Ivan Lasić-Gorankić: Sve informacije o atentatu na Đurekovića imali su Stane Dolanc i Stanko Čolak

10

Pored Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća, treća osoba s njemačke tjeralice je Širokobriježanin  Ivan Lasić – Gorankić, koji živi u svojoj obiteljskoj kući na Uzarićima kod Širokog