Islamofobija, i ako bi je bilo u Europi, proizvod je kršćanofobije

6

Paralelno s rastom i širenjem radikalno terorističkog islama u svijetu, na čijem udaru je i Europa i njeno društvo demokracije, slobode i tolerancije, iz Bosne i Hercegovine zemlje izvoznice džihadista dva desetljeća poslije bosanskohercegovačkoga sukoba, žestoko se agresira na kršćane i kršćanstvo, ne samo u toj zemlji već i daleko šire, na Europu i kršćanski svijet u cjelini. Radi se, naime, o jednom podmuklom ratu krivotvorenja europske kršćanske povijesti.

Medijski rat kao uvod u onaj fizički sukob, uz političare i vjerske vođe Bošnjaka, svakim danom tiskanja krivotvorene kršćanske povijesti u Europi, vode i bošnjački akademici. I nije to prvi put. Poznata je aktivnost bošnjačkog akademika Muhameda Filipovića u krivotvorenju prošlosti bosanskohercegovačkih Hrvata. Nikad i ničim zaustavljen u tom ratu laži, što je gotovo ravno i fizičkoj agresiji, akademiku Muhamedu Filipoviću svaki se dan pridružuje oni iz reda njegova naroda, koji jednako kao i on misle i pišu s tim što neki od njih svojim povijestima prošlosti kršćanstva i islama u Bosni i Hercegovini proširuju na Europu. Time ta kršćanofobija postaje svjetski, globalni proces s nesagledivim posljedicama za budućnost čovječanstva.

https://i0.wp.com/sandzakpress.net/wp-content/uploads/2010/03/Ferid-Muhic.jpg?resize=545%2C252

Ferid Muhić

Kako bi se sakrili brutalni načini gradnje islamske države, koriste se onom ratnom taktikom „napad je najbolja obrana“ i žestoko se udarilo oružjem islamofobija, kovanica tamošnjih Muslimana na europska kršćanska tisućljeća stara dostignuća. Naime, u današnje vrijeme kada se Europa sve više islamizirana, na sve moguće načine, u prvom redu zloporabom od muslimanskih useljenika europskih kršćanskih vrjednota ljudskih prava i vjerskih sloboda, islamski svijet je gotovo u potpunosti dekristijaniziran. Na tim islamskim prostorima iskorijenjen je svaki trag kršćana i kršćanstva, što potvrđuje etnički i vjerski čista  slika mnogih islamskih zemalja. Zbog toga svi oni muslimanski govornici o islamofobiji, bilo u Bosni i Hercegovini ili Europi, na taj način su zapravo zagovornici ili suborci isilovaca koji na najbrutalniji mogući način udaraju temelje islamske države, na progonima i ubijanjima, silovanjima i prisilnom islamizacijom kršćana na okupiranim teritorijima Iraka i Sirije. Zaista je zastrašujuće, pa čak i zabrinjavajuće, da se javljaju takve laži od strane bošnjačkih akademika o ugroženosti muslimana i islama u kršćanskom svijetu, a u isto vrijeme ne osuđuju genocid, kako onaj počinjen u prošlosti u Bosni i Hercegovini tako i ovaj suvremeni kojeg provode muslimani, gotovo pa diljem svijeta.

Iako je kršćanski svijet s pravom očekivao jednu drugu i drugačiju reakciju muslimanskih intelektualaca glede islamskoga vjerskog terorizma koji potresa svijet i načina na koji se širi islam kao vjera, da ga najoštrije osude i dinstaciraju se od svega toga, oni se pisanjem o nepostojećoj islamofobiji svrstavaju na stranu tih vjerskih terorista. Moglo bi se reći kako pisanjem o islamofobiji muslimanski akademici i razni drugi „znanstvenici“, poznavatelji povijesti kršćanstva i islama u Europi, daju moralnu potporu kršćanofobistima iza kojih ostaje vjerski čista islamska zemlja kamo god prošli.

Snažna moralna potpora isilovcima dolazi iz jedne europske zemlje, Bosne i Hercegovine, u kojoj su upravo kršćani Zapada i svijeta na veliku štetu, ravnu genocidu Hrvata katolika i katoličanstva u njoj spasili Muslimane od velikosrpske agresije širenja na Zapad. Nije trebalo dugo čekati da ta Bosna i Hercegovina postane centar obuke i mirnog života najradikalnijih džihadista i islamofobista, onih koji danas kao najveći zlikovci čovječanstva odrubljuju glave kršćanima, otimaju im žene i kćeri, siluju majke, ruše svaki njihov trag. O tom zločinu, o tom globalnom islamskom procesu kršćanofobije ne pišu bošnjački akademici i znanstvenici.

