Istjerivanje svojih interesa

0

[dropcap]Z[/dropcap]a razliku od ranijeg razvlačenja, odgađanja i pokušavanja izbjegavanja raspisivanja referenduma na temelju potpisa Građanske inicijative »U ime obitelji«, vladajući su najednom promijenili svoju taktiku te je Hrvatski sabor u vrlo kratkom roku donio odluku o raspisivanju referenduma 1. prosinca ove godine. Promjenu politike – kako to javno i očituju istaknuti predstavnici vladajućih – ne treba tražiti u promjeni stava prema meritumu referenduma, nego u vremenskom tjesnacu u kojem treba donijeti ustavne promjene da bi se zaštitilo ono što je vladajućima posebno na srcu, a to je nastavak sofisticiranog opstruiranja europskoga uhidbenog naloga. Vladajući su i dalje spremni sve učiniti, progutati i promjenu Ustava koju može donijeti referendum, ali nisu spremni nepristranoj prosudbi prepustiti zločine komunističkog režima i odgovornost onih koji su u tim zločinima sudjelovali.Donošenje te odluke o raspisivanju referenduma na temelju Građanske inicijative »U ime obitelji« u Hrvatskom saboru izrodilo je dosada i nečuven govor mržnje i etiketiranje koji ne bi smjeli ostaviti ravnodušnim nijednog čovjeka kojem je makar minimalno na srcu poštivanje dostojanstva ljudske osobe i poštivanje drugačijega svjetonazora kao i slobode i prava na drugačiji svjetonazor. Predstavnik Hrvatske narodne stranke – Liberalnih demokrata (HNS-LD) u službenom govoru u sabornici 6. studenoga nazvao je građansku inicijativu u koju se uključilo više od 750 tisuća hrvatskih građana »prljavim pokretom« i na taj način teško uvrijedio sve potpisnike zahtjeva za raspisivanje referenduma.

Zastrašujuće je što toliko netolerancije izbija iz te etikete zastupnika koji je odrastao u današnjoj Hrvatskoj, školovao se na Zagrebačkom sveučilištu i angažirao se u političkoj stranci koja u samom naslovu ima pojam »demokrata«. Koliki je to incident, najbolje bi se razumjelo kad bi takvu etiketu netko netolerantan prišio bilo kojoj manjinskoj skupini u hrvatskom društvu, a na što bi svi s pravom reagirali, od predsjednika države, preko parlamentarnih i drugih političkih stranka, udruga civilnoga društva do medija. Sada, kad je takvo nedopustivo etiketiranje upravljeno građanskoj inicijativi koja štiti višetisućljetnu vrednotu braka, takve su reakcije izostale, a mediji uglavnom nisu ni prenijeli javnosti te nesnošljive, svađalačke i mrziteljske riječi. Ako HNS-LD ima imalo stvarnoga demokratskoga duha u sebi, onda će se barem ograditi od toga pregrubog etiketiranja i govora mržnje.

Premda se treba radovati što je Hrvatski sabor odlučio da se konačno u Hrvatskoj provede referendum na zahtjev birača i da se na taj način nešto dogodi po volji većine, a mimo volje mnogih političara, i premda je potrebno da se što više birača odazove i pokaže kako stvarno diše većina u suvremenom hrvatskom društvu, ne smije se ispustiti pozornost prema svakodnevnim brigama, problemima i potrebama kao i prema neuspjesima vladajućih da odgovore elementarnim potrebama i vitalnim interesima svih članova hrvatskoga društva. Nitko u Hrvatskoj, ni stari ni djeca, a osobito mladi, ne mogu biti mirni nakon novoga potvrđivanja bolne istine da uz Grčku i Španjolsku najviše nezaposlenih mladih ljudi, bez obzira bili visoko obrazovani ili ne, ima Hrvatska. Ta činjenica povlači za sobom daljnje užasne posljedice: ti nezaposleni, osobito visoko obrazovani mladi, iskoristit će svaku priliku da napuste Hrvatsku i svoj kruh počnu zarađivati u drugim zemljama, a Hrvatska će ostati još starija, još bliže izumiranju, jer ti mladi neće ni pomišljati da u Hrvatskoj sklapaju brak, da u Hrvatskoj rađaju djecu. Nema ni glasa udruga civilnoga društva, nema medijskoga prostora ni novinarskih provokacija javnim osobama, nema oglašavanja opozicijskih političara i neparlamentarnih stranka, a kamoli kakva prosvjeda s jasnom porukom da mladi ljudi imaju ljudsko pravo na rad i na brak, da im se to pravo grubo krši politikom i politikantstvom nedefiniranja nacionalnih ciljeva i nedonošenja gospodarske strategije. U takvim okolnostima razumljiva je i procjena australskih znanstvenika da su baš Hrvati u Hrvatskoj najdepresivniji narod u Europi. Odgovorni za sve to mirno istjeruju svoje uske interese i ponašaju se kao da je sve u najboljem redu.

Tek u takvom kontekstu mogu se ispravno razumjeti riječi predsjednika Vlade kad je govorio o vjerojatnosti da MOL proda dionice INA-e, na koje Hrvatska ima pravo prvokupa, i rekao: »Radi se o nekoliko milijarda eura koje treba skupiti, a u takvu vrstu poslovnog avanturizma Vlada nema pravo ulaziti.« Te riječi jasno očituju da nema ni pomisli na to da se tako uspješna i strateška tvrtka uklopi u neku buduću hrvatsku gospodarsku strategiju i od njezina rada osigura što veća korist i za hrvatsko gospodarstvo, za državni proračun i za buduće zaposlenike. I ne pomišlja se da se isprave golemi propusti učinjeni i prilikom prve prodaje dionica, i kasnije prilikom predaje kontrolnog paketa pod čudnim okolnostima i još čudnije odricanje od plinskih polja Hayan i Aphamia u Siriji u koje je – kako u nedjelju 10. studenoga prenosi Novi list – INA prije dolaska MOL-a uložila oko milijardu dolara, a današnja im je vrijednost do 20 milijarda dolara. Vlada očito i ne želi pokušati okupiti domaći kapital, a istodobno će, kako se sve više čini, bez trunke oklijevanja prodati većinu dionica Croatia osiguranja ne mareći što time prodaje i 31% hrvatskoga tržišta osiguranja. Nije li očito da vladajući političari, čak bez obzira na politički predznak, uspješno nastavljaju iscrpljivati Hrvatsku, osiromašivati građane, poticati iseljavanje, osobito obrazovanih mladih, i pospješivati izumiranje hrvatskoga naroda? Tko li je političarima dao mandat za takvo postupanje?

Ivan Miklenić

facebook komentari