Pratite nas

Intervju

‘Investitorima sam se obvezao do 2020. ostati u tvrtki i zadržati 50% vlasništva’

Objavljeno

na

Troškovi su porasli jer smo ulagali u ljude i strojeve. Mogao bih žrtvovati budućnost i ići na popravljanje bilance, no cilj mi je razvoj.

Tvrtka Rimac Automobili nastala je prije točno pet godina, sredinom studenog 2009. godine.

Concept One u Frankfurtu 130911

Kriza je taman udarila Hrvatsku i do sada nije popustila. Unatoč tome, tvrtka inovatora Mate Rimca danas tržišno vrijedi više od pola milijarde kuna. U nju su uložili vlasnik Forbesa, Kinezi i bivši naftaš iz Kolumbije. Tvrtka je razvila i proizvodi najbrži električni automobil na svijetu Concept One. Brzina mu je 325 kmh, ubrzava do stotke za 2,8 sekundi i s jednim punjenjem baterija može prevaliti put od Zagreba do Dubrovnika.

Uz to, drži pet Guinnessovih i FIA svjetskih rekorda, a radi i na tehnologiji autonomne vožnje kakvu u svijetu razvija tek šačica kompanija poput Tesle i Googlea. S investicijom većom od 10 milijuna eura prvi hrvatski proizvođač automobila želi do 2017. imati proizvodnju od najmanje 20 vozila godišnje, promet od 15 milijuna eura te svake dvije-tri godine na tržište izbacivati nove vlastite modele vozila koje će biti upola jeftiniji za proizvodnju. S Matom Rimcem razgovarali smo u njegovom pogonu u Svetoj Nedjelji kod Zagreba.

Da li ste očekivali da će nakon pet godina vaša tvrtka tržišno vrijediti više od pola milijarde kuna?
Očekivao sam da će sve ići brže nego što je išlo. U biznisu baratam u eurima pa me procjena u kunama malo iznenadila – pola milijarde doista zvuči impresivno. No, zapravo ne razmišljam o vrijednosti tvrtke već stvarima koje još želim napraviti.

Ali da danas prodate biznis u džep bi mogli vi osobno spremiti više od 400 milijuna kuna, krenuti s nečim novim. To vam nije primamljivo?
Meni nije. Ovo je ono što želim raditi i zato sam dao određena obećanja investitorima. Obvezao sam se do 2020. godine ostati direktor tvrtke i zadržati više od 50 posto vlasništva. Trenutačno imam 82 posto.

Priča se da je jedna velika automobilska tvrtka ponudila preuzimanje?
Da, ali Rimac Automobili nisu na prodaju. I ne, ne mogu reći o kome se radi.

Ipak planirate novu rundu investicije već iduće godine?
Sada mi se to čini izvjesnim. Više nisam u situaciji da moram tražiti novac već mi samo stižu ponude. S kapitalom bi brže rasli i brže mogli ući u neka nova područja. Zadovoljan sam time. Žao mi je samo što, primjerice hrvatski VC fond koji se najavljuje za iduću godinu, nije postojao koju godinu ranije. Brže bi došao do pozicije gdje sam danas.

Kakva bi bila druga runda? S još jednom nulom na kraju s obzirom na planove o tvornici kapaciteta 200tinjak automobila godišnje?
Concept One smo razvili vlastitim kapitalom. Ova investicija je došla za prvi serijski model Rimac Automobila koji ćemo predstaviti početkom 2016. godine i koji će se proizvesti u 88 primjeraka. No, želja mi je kroz iduće 3 do 4 godine imati tri serijska modela u ponudi i proizvoditi nekoliko stotina komada godišnje.

Kakva tri modela?
Po jedan u klasi Ferrarija 458, zatim Lamborghini Aventadora i McLarena P1. Znači, od sportskog preko supersportskog do hipersportskog modela. Svaki je u svojoj cjenovnoj kategoriji, jer razlike u zahtjevima, očekivanjima i na koncu bogatstvu imućnih vrlo su velike.