Braneći zločine isilovaca i džihadista, kakve Europa ne pozna od vremena Osmanlija u Bosni i Hercegovini koji su se istim sredstvima kao i džihadisti služili u širenju islama, bošnjački akademik pišući o nepostojećoj islamofobiji u Europi, zapravo sudjeluje u muslimanskom vjerskom čišćenju bosanskohercegovačkih prostora od Hrvata katolika. O islamofobiji piše dr. Ferid Muhić, predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, autor knjige „Islamski identitet u Europi“. Islamofobija koje praktički i nema u Europi, da je ima zar bi nekoliko milijuna muslimana mirno uživali tolika prava i slobode, nikako ne daje pravo na tako globalni proces kršćanofobije kakav se neometano širi diljem islamskog svijeta. No, i ako možda ima nekih mali pojava za koje bi se moglo reći da su islamofobijske naravi, što je teško vjerovati budući da muslimani u europskim zemljama uživaju veća ljudska prava i vjerske slobode negoli sami  kršćani Zapada, onda su te pojave proizvod kršćanofobije. Bez obzira na sve to ipak islamofobija, ako je ima, ne smije nikako imati opravdanje u kršćanofobiji, kakvu gledamo i u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Bilo bi to protivno europskim civilizacijskim dostignućima i vrijednostima na kojima počiva zapadna kršćanska Europa.

https://i2.wp.com/www.sutra.ba/slike/kultura/napredak_logo.jpg?resize=287%2C226

Nije li kršćanofobijom etnički i vjerski očišćeno i Sarajevo, prijeratni multireligijski grad. Danas gotovo ni traga toj multireligioznosti u tom gradu u kojem je prije Drugog svjetskog rata živjelo oko 35 posto Hrvata katolika. Sudbinu Sarajeva doživljavaju mnogi drugi gradovi, Zenica, Travnik, Maglaj, Bugojno, Konjic… Kako o toj kršćanofobiji, na neki način u srcu Europe i kršćana Zapada, o tom procesu koji traje sve od 1463. godine kada su Osmanlije porobile Bosnu i Hercegovinu i krenuli dalje u osvajanje i islamiziranje Europe, ne pišu bošnjački akademici. Svaka njihova šutnja na taj zločin znak je samosvrstavanja na stranu onih koji su Sarajevo i sve druge beha gradove i prostore u procesu kršćanofobije učinili sto postotnim islamskim gradovima i prostorima.

Pisati o islamofobiji u Europi Zapada, a ne osuđivati kršćanofobiju u svijetu i u Bosni i Hercegovini, nije ništa drugo osim poticanja svjetskog vjerskog rata, što ga islamski kršćanofobi započeli 11. rujna 2001. godine terorističkim napadom na Ameriku. Traje taj sukob i danas, i trajat će, na žalost, sve dok, kako mnogi muslimani u Europi i Bosni i Hercegovini govore, islam ne zavlada cijelim svijetom, a to znači dok ne istrijebe sve kršćane kao one u Iraku, Siriji…

Profesor Ferid Muhić kaže da je islam došao u Europu daleko prije negoli kršćanstvo. Takva tvrdnja je u najmanju ruku na tragu džihadista i ide njima u prilog kao poticaj i opravdanje za zločine. To je govor džihadista, onih koji prijete uništenjem Vatikana, jer eto kako piše bošnjački akademik, vjerojatno je prije katoličanstva u Vatikanu bio islam. Zbog toga treba Vatikan uništiti i na njegovim ruševinama postaviti crnu džihadsku zastavu, a baziliku Svetog Petra pretvoriti u džamiju, onakvu istu kakva je u Carigradu-Istanbulu pretvorena od crkve Svete Sofije. I na tim prostorima Carigrada koje su Osmanlije osvojili 1453. godine, baš na tom svetom kršćanskom mjestu, po naukovanju bošnjačkih Mehićâ bio je islam. Zašto onda na toj velebnoj crkvi pretvorivši je u džamiju kršćanofobi dogradiše četiri minareta, kao znak islamskog osvajanja i širenja na sve četiri strane svijeta. Ne će ćuditi ako se već sutra ne poćne pisati kako je islam kao vjera stariji i od kršćanstva i od judizma.

