ISTINA O ‘REFERENDUMU O ĆIRILICI’ U DESET TOČAKA

    0

    OVO JE ISTINA O ‘REFERENDUMU O ĆIRILICI’ U DESET TOČAKA: EU GA DOPUŠTA, DVOJEZIČNOST U ISTRI OSTAJE…

    Usklađivanje našeg praga sa uobičajenim europskim pragom ni na koji način nas ne bi dovelo u neprilike, niti bismo prekršili ijedan zakon, dogovor, konvenciju… Također nije istina da je RH na bilo koji način obavezna provesti dvojezičnost baš na ovaj način na koji to radi Vlada premijera Milanovića, i da smo obavezni zadržati prag 33 %.

    10441427_783589881664654_7795229021324976285_n“Iako po zakonu imamo pravo na informiranu odluku, mnogi mediji i političari opet šire nevjerojatnu količinu dezinformacija. Unaprijed hvala onima koji ovo pismo objave, jer da bismo ispravno odabrali, moramo najprije znati između čega biramo!” Naš čitatelj dao si je truda i napravio podrobnu analizu onog što se posljednjih dana pisalo u medijima o tzv. referendumu o ćirilici. Na temelju toga napisao je ‘istinu o referendumu’ u deset točaka.

    1. Referendum nije ni o ćirilici ni o Vukovaru!
    Referendum je o pravu nacionalnih manjina u RH na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma. Kad na određenom području živi veći broj pripadnika nacionalne manjine, i prelazi zakonom propisan „prag”, njihov jezik i pismo u službenoj uporabi postaju ravnopravni službenom hrvatskom jeziku. Odluka na referendumu vrijedila bi za cijeli teritorij RH, za sve manjine i njihove jezike i pisma, a ne samo za Vukovar, Srbe i ćirilicu.

    2. Referendum ne traži zabranu, nego promjenu „praga” i precizira način uporabe!
    Sadašnji Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, čl.12 st.1 glasi:
    „Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.”
    Po prijedlogu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, čl.12 st.1 glasio bi:
    „Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave, državne uprave i pravosuđa, kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika takve jedinice.”

    3. Referendum neće dokinuti dvojezičnost u Istri
    Ishod referenduma nikako ne utječe na pravo pojedinog grada ili općine da dozvoli dvojezičnost čak i u slučajevima kada manjinskog stanovništva ima manje od zakonom potrebnog. U Istri postoje mjesta gdje je udio Talijana manji od 33%, a svejedno im je omogućena dvojezičnost. To je rezultat dogovora između manjine i većine, uz međusobno poštovanje. Podizanjem „praga” ne bi se promijenilo ništa, jer oni su i po starom i po novom zakonu ispod praga. Ako je na lokalnoj razini dogovorena dvojezičnost, ona ostaje bez obzira na ovaj referendum. Istarski političari su uz (na žalost) svesrdnu pomoć medija – lagali. A ta laž je poslužila kao opravdanje za odbijanje postavljanja štandova Stožera.

    4. Kako je u drugim zemljama?
    U nekim zemljama koje često ističemo kao uzor, pravo na dvojezičnost uopće ne postoji, ili je standard 50%. Tako je i širom Europe. Ovim referendumom uskladili bismo prava manjina u Hrvatskoj sa „dobrom europskom praksom”. Nekada je Hrvatska imala prag 50%, a vlada Ivice Račana ga je snizila na 33%. Ovime bi se prag vratio na 50%.

    5. Nije istina da EU ne dozvoljava promjenu!
    Zemlje članice EU nemaju jedinstven stav prema manjinama. EU neće ići kontra narodnog referenduma, jer je to naše Ustavno pravo. EU ne može kršiti naš Ustav, koji je i tako usklađen sa EU. EU također dopušta da države članice same reguliraju prava manjina, uključujući i prag za dvojezičnost. Usklađivanje našeg praga sa uobičajenim europskim pragom ni na koji način nas ne bi dovelo u neprilike, niti bismo prekršili ijedan zakon, dogovor, konvenciju… Također nije istina da je RH na bilo koji način obavezna provesti dvojezičnost baš na ovaj način na koji to radi Vlada premijera Milanovića, i da smo obavezni zadržati prag 33%.

    6. Nije istina da referendum krši Ustav RH ili da nekoga diskriminira!
    Referendumsko pitanje je u skladu s Ustavom. Ustavne promjene koje najavljuju neke stranke su potpuno nepotrebne! Vlast u RH proizlazi iz naroda. Narod je birao te političare. I narod ima pravo odlučivati o svemu. Nisu političari ti koji smiju odlučivati o čemu narod smije odlučivati, a o čemu narod ne smije odlučivati, jer vlast proizlazi iz naroda i vlast im daje narod. Narod je iznad medija i političara. „Službenik” je riječ koja po svom sadržaju podrazumijeva „niži rang”, služenje nekome, u ovom slučaju narodu i narodnoj državi. A „vladar” podrazumijeva vladanje. Naši političari su službenici, a ne vladari. Vrijeme je da to shvate i prihvate. Ovdje se ne odlučuje o nečijem pravu na život, niti na jezik i pismo, nego o tome koliki mora biti udio manjinskog stanovništva da bi njihov jezik i pismo u službenoj uporabi postali ravnopravni hrvatskom jeziku.
    Niti ovaj, niti prethodni referendum, nisu bili o ljudskim pravima, financijama, nacionalnoj sigurnosti, ograničavanju prava manjina… Tako da su najavljene Ustavne promjene doista uzaludne!