Kako ste došli do Kolumbijca Kanayeta Yapesa koji je prvi uložio u Rimac Automobile?
Ono što se malo zna je da je on Kolumbijac hrvatskog podrijetla. Otac mu je nakon 2. Svjetskog rata otišao u Kolumbiju. On sam ne zna ni riječi hrvatskog. Obogatio se na nafti, voli brze automobile i član je Ferrarijevog Clienti i FXX programa te je vlasnik Ferrari Formula 1 bolida. Osim toga je i investitor te član Uprave Formule E. Želio je da mu se kćer rodi u Hrvatskoj pa mu je jedan prijatelj iz Kolumbije predložio da nas posjeti kad će već biti ovdje. Nakon prve probne vožnje naših automobila i upoznavanja s našim planovima, se vrlo brzo odlučio investirati u našu tvrtku.

Koliko su trajali sami pregovori o investiciji?
Franku sam rekao da ne volim puno pregovarati i da neka sam da ponudu. On ima sličan stav. Rukovali smo se i to je bilo to. Nažalost, idućih šest mjeseci trajalo je sređivanje papirologije, jer investitore u Hrvatsku ovdje zaskočimo hrpom administracije. Isti slučaj je bio i s ostalim investitorima. No, zadovoljan sam, jer ne znam niti za jedan hrvatski startup koji je primio investiciju izvana a da je zadržao sjedište u Hrvatskoj.

Gdje su Rimac Automobili danas?
Smatramo da smo trenutno tehnološki lider na području high-performance električnih pogonskih i baterijskih sustava te svojevrsni centar tehničke izvrsnosti za tu industriju. Mi smo jedini proizvođač automobila u jugoistočnoj Europi koji nije u vlasništvu nekog od velikih tvrtki iz automobilske industrije. S druge strane, Hrvatska, koja po prvi put ima vlastitog proizvođača, sada ima i jedini vlastiti komercijalni brend osobnih automobila u JI Europi. Brend koji ima vlastiti razvoj i proizvodnju. Mislim da ljudi kod nas još ne razumiju što to stvarno znači.

Što ne razumiju?
U auto industriji su se u posljednjih 30 godina na cijelom svijetu probila samo tri nova proizvođača osobnih automobila. Talijanski Pagani, švedski Koenigsegg i američki Tesla. Rijetki proizvođači rade toliko svog razvoja kao mi, čak i po pitanju dizajna, a kamo li tehnologije. Primjerice, Ferrari je sam dizajnirao samo jedan svoj automobil. Taj posao outsourcea u Pininfarini. Mi to radimo sami. Čak 60 posto zaposlenih radi na razvoju. To je jedan od razloga zašto već sada zapošljavamo više ljudi nego neki etablirani proizvođači sportskih automobila.

Koliko ste automobila do sada prodali? Koliko proizveli? Kome prodali?
O imenima kupaca ne mogu mnogo pričati, osim onoga što su sami objavili. Prvi automobil temeljen na Concept Oneu nazvan Volar-E isporučili smo prije dvije godine španjolskoj tvrtki Applus+ IDIADA iz Barcelone. Godinu i pol prije toga smo u Frankfurtu predstavili Concept One. To je trebao biti konceptni auto prije nego napravimo model koji će se prodati u 88 primjeraka. No, interes je bio takav da smo popustili i sad proizvodimo ekskluzivnih osam primjeraka Concept Onea. Jedan je za naše potrebe. Još četiri Concept Onea je prodano. Oni su sada u proizvodnji i isporučit ćemo ih tijekom iduće godine. Među kupcima je naš investitor Frank Kanayet Yapes, zatim njemačka organizacija GreenTEC Campus, jedan kupac iz Azije te očni kirurg iz Miamija koji će biti prvi kojem ćemo isporučiti Concept One. Dobro idu i razgovori o prodaji preostala tri Concept Onea.