Profesor Muhić tako u svom pisanju o islamu u Europi kaže da je ta vjera došla na europske prostore 800-e, a kršćanstvo tek 1200-e godine poslije  Krista. Ako je to znanje jednog akademika onda se postavlja pitanje na koji način je došao do te velike titule. Ostavljam gospodinu Muhiću neka odgovor zadrži za sebe, budući da namjere i cilj zbog kojih tako širi i potiče kršćanofobiju kod muslimana ne dozvoljavaju mu da kaže pravu istinu, koju zasigurno zna. Jer, svatko u Europi, pa i daleko šire, čak i mnogi muslimani, znaju da je kršćanstvo već 380. godine usvojilo Rimsko Carstvo. Znači da je kršćanstvo daleko prije i te godine prisutno u Europi, iako progonjeno, kao danas što je. Ono je prisutno gotovo odmah poslije Isusova uskrsnuća, dolaskom Njegovih učenika u Rim kao centar tadašnje Europe.

Budući da profesor Muhić, suvremenik džihadista, čiji je centar i baza Bosna i Hercegovina kaže da je islam u Europu došao u VIII. stoljeću, a ne kaže da je došao gotovo na isti način i istim sredstvima kakvima je kasnije došao i u Bosnu i Hercegovinu i kako ga danas donose i šire isilovci na okupiranim prostorima Iraka i Sirije, onda treba reći pravu istinu širenja i dolaska islama u Europu. A ta istina je da je kršćanstvo u Europi bilo samo potisnuto u VIII. stoljeću pod naletom islamskih osvajanja i prisilne islamizacije kakva je provedena u Bosni i Hercegovini kasnije i danas na Bliskom istoku, ali i u svim islamskim zemljama diljem svijeta. To je istina vremena, načina i dolaska islama u Europu.

Ako se profesor Muhić smatra povjesničarom nastanka i širenja islama u Europi, a time i u Bosni i Hercegovini, bilo bi korisno da kaže što bi moglo potaknuti na zaustavljanje kršćanofobije u Bosni i Hercegovini od kada je na koji način, kako se širio i kako je islam došao u Bosnu i Hercegovinu. Kada bi samo malo napisao one stradalničke istine katolika i katoličanstva, bosanskih „ujaka“ i njihova puka u Bosni i Hercegovini u vrijeme prisilne islamizacije, bio bi to njegov veliki doprinos suživotu, toleranciji i podnošljivosti života u bosanskohercegovačkoj vjerskoj šarolikosti. Samo malim svojim pisanjem, a pisanjem i drugih bošnjačkih mozgova, istine nastanka i širenja islama u Bosni i Hercegovini, mogla bi se zaustaviti kršćanofobija i zaustaviti biološki nestanak Hrvata katolika, a time i katoličanstva u toj zemlji. Time se ne bi moglo dogoditi da je današnji položaj Hrvata katolika i katoličanstva u Bosni i Hercegovini jednak onom u kakvom su kršćani u Iraku, Siriji, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Iranu, Afganistanu, dakako i u Turskoj koju svekolika bošnjačka javnost poziva da se s dankom u krvi vrati u Bosnu i Hercegovinu.

Vinko Đotlo/hrvatski fokus

facebook komentari

  • srka

    Hmmm…tralalalala…i opet po “zlim” Otomanima!?
    Dajte ljudi da se dogovorimo…jel moze do 2199 godine…al onda ni “T” da se ne treba i ne smije spomenuti u negativnom kontekstu.
    Ako su Turci i Turska toliko zlobni i losi….i to..i ovo i ono…pa dovoljno je samo sporediti Balkan i modernu RTursku…
    Lako je uvidjeti netke stvari…e sada sto to netki ne bi nikada sebi priznali…jer bi se nasli u nezgodnoj situaciji…te imali ogromnu zadacu ispred sebe…to je nesto sasvim drugo.

    by Srka®

    • Agromentum

      Nemoj nas nasmijavat’, kakva moderna RTurska?

      • srka

        Jesi`l ti boravio nekada u Turskoj?
        by Srka®

        • Agromentum

          Ne, ali ako se jednom modernizira i civilizira, možda i odem. E, sad, ti bi možda rekao kako u Istambulu ima puno golišavih što je znak da se radi o modernoj, tolerantnoj (?!) državi. A i McDonald’s imaju, jelda?

          • srka

            Tja, drugo nisam ni ocekivao…ne moze se ne proputovati i vidjeti nesto…a covjek pun serviranih predrasuda Agro….
            by Srka®

          • Agromentum

            Nema ni govora o predrasudama.