reforma državne uprave kojoj je cilj povećanje njene efikasnosti – pogotovo u segmentu korištenja fondova EU, reforma lokalne samouprave…

Nijedna se mjera, nijedna se reforma ne smije parcijalno donositi, one moraju biti inkorporirane u Program gospodarskog oporavka.

Da donesemo, primjerice, liberalniji Zakon o radu koji nije dio takvoga sveobuhvatnog plana – kao što je to namjeravala učiniti Kukuriku koalicija – tada ništa drugo ne bismo napravili, nego svjesno izbacili na ulicu između 60 i 70 tisuća ljudi.

To ne smijemo dopustiti. Ne samo zbog naših ljudi nego i zato što bi se cijeli sustav doveo do točke urušavanja. Kada se Program gospodarskog oporavka počne primjenjivati, tada ćemo se vrlo brzo moći o tom teškom pitanju dogovoriti sa sindikatima. Jer, ako zbog prilagodbe Zakona o radu tržištu EU neki od zaposlenika i budu morali ostati bez posla, primjenom Programa znat će se unaprijed koja im se perspektiva otvara i gdje se imaju priliku zaposliti.

:: Njemačka, koja je očito vaš uzor, za razliku od vas, zagovara štednju i rezove.

Naravno, traže da se prestane trošiti ono što nije uprihođeno, da se prestane povećavati deficit. Ali nitko nikada nije rekao da se problem deficita mora rješavati isključivo rezanjem, otpuštanjem i dizanjem poreza. Dapače, poželjni su rast, razvoj, investicije, zapošljavanje, podizanje standarda i veća potrošnja, smanjivanje ukupnoga poreznog opterećenja…

Što bi, u konačnici, sve trebalo rezultirati povećanjem prihoda u proračunu. To je ono što planiramo i što ćemo napraviti!

:: Želite li reći da Hrvatska može izaći iz recesije bez rezova?

Ne, želim reći da, kada imate ozbiljan i cjelovit program gospodarskog oporavka, sa svim nužnim segmentima – kakav imamo mi – tada bez kompleksa možete upozoriti gdje je problem i što treba rezati. Ali, istodobno i upozoriti na razvojnu perspektivu i mogućnosti zapošljavanja.

:: Pa možete li nešto reći o vašem gospodarskom programu?

O našem programu već sam više puta govorio pa ću, što je moguće kraće, ponoviti njegove osnovne konture. Dakle, prvo, radimo na prilagodbi našeg gospodarstva tržištu EU. Nit vodilja nam je stvaranje potrebnih okvira za razvoj socijalno-tržišnog gospodarstva, što je kompatibilno i s programom Europske pučke stranke.

A to je, među ostalim, omogućavanje pune poduzetničke slobode i privatne inicijative. Naravno, pritom uloga države nije samo da kreira povoljno poslovno okružje te uspostavi pravnu stabilnost i sigurnost nego i da zaštiti ugrožene i siromašne.

Program sadrži i reformu državne uprave u istinski servis građana i poduzetnika, potom fiskalnu reformu, tj. jednostavniji porezni sustav i ukupno niža davanja, pa poticanje rasta malog i srednjeg poduzetništva kao generatora zapošljavanja oslobađanjem od davanja za svako novootvoreno radno mjesto.

Tu su i posebni poticaji za zapošljavanje, kako mladih koji traže prvi posao tako i onih starijih, koji su ostali bez posla. Uspostavom pravne i fiskalne stabilnosti vratit ćemo povjerenje financijskih institucija i poboljšati kreditni rejting – čime bi se osigurale i niže kamate i povratak investitora te otvaranje radnih mjesta.I s gotovim, razrađenim infrastrukturnim i ostalim razvojno-investicijskim projektima – za koje su već formirani provedbeni timovi, a financirat će se iz fondova EU – zaustavit ćemo kontinuirani, rekordni pad gospodarske aktivnosti.

Poticat ćemo industrijsku proizvodnju i reindustrijalizaciju te energetiku, s naglaskom na gradnji energetskog čvorišta na području Hrvatske. Spomenimo i naš projekt navodnjavanja, obradu neobrađenih površina, povećanje proizvodnje i izvoza prehrambenih proizvoda, a smanjivanja njihova uvoza…

O općinama 
i gradovima raspravljat ćemo 
na temelju jasnih kriterija, a ne paušalnih ocjena. Nitko nema analize

Uz imperativ da troši vrhunske artikle domaće proizvodnje, naravno da ćemo poticati i razvoj turizma, primjeren ljepotama naše države, kako na obali tako i na kontinentu!

Poticat ćemo i razvoj najbrže rastuće industrije u svijetu – one informatičke i digitalne – koja otvara prostor za velike investicije.