Kako to da niste prodali već sve modele Concept Onea?
Zato što nije bitno samo prodati prvih osam automobila već je bitno i kome ih prodate. Očni kirurg iz Miamija, koji će prvi dobiti Concept One, ne računajući naš model, nije slučajni kupac. On je vrhunski ljubitelj zelenih vozila i visoke tehnologije. Kad se odlučio na kupnju doletio je iz Miamija u Zagreb da bi sjedio s nama i birao detalje u automobilu. Nakon toga je još jednom došao u Zagreb na probnu vožnju te je skupa s nama sudjelovao na prvoj utrci Formule E u Pekingu. Kroz mjesec dana ponovo dolazi u Hrvatsku da vidi kako napreduje posao. Kad mu isporučimo automobil, svoj Concept One planira koristiti za razne sajmove, utrke Formule-E u SAD-u te razne druge aktivnosti. To je tip kupaca kakve tražimo, jer kupnjom našeg automobila kupuje ulaznicu u ekskluzivni klub te promovira naš proizvod.

Zašto vaša tvrtka, pored svega što ste naveli, ipak ima promet od svega pola milijuna eura godišnje i slabu bilancu?
Da se našalim. I ne samo to, ove godine ćemo zabilježiti gubitak. Zamislite tek to, a dobili smo investiciju. No, šalu na stranu, razumijem kritičare. No, nažalost oni ne razumiju posao kojim se ja bavim. Mogao bih žrtvovati budućnost i fokusirati se na popravljanje bilance. Mogao bih sada ganjati velike prihode kako stvarno ne bi imao gubitak na kraju ove godine. Ponuda i mogućnosti ima. No, onda Rimac Automobili neće lansirati nove modele na tržište prema planu i to ne želim. Fokusirali smo se na razvoj idućih modela koji će donijeti veće prihode tek za 2-3 godine.

Što želite?
Posao koji trenutno radimo je kombinacija B2B i B2C poslova. Konstantno radimo tehnički izazovne razvojne projekte za druge proizvođače, a ostatak vremena radimo na našem vlastitom razvoju. Učimo i napredujemo u oba slučaja. Cilj je da nam u budućnosti glavni posao bude proizvodnja vlastitih automobila ali da i dalje razvijamo tehnologiju za druge proizvođače. Zahvaljujući investiciji ne moramo prihvaćati svaki B2B posao koji nam se nudi nego biramo samo najkvalitetnije projekte kako bismo se mogli fokusirati na vlastite proizvode.

Svejedno je neobično što ćete u 2014. imati gubitak, a primili ste investiciju. Zašto?
Investicija je prvenstveno namijenjena dugoročnom razvoju i povećanju proizvodnih kapaciteta. Troškovi su porasli, jer smo investirali u ljude i proizvodne kapacitete. Narasli smo s 19 na 60 ljudi, kupili smo dva CNC stroja i druge strojeve. Osim toga, tu su i administrativne prepreke koje su otegnule prvu fazu ulaganja od početka godine do sada, jer je investicija u startup čije je sjedište u Hrvatskoj previše složen pravni posao. No, nažalost ako ćemo imati gubitak nećemo se moći prijaviti na potpore niti u Hrvatskoj niti iz EU fondova iako smo financijski vrlo stabilna tvrtka. Kad sve to zbrojim, ljut sam.

Zašto?
Zato što je prva faza razvoja tvrtke bila traumatična. Automobilska tvrtka se ne može izgraditi preko noći. Ekonomisti često koriste automobilsku industriju kao primjer kada pričaju o industrijama s visokim ulaznim barijerama, tj. industrije u koje je novim tvrtkama teško ući. To je industrija koja je dominirana od strane ogromnih tvrtki koje su mahom osnovane prije drugog svjetskog rata. Cijela industrija je postavljena prema tim ogromnim mastodontima – od dobavljača do rigoroznih sigurnosnih i homologacijskih zahtjeva koji su često nepremostivima prepreka za male tvrtke. Godinama sam radio kao konj, bez financijskih rezultata. Kasnio sam s plaćanjem najamnine i struje. Jedva sam pokrivao projekte i redovito bio na rubu. Poduzetnik mora brinuti o financiranju svog poduzeća. To razumijem. No, u isto vrijeme vidim kako je SAD zbog strateškog interesa Tesli i drugim tvrtkama koje se bave električnim automobilima dao poticaje kakvi su ovdje nezamislivi – primjerice 500 milijuna dolara u njihovim počecima, pa stoga stojimo u nepravednom položaju na tržištu u odnosu na ostale igrače.

