Iscrpljivanje Hrvatske

0

ivan miklenic glas koncilaNije iznenađenje što je u Hrvatskoj BDP (bruto nacionalni dohodak) jedanaest kvartala odnosno šestu godinu zaredom u padu, drugi u 2014. godini čak za 0,8 posto, ali jest iznenađenje kako na tu vrlo tjeskobnu činjenicu reagiraju političari na vlasti. Oni ne samo da ne žele preuzeti na sebe odgovornost za takvo stanje, nego i dalje obmanjuju javnost, tvrdeći poput predsjednika Vlade da tobože osim građevinarstva i osobne potrošnje sve drugo u Hrvatskoj raste. Tako dug i konstantan pad BDP-a pokazatelj je duboka poniranja hrvatskoga ukupnoga gospodarstva, koje će samo za povratak na stupanj na kojem je bilo prije početka recesije, tj. prije šest godina trebati mnogo vremena, a u Hrvatskoj ni tada nije bilo primjereno dobro. Takvo uzbunjujuće stanje eminentno je pitanje općega dobra u hrvatskome društvu, pa zaslužuje makar površni osvrt.

Naime, relativno mali postotci pada BDP-a po kvartalima ukupno su zastrašujuće veliki i oporavak će biti iznimno težak, a još nije na vidiku ništa što bi opravdavalo realnu nadu da bi uskoro taj oporavak uopće počeo. Ne smije se zanemariti da je mnogo stručnih ljudi u najnovije vrijeme, upravo za sadašnje Vlade, već napustilo Hrvatsku i da se mnogo sposobnih, školovanih i stručnih još sprema na taj korak, pa je uza sezonski rad tobožnji rast zaposlenih više statistička fikcija nego stvarnost. Sadašnja vlada je, kako tvrde stručnjaci, neslavan rekorder u 60 godina Europe, jer u tom razdoblju ni u jednoj državi nije bilo tako duga uzastopna pada BDP-a kao za sadašnje vlade u Hrvatskoj. U drugim zemljama, npr. u Grčkoj, Finskoj, Cipru, Italiji duži uzastopni pad BDP-a bio je razlog za promjenu vlade, a samo je u Hrvatskoj sadašnja vlada uporna u svojem položaju, kao da joj je i cilj daljnje srozavanje gospodarstva i BDP-a, tj. osiromašenje hrvatskih građana. Očito je da sadašnja vlada nema rješenja, niti će ga ponuditi do kraja mandata, pa je očit primjer neodgovornosti, odnosno preferiranja vlasti i moći umjesto služenja općemu dobru. Čisti su cinizam i riječi Predsjednika Republike izgovorene u subotu 30. kolovoza da je jedino mjesto gdje se ispituje odgovornost Vlade Hrvatski sabor, odnosno činjenica većinske podrške zastupnika, a dobro je poznato da su oni, po postojećem izbornom sustavu, poslušnici svojih stranačkih šefova u izvršnoj vlasti. Također je bježanje od svoje osobne odgovornosti stav Predsjednika da ne sazove sjednicu Vlade o zaokretu u ekonomiji, premda to pripada njegovim ovlastima, jer to tobože ministri ne vole, a zapravo time Predsjednik štiti svoje osobne interese, da bi na predstojećim predsjedničkim izborima imao potporu sadašnje koalicijske vlade.

Razumljiva su stoga sve brojnija upozorenja, koja se uostalom već posebno intenzivno ponavljaju od početka drugoga dijela mandata Kukuriku koalicije, i koja osim oporbe iznosi sve više predstavnika različitih segmenata društvenoga života u Hrvatskoj, javno se čudeći što političari nisu spremni preuzeti odgovornost za takvo stanje. Propovijedajući na Danu hrvatskih mučenika na Udbini i sisački biskup Vlado Košić kao treću ranu na organizmu hrvatskoga naroda označio je upravo neodgovornost političara: »Treća rana našega hrvatskog mučeništva danas je nepoštenje i lopovluk koji trpe naši ljudi zbog neodgovornosti onih koji nas vode, a koji ne vole ni hrvatski narod ni Katoličku Crkvu, već samo svoj džep, i nemoralno upravljaju našim dobrima, a za sirotinju ne mare.« Tako oštre i nedvosmislene riječi u svakom normalnom demokratskom društvu izazvale bi reakciju i prozvanih političara i medija, a u Hrvatskoj političari se prave kao da nisu ni čuli te riječi, a mediji, prešućujući tu kritiku, čekaju neku novu prigodu da raspale svim oružjima po biskupu Košiću, kao što su ovih dana urnebesnom hajkom održali lekciju šibenskom biskupu Anti Ivasu, ne za nešto što bi se dogodilo u Šibeniku, nego za njegovu jasnu propovijed u Kninu.

Pozornost privlači podatak da je u srijedu 27. kolovoza poletio prvi hidroavion s putnicima na relaciji Split – Jelsa na otoku Hvaru, a da bi to uspjela, njemačkoj tvrtki trebalo je, kako piše Jutarnji list od 27. kolovoza: »punih četrnaest godina, jer zbog brojnih birokratskih zapreka nikako nisu uspijevali dobiti sve potrebne dozvole i koncesije za početak obavljanja obalnog zračnog prijevoza«, a ne bi se to ni sad dogodilo da nije bilo navodno posebnoga pritiska Njemačke. Taj podatak sve kaže o politici i političarima i njihovim obmanama i potvrda je da političari na vlasti zapravo ne žele investicije u Hrvatsku premda drugačije govore javnosti.

Pozornost također privlači sljedeća izjava direktora Građevinskoga poduzeća Krk za Novi list od nedjelje 31. kolovoza: »Cijeli hrvatski politički sustav uporno uništava hrvatsko gospodarstvo. Nova politička garnitura kadrovski je popunila dio javnih poduzeća ljudima koji sustavno uništavaju hrvatsko gospodarstvo, a posebno bolno to znam za graditeljstvo. Došli su sa stavom kako ‘nikad više ne bu kak je do sada bilo’, no istovremeno nisam siguran da su još saznali kako bi to trebalo biti. Očigledno je jedan cijeli mandat malo.« Te više nego jasne riječi, izgovorene bez ikakvih političkih pretenzija, ne trebaju komentara, a javnosti otvaraju oči. Uporno ostajanje na vlasti Kukuriku koalicije, unatoč očitovanoj neodgovornosti i nesposobnosti, ili je očit znak sebična davanja prednosti osobnim i grupnim interesima nad općim dobrom cijeloga društva i svih građana ili je ustrajanje u nametnutu ili izabranu razaranju hrvatskoga gospodarstva, s očitim ciljem slabljenja i iscrpljivanja Hrvatske. No narod zna: svaka sila za vremena!

Glas Koncila / Kamenjar.com

facebook komentari