Izvori financiranja? Dovoljno je zasad navesti fondove EU.

Ova vlada nije znala iskoristiti sredstva koja su Hrvatskoj do sada bila namijenjena, a riječ je o oko osam milijardi kuna! Da su znali iskoristiti ta sredstva, imali bismo rast od 1,5 do 2 posto! Stručnjaci tvrde da društveni multiplikator za jedan povučeni euro iz fondova EU u konačnici iznosi – 9 eura. To dovoljno govori kolika je šteta počinjena neradom i nesposobnošću pri (ne)povlačenju namijenjenog nam novca iz fondova EU. Također, nikada ne smijemo zaboraviti ni financijski potencijal naših iseljenika i domaćih poduzetnika. Siguran sam da će i oni krenuti s investicijama nakon što se promijeni klima, vrati optimizam, odnosno nakon što HDZ s koalicijskim partnerima preuzme odgovornost za vođenje države.

Evo, meni nije problem iznijeti glavne konture našeg programa, koji smo izradili iako smo u oporbi. Problem je, međutim, to što mediji češće nas pitaju za program nego što pitaju Milanovića koji je njegov plan i kako teče njegova provedba.

:: Ako je M. Dalić imala previše liberalan pristup, još uvijek neprimjenjiv u Hrvatskoj, zašto onda udruživanje HDZ-a s HSLS-om?

Već sam objasnio: ni ja ni bilo koji član HDZ-ova gospodarskog tima nije imao ništa protiv stavova gospođe Dalić. Osim toga, političko-ekonomska podloga HSLS-ova rada ima i dimenziju socijalno-tržišne ekonomije. U tome smo kompatibilni.

:: Je li HDZ u slučaju pobjede na izborima spreman prepustiti ključne gospodarske resore drugoj stranci, kao što je to učinio SDP?

Ključni resor i tvrtke dali su HNS-u. Raspodjela se neće raditi po političkom ključu, nego po znanju i sposobnosti pojedinca koji će biti odgovoran za određene resore. Kako sam već naglasio u jednom intervjuu, kriteriji su stručnost, marljivost, poštenje i domoljublje. S time se slažu i naši koalicijski partneri te od toga nećemo odstupiti ni milimetar! Samo tako ćemo moći brzo provesti potrebne reforme. Trebaju nam znanje i rad, Hrvatska se bez toga neće spasiti iz ponora u koji nas je bacila ova nesposobna vlada.

:: Koje to reforme HDZ planira provesti nakon dolaska na vlast? Hoćete li, recimo, početi smanjivati broj i troškove lokalnih jedinica, smanjivati broj općina, gradova i županija?

Smanjivanje broja jedinica lokalne samouprave samo po sebi ne znači niže troškove i efikasniju uslugu za građane. Sada svi govore o tome, jedinice lokalne samouprave stavljene su na svojevrsni stup srama, čak i dosadašnji predsjednik – koji ništa u četiri i pol godine nije napravio – to ističe kao dio predizbornog programa.

Nitko, međutim, nije napravio simulaciju troškova, dobiti ili gubitka za građane. Gdje su analize, projekcije i jasni kriteriji kojima se može mjeriti uspješnost jedinica što je podloga bilo kakvim odlukama?!

Mi ćemo sve to imati kada budemo donosili odluku. Vodit ćemo računa, dakako, o ekonomskim kriterijima. Onima koji se financijski ne pokrivaju, na primjer, ponudit ćemo da volonterski obavljaju svoje dužnosti.

Dakle, što se općina i gradova tiče, o njima ćemo raspravljati na temelju jasnih kriterija, a ne paušalnih ocjena.

A što se tiče županija, odmah napominjem da njihovo ukidanje ili smanjivanje broja te formiranje nekakvih regija nikada nećemo prihvatiti!

Županije su opravdale svoje postojanje, u prilog njihovu opstanku brojni su ekonomski, povijesni i politički razlozi. Ali naravno da ćemo i od njih tražiti veću efikasnost i postizanje boljih rezultata.

:: Ima li HDZ prvog čovjeka svoga gospodarskog tima, postoji li nužna hijerarhija u tom timu? Tko su, redom po važnosti, ključni članovi gospodarskog tima HDZ-a prema mišljenju Tomislava Karamarka?

Svaki pojedinac u našemu gospodarskom timu koji pridonosi specifičnim znanjima i iskustvom važan je.

Riječ je o i profesionalno i osobno jakim pojedincima okupljenima na zajedničkom projektu, a to je pozitivna promjena Hrvatske koja će dovesti do rasta i razvoja, otvaranja radnih mjesta i zaustavljanja odlaska mladih. Nekoliko njih su glavni kontakti za suradnju s partnerima iz Njemačke i Slovačke pa su logično i koordinatori rada tima.