Kad smo kod nemogućih stvari. Da li je sad u Hrvatskoj moguće homologirati auto proizveden ovdje i može li ga se zatim legalno izvesti?
Kad smo isporučili prvi automobil Hrvatska nije bila u EU i kako naša zemlja prije nije imala auto-industriju nije postojao carinski broj za automobil domaće proizvodnje pa smo se morali pobrinuti o tome prije isporuke automobila. Znam, smiješno. Zakonodavstvo u Hrvatskoj nije prilagođeno proizvodnji i izvozu. To se mijenja, ali presporo. Concept One se pojedinačno homologira u zemlji u kojoj se isporučuje. U planu je da se radi tipska homologacija za Europu, SAD i Kinu. U Hrvatskoj ne postoje institucije koje mogu odraditi homologaciju za EU, a kamoli za naša glavna tržišta SAD i Kinu pa taj proces prolazimo sa stranim tvrtkama.

Kako planirate povećati prihod u budućnosti?
Modele koje trenutno razvijamo planiramo proizvoditi u znatnim količinama pa će nam to biti glavni izvor prihoda. Nadalje, poznato je kako razvijamo i proizvodimo prototipove i male serije za druge proizvođače, kao što su primjerice eBiqe za Qoros i Volar-E za IDIADA-u. Kako smo prvenstveno tehnološka tvrtka, se sve tehnologije koje razvijamo mogu primijeniti na raznim drugim područjima – slično kako smo to napravili s našim vlastitim brandom high-performance električnih dvokotača Greyp ili s invalidskim kolicima. Javljaju nam se i razne tvrtke da radimo i letjelice na električni pogon, vlakove i buseve. U Genevi će se i ove godine predstaviti neka naša nova rješenja koja smo radili za poznate marke automobila. I onda takve tehnologije možemo licencirati što je također važan izvor prihoda.

Kakav je profil vaših zaposlenika danas?
Najviše je inženjera elektrotehnike, njih 20-ak, imamo desetak strojara među kojima imamo specijaliste za šasiju, vehicle dynamics itd. Tu je i dizajnerski tim koji dizajnira sve elemente interijera i eksterijera automobila. Kako većinu komponenti automobila proizvodimo in-house, konstantno povećavamo broj zaposlenika u odjelu kompozita gdje proizvodimo sve karbonske elemente automobila, strojnoj obradi, sklapanju i ostalim odjelima. Plan je povećati broj zaposlenih na 100 do 150, ali ovisit će i o tržištu rada. Već je sad sve teže naći ljude određenih profila.

Kakve zaposlenike tražite?
Primarno tražimo ljude sa strojarstva i elektrotehnike. Kako možete vidjeti govorimo o proizvodnji automobila, ali većina radnika sjedi za računalima. Rade se matematički modeli i simulacije, dizajnira i programira. Idealne kandidate ne biramo toliko prema školi koliko prema znanju i aktivnostima.

Kako?
Primjerice, postoji natjecanje Formula Student gdje se studentski timovi natječu kako u zadanom budžetu i vremenu stvoriti što bolji bolid koji se zatim koristi u utrkama. To je prava životna situacija. To je iskustvo. Zato mi tražimo zaposlenike na takvim natjecanjima, a to rade i ostali od BMW-a na dalje. Diplome su nam manje bitne.

poslovni dnevnik

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati