Ivan Ike Manduric: ADVENTSKA GLAD ZA BOGOM

0

Kad hoćeš dijete odvratiti od njegovih misli na roditelje ili dom, ponudiš mu igračku, sladoled, crtić … Ako hoćeš da pita za mamu, sve mu to oduzmi. Ako hoćeš da duša traži Boga, ostavi je bez ičega; uhvati se posta i pokore.

Sjećanje na ljubav nam ne dopušta da nam srce prione za ne-ljubav, ma kako ugodna bila. Mladić koji je zaljubljen u svoju dragu, kada je od nje odijeljen, ili ga ona ostavi, nije sposoban vidjeti ljepote drugih, i ne može im se diviti. Sklanja pogled od njih i gnuša se i od pomisli da one nadomjeste njegovu dragu, dok on stalno misli na nju.

Tako Ivan Krstitelj čini u svojoj relaciji prema Bogu: ne želi se naslađivati u ovome svijetu, nego samo u Bogu. Uspinje se, askezom, postom i pokorom, na duhovne vidikovce da baci pogled na nebo i Kraljevstvo nebesko.

Kad sjećanje počne blijediti, treba ga probuditi. Treba učiniti sve da se ono opet vrati. Ono će pokazati kako stojimo, i gdje smo. Vrijeme kao advent. On će nam pokazati kako smo iznenađujuće previše svikli s ovim svijetom, i usalila nam se duša u njemu, u svemu što on pruža. Dok je tako oteščala, ne može podignuti pogled onome tko ga je prvi ljubio. Toliko da čak i naš odnos prema Njemu pomalo prerasta u zahtijevanje da nas On još više uroni u naslade tuđine. Kako bi samo paradoksalno zvučalo kad bi, jednako tako, mladić od svoje drage tražio da mu pomogne da što prije zavoli drugu umjesto nje? Naš odnos prema Bogu često je takav. Od Boga tražimo da nas još više usali u ovaj svijet, koji nas ne zna i ne može voljeti kao što nas On ljubi.

Židovski narod je, u susretu s Krstiteljem, progledao jer se pojavio prorok zaljubljen u nebo. Njegova pojava nedvojbeno je raskrinkavala zaljubljenike u svijet, i sav jad ove doline suza. Nedostaju nam danas takvi sveti ljudi. Hrabri askete.

Često smo i mi svećenici previše usaljeni sa vlastitim pukom. Bojimo se da ćemo se previše udaljiti od tog svijeta koji smo previše privili k srcu, i zaboravili na ljubav prvu. Ne znači li to da nam je ovaj svijet upravo postao prva ljubav, a Bog rezervna?

To je pitanje za ovaj Advent; za sve: postoji li još sjećanje na smisao i značenje Kršćanstva, i možemo li se nekako do njega probiti, kako bi se opet probudila čežnja za Domovinom vječnom, za Ocem, za kući!

Neka i nas ovo vrijeme Preteče Gospodinova pronađe, i pripravi Mu put u našemu srcu.

 

facebook komentari