Naši stručni odbori (za financije, gospodarstvo, regionalni razvoj, poduzetništvo, promet, poljoprivredu i energetiku) odavno su svima poznati, a njihovi predsjednici, zamjenici i tajnici odbora naše stranke dio su i gospodarskog tima, pa ih nema potrebe nabrajati. Jasno mi je da imena naših budućih ministara zanimaju javnost, njihovim navođenjem samo bi ih izložio “rafalnoj paljbi”. Bolje je da oni u miru rade svoj odgovorni posao, a da samo ja budem izložen medijskim “rafalima”.

:: Kakav je stav HDZ-a prema postojećem sustavu poreza na dohodak – je li odluka o smanjivanju progresivnosti poreza na dohodak pravi put, što tu HDZ namjerava poduzeti?

Ovakav pokušaj rasterećivanja cijene rada tek je prazna priča – i ništa više. Eksperimentirati preko leđa građana i proračuna jedinica lokalne samouprave – a bez prethodne simulacije – primjer je parcijalnog i, u konačnici, štetnog rješenja. Zato što će naši građani dobiti, na primjer, 300 kuna veću plaću, ali će 500 kuna više morati platiti vrtić.

Parcijalno uvođenje poreza na nekretnine bilo bi nova prepreka investicijama. Zato ga ne podržavamo

Potrebno je napraviti cjelovitu reformu poreznog sustava, sa svim nužnim pripremama i projekcijama, a cilj je ukupno porezno rasterećenje. Proširivanje baze omogućit će snižavanje poreza tako da rasterećenje najviše osjete oni koji imaju najmanje, a ne da imamo ovo što Vlada sada radi: znatnije se rasterećuje samo mali postotak zaposlenika, i to onih s većim plaćama.

Načelo pravednosti – dakle, progresivnost u oporezivanju – jedna je od ključnih pretpostavki “dobrih” poreznih sustava. Narušavanjem tog načela mjerama koje, poput ove, sustav čine regresivnijim, relativno se izjednačava porezni teret između različitih socijalnih kategorija.

:: Ne smatrate bizarnim da imamo najveće ukupno opterećenje na plaće od 1100 do 3000 eura u Europi?

Nije li to uništavanje srednjeg sloja? U Hrvatskoj u biti više i nemamo srednjeg sloja: nešto je bogatih, a svi ostali su, prema europskim kriterijima, na rubu siromaštva ili ispod njega – što je uistinu porazno s obzirom na naše potencijale. Ako ste primijetili, najavio sam snažnu potporu rastu malog i srednjeg poduzetništva, i to upravo radi jačanja srednjeg sloja i generiranja zapošljavanja. Ponavljam, ovakve parcijalne korekcije pojedinih poreza, bez cjelovite reforme, na kraju su samo – štetne.

:: Slažete li se s tezom da postupno lokalnu upravu treba početi financirati iz imovinskih poreza, namjeravate li uvesti porez na nekretnine?

U sadašnjim ekonomskim okolnostima, uvođenje tog poreza jedino bi dovelo do daljnjeg pada cijena neprodanih nekretnina i odvratilo i ono malo investitora, što i nije baš poželjan scenarij. Istina, porez na nekretnine uobičajena je praksa u poreznim sustavima većine europskih zemalja i njegovo uvođenje treba kad-tad očekivati i u Hrvatskoj.

No, za razliku od zemalja Zapadne Europe, vlasništvo nad nekretninama u tranzicijskim je zemljama dugo vremena predstavljalo osnovni oblik štednje. To će svakako trebati uzeti u obzir pri oporezivanju nekretnina. Pretpostavka za uvođenje toga poreznog oblika su i uređeni vlasnički odnosi te zemljišne knjige – od čega smo mi, nažalost, još daleko.

Porez na imovinu može biti dobro, pojednostavnjeno rješenje kao supstitut različitim naknadama i parafiskalnim nametima, ali njegovo uvođenje mora biti dobro promišljeno, uz rješavanje svih preduvjeta i potpuno sprečavanje dvostrukog oporezivanja građana. Prije sveobuhvatne reforme poreznog sustava parcijalno uvođenje poreza na nekretnine bilo bi nova prepreka investicijama. Zato ga ne podržavamo.

:: S obzirom na to da Hrvatske autoceste ne mogu vraćati kredite, zašto se u HDZ-u protivite monetizaciji kao rješenju? Niste li osobno bili u vladi koja je podržavala monetizaciju?

Da bio sam u Vladi kao nestranački ministar i bavio sam se svojim resorom. Osim toga, kakve su moje obveze prema eventualnim greškama mojih prethodnika? Jedino da ih ispravim, ako je moguće! Iskustva onih koji su autoceste dali u koncesiju svjedoče o dugoročnom rastu cijena usluga, ali i padu njihove kvalitete zbog nedostatnog ulaganja u održavanje u cilju većeg profita. Također, uvjeti po kojima bi se autoceste dale u koncesiju uopće nisu poznati široj javnosti.

