ISIL u hrvatskom susjedstvu

4

Aktualno koketiranje Ankare s islamistima u Siriji već sutra bi se moglo preliti i u Bosnu i Hercegovinu, čije bi prve žrtve, poput iračkih i sirijskih kršćana, lako mogli postati hercegbosanski Hrvati, a zbog svoga geopolitičkoga položaja te pripadnosti NATO savezu i sama Republika Hrvatska

reg-erdogan-reuters

Apokaliptične slike što nam ih mediji svakodnevno serviraju s Bliskoga istoka, uglavnom ne pobuđuju zanimanje hrvatske javnosti. Osim kratkih agencijskih izvješća o islamističkom osvajanju širokih prostora sirijskih Kurda oko grada Kobane, masovnih zločina nad pripadnicima kršćanske manjine u Iraku i progona Kurda zaustavlja se znatiželja vijestima gladne javnosti. Što je u pozadini tako moćne navale boraca Islamske države, način njihova financiranja, pitanje naoružanja i dosadašnji taktički uspjesi te sustav novačenja rijetko se probijaju u javnost. Tek se iz niza informacijskih krhotina različitih zapadnih medija može odčitati kako Isilovi borci na različite načine koriste procjepe u međunarodnim odnošajima, ali i međusobnim odnosima pojedinih islamskih država.

Najvećem dijelu javnosti gotovo je zagonetna pasivnost jedne Turske, koja u samom zaleđu Kobane očekuje pad toga kurdskoga grada. Mnogi su analitičari iz te činjenice, a još više zbog blokade državne granice, kojom priječi turskim Kurdima da se uključe u obranu svojih sunarodnjaka u Siriji, a s druge strane pak brani ulazak prognanim kurdskim izbjeglicama u Tursku, smatrali kako je tako oportuna politika Ankare donekle razumljiva zbog neriješena kurdskoga pitanja u Turskoj, koje bi u slučaju kurdskih uspjeha u Siriji moglo eksplodirati i u samoj Turskoj. Nu iz diplomatskih nesporazuma Washingtona i Ankare oko možebitne uporabe turskih zračnih luka za potrebe napadaja na borce Isila moglo bi se iščitati ne samo to kako se Turska odbija pridružiti vojnoj koaliciji protiv Isila pod vodstvom SAD jer smatra „da bi zračni udari protiv džihadista mogli neizravno ojačati snage sirijskog predsjednika Bašara al-Asada“, nego i kao njezinu neizravnu potporu Isilovim borcima.

Neki su pak pokušali odgonetnuti to zagonetno tursko držanje i u slučaju izvlačenja zatočenih Turaka od boraca Isila tajnim vezama Erdoganove proislamističke vlade s Islamskom državom, a drugi pak izvjestitelji, doduše neizravno, sugerirali su kako se Isil financijski održava jeftinom prodajom nafte sve snažnijoj turskoj industriji. Iz Erdoganovih uvjeta za sudjelovanjem Turske u savezničkim operacijama protiv Isila kao što su “uvježbavanje i naoružavanje umjerenih džihadista” u Siriji nije teško zaključiti kako se radi o svojevrsnom islamističkom savezu na područjima koja su nekad pripadala Osmanskom Carstvu. Europa je kao i dosad zatečena događajima pa u svojoj javnosti kurdske prosvjednike po europskim gradovima tretira jednako kao i njihove islamističke protivnike, koji su ustali protiv opravdanih kurdskih zahtjeva za zaštitom. Zato ovakvo držanje turske vlade ima i svoju europsku dimenziju politike, jer se Turska, između ostaloga, natječe i za članstvo u Europskoj uniji.

Nasuprot Njemačkoj i Francuskoj koje se zajednički opiru takvom približavanju Ankare Bruxellesu, za ulazak Turske u EU donedavno se snažno zauzimala Velika Britanija. Manje je važno koliko se tu radilo o iskrenom zauzimanju za izgradnjom europskih standarda u Turskoj, a koliko pak o vlastitoj opsesiji Istočnim pitanjem i blokiranju t. zv. njemačkog prodora na istok, odnosno uporabi Turske, koja bi po potrebi u svakom trenutku mogla ucjenjivati i destabilizirati Europsku uniju. Masovniji odaziv za novačenje boraca Islamske države po nekadašnjim pokrajinama Osmanskoga Carstva – Kosovu, Srbiji te Bosni i Hercegovini – ima posebnu težinu na jugoistočnoj granice Europske unije, odnosno na samoj granici Republike Hrvatske.

Ako Erdoganova proislamistička vlada svoju neoosmansku strategiju doista gradi na još uvijek nedovoljno poznatim vezama s Islamskom državom to bi se neizbježno moglo odraziti i na događaje u bliskom hrvatskom okruženju. Naime, bivši, a sad već i novoizabrani bošnjačkomuslimanski član Predsjedništva BiH – Bakir Izetbegović – nedavno se videolinkom izravno uključio u predizborni skup Erdoganove stranke te mu iz Bosne i Hercegovine tepajući poručio kako je upravo on, Erdogan – otac svih muslimana. To Izetbegovićevo podvrgavanje turskom proislamističkom predsjedniku nije bio samo izraz pripadnosti zajedničkoj islamističkoj ideologiji, nego i potpora Erdoganovoj vanjskoj politici, koja u svom interesnom području, osim Sirije i Iraka, sve snažnije gleda i na Bosnu i Hercegovinu.

Upravo zbog takvih pogleda iz Ankare Izetbegović punom snagom vodi isključivu unitarističku i centralističku politiku, koja teži pretvaranju cijele BiH u muslimansku državu. Tako bi se aktualno koketiranje Ankare s islamistima u Siriji već sutra moglo preliti i u Bosnu i Hercegovinu, čije bi prve žrtve, poput iračkih i sirijskih kršćana, lako mogli postati hercegbosanski Hrvati, a zbog svoga geopolitičkoga položaja te pripadnosti NATO savezu i sama Republika Hrvatska.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari

  • Politika je K.

    S kim sad u koaliciju?Sa SDA ili sa DF?Mora se s nekim.Koliko vidim Fahro će ubijediti Čovića da je Komšić pravi izbor.Zato uživajmo u zadnjim negativnim komentarima o Komšiću na Hercegovačkim portalima.

    • Agromentum

      Pripade me. Iz koje si ti padobranske jedinice?

      • Politika je K.

        Danas Željko ponovo napada SDA i SDP.Avaz isto.Čovića hvale a o Dodiku ćute.
        Čović kao i uvijek mudro ćuti i ocjenjuje ponude ali sve mi se čini da je SDA prdnula u čabar.

        Pametnom dosta.

        Uzgred..ne boj se.Dobro je….još uvijek

        • Agromentum

          Tko će biti na vlasti, to se još ne zna. Ali se zna da to neće biti SDP. Znači SDP je prdnuo u čabar a ne SDA, kako ti kažeš.