    7. Dvojezičnost u Vukovaru ne bi smjela postojati ni po sadašnjem preblagom propisu!
    Mora se poštivati čl.8 istog Zakona, koji kaže da se odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina moraju „tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima”. Moguće je stoga da stanovništva bude i više od „praga”, ali da ne budu ispunjeni uvjeti iz čl.8, što je zapreka za dvojezičnost. U sadašnjem slučaju, Vlada se poziva na poštivanje zakona ali uporno ignorira članak zbog kojeg bi hitno morala ukloniti dvojezičnost. Potrebno je prethodno razriješiti pitanje nestalih, pobijenih, silovanih i mučenih, ratnu odštetu za razaranja, službenu ispriku, snošljivost manjine prema većini koja u ovom slučaju također ne postoji (događaju se konstantne provokacije)… RH niti po sadašnjem zakonu nije dužna udovoljiti zahtjevima manjine koja se tako ponaša i čiji predstavnici to na bilo koji način odobravaju i podupiru. No problem je kada to i naša Vlada podupire!

    8. Nije istina da vlast samo želi poštivati i provesti zakone!
    Vlast nameće dvojezičnost. Da je ne nameću, nego da se tek zalažu za provođenje zakona, tada bi se jednako tako založili za provođenje referenduma o potrebnom pragu za dvojezičnost, i sasvim sigurno iz Vlade ozbiljne države ne bi dolazile izjave poput „tog referenduma neće biti ma koliko potpisa skupili” ili „tog referenduma neće biti dok sam ja živ” i tome slično. A inicijatore se ne bi nazivalo fašistima, nacistima, šovinistima, krvolocima sa iskešenim očnjacima, zatucanim budalama i sličnim etiketama. Očito je da se ne radi o poštivanju zakona, nego o kršenju postojećih, i spremnosti na daljnje kršenje, a sve u svrhu – ne prava manjina – nego uvođenja srpskog jezika i pisma u najteže nastradala mjesta, gdje se manjinsko stanovništvo nerijetko izruguje žrtvama i to prolazi bez ikakve jasne osude. Tome u prilog idu i svi ostali potezi Vlade, posebice oni u kojima policija zove na obavijesne razgovore volontere i koordinatore, ispituje svećenike koji su dozvolili prikupljanje potpisa na crkvenom zemljištu, pregledava sve moguće dozvole i traži načina da diskreditira potpise. Zatim je tu izjava Premijera: „Srbi su moji glasači” koju je dao britanskim novinarima… Primjera ima bezbroj.

    9. Ne postoje valjani argumenti „PROTIV”, ali je mnoštvo onih „ZA”!
    Usklađujemo se sa europskim standardom od 50 %, sa naprednim državama, preciznije definiramo prava, tražimo da se poštuje hrvatski narod i Republika Hrvatska, posebice da se poštuju žrtve te da manjine surađuju u zacjeljivanju starih rana umjesto da ih otvaraju. Potiče se demokracija, suodlučivanje naroda iz kojeg vlast proizlazi, sprječava se samovolja političara i politička trgovina na račun naroda i države, šalje se jasna poruka Vladi da se bavi nezaposlenošću i gospodarstvom umjesto nečijim nepostojećim pravima na štetu hrvatskog naroda. Narod ne može riješiti gospodarsku situaciju, ali ovo može i hoće.

    10. Idemo na referendum!
    Tako su i za referendum o braku govorili najprije da je to glupo i besmisleno. Zatim da je to diskriminacija, protuzakonito i protuustavno. Zatim da građani o tome ne mogu odlučivati. Zatim su objašnjavali kako građani moraju glasovati da se ne bi osramotili. A zatim su građani pobijedili i primili čestitke od mnogih organizacija i političara širom Europe, razne stranice i društvene mreže preplavljene su komentarima potpore, a mnogi u nama vide uzor. Prvenstveno Francuzi. Zašto bi ovaj put bilo drukčije?! Neki mediji na žalost odrađuju prljav posao, dezinformirajući javnost i pripremajući je na „zabranu referenduma”. Međutim, takve političke odluke naši političari nisu ovlašteni donijeti, jer ih mi za to nismo ovlastili. Idemo na referendum! To je naša volja, to je naše pravo, to je naša sloboda, i ako to košta – neka košta! Bogu hvala, barem će netko dobiti plaću. Da je vlast narodna, ovo ne bi bilo potrebno.
    P.S. Za nastale podjele nisu krivi oni koji se zalažu za neki razuman cilj, nego oni koji iznose laži kako bi čim veću masu pridobili na svoju stranu.

    „Najprije te ignoriraju. Potom te ismijavaju. Onda se bore protiv tebe. Na kraju ti pobijediš!”Mahatma Gandhi
    Autor: Z.S./Miro Banović (dnevno.hr)

    facebook komentari