Jedino nam je poznat raspon koncesijske naknade, što je apsurdno. Koncesija autocesta još je jedna potvrda Vladine politike “sve na bubanj” – kojoj se mi protivimo. Naknada za koncesiju, naime, istog bi se trena potrošila. I što onda?!

Osim toga, razmišlja li itko da će se gradnjom Jadransko-jonskog koridora, znatno prije nego što se do sada mislilo, i promet i profit znatno povećati? Za nas bi bilo prihvatljivo davanje u koncesiju nesagrađenih pravaca, a “monetizacija” samo sagrađenih, i to na ovako netransparentan način, potpuno je pogrešna.

:: Treba li centralna banka biti aktivnija ili se slažete s tezama da je prostor djelovanja monetarne politike zbog visoke euroizacije sada ograničen te da se treba fokusirati na fiskalnu politiku?

Uloga HNB-a trebala je odavno biti aktivnija. Iako je u praksi “eurizirana”, Hrvatska ipak još nije u eurozoni, što nam ostavlja prostora za monetarnu politiku primjerenu našim potrebama. Uz primjerenu proračunsku politiku, potrebna je i nova, puno inovativnija politika HNB-a koja bi, po uzoru na druge središnje banke zemalja EU, osim čuvanja stabilnosti, trebala preuzeti na sebe dio odgovornosti da pomogne gospodarski oporavak.

:: Podržavate li ideje Francuske i Italije o izlasku EU iz krize ili ste više na strani Nijemaca?

Francuzi i Talijani žele labavljenje pravila o deficitu i višu inflaciju zbog duga pa zagovaraju neortodoksnu, vrlo ekspanzivnu monetarnu politiku dok su Nijemci tu konzervativni te se zalažu ponajprije za fiskalnu disciplinu, ali ne vide više prostora za dodatne monetarne poticaje.Nijemci već tradicionalno vode dugoročno održivu i uravnoteženu ekonomsku politiku.

Još u doba njemačke marke, podloga te politike bile su stabilne javne financije i niska inflacija. Takva je politika, na inzistiranje Njemačke, uvedena i u europsku praksu kroz djelovanje ECB-a te u sklopu Maastrichtskih kriterija. Njemačko gospodarstvo najbolji je primjer da takva politika dugoročno daje dobre rezultate.

S druge strane, stavovi Francuske i Italije ne čude. Monetarnu ekspanziju i Francuzi i Talijani vide kao način poticanja domaće potražnje i rasta uspavanih gospodarstava. Efekti tih mjera na domaću potražnju vjerojatno bi kratkoročno bili pozitivni. No dugoročno bi se ta gospodarstva ipak morala restrukturirati i postati efikasnija. Što zahtijeva i vrijeme i strpljenje. Naš je cilj u najkraće moguće vrijeme primijeniti “njemački model”!

:: Ako analize pokažu da je rafinerija u Sisku dugoročno neisplativa, zašto politički inzistirati na njezinu održanju umjesto na razvoju drugih biznisa?

Gubitak 800 radnih mjesta za Sisak bio bi ravan gubitku desetak tisuća radnih mjesta u Zagrebu. Vlada mora zajedno s lokalnom samoupravom napraviti sve da do toga ne dođe. Odnosno, mora – sačuvati ili nadomjestiti ta radna mjesta. Čistom ekonomskom logikom, sve što je dugoročno neisplativo trebalo bi gasiti jer će samo kumulirati gubitke i nikom ne može donijeti ništa dobro – ni radnicima, ni lokalnoj samoupravi, ni državi.

Ali, važno je pritom pokretati nove, uspješne poslove i zaposliti ljude koji su zbog gašenja onih neuspješnih ostali bez radnih mjesta. U slučaju Rafinerije Sisak pitanje jest je li riječ o dugoročno neisplativom poslu ili je zbog višegodišnjeg neulaganja i tehnološkog zaostajanja isplativ posao ostao neiskorišten? Osim toga, moramo voditi računa da Hrvatska zadrži barem onaj rafinerijski kapacitet koji je potreban nama samima, također ne smijemo zaboraviti ni strateški minimum.

O takozvanom slučaj Ina-MOL dugo se već javno polemizira, međutim, javnost ne zna sve pojedinosti međudioničarskog ugovora. Zato se moram ograničiti na apele Vladi da napravi sve, na jedan ili drugi način, kako bi sačuvala ta radna mjesta.

FOTO: Boris Ščitar / Autor: Gojko Drljača

Intervju preuzet s Večernjeg Lista

facebook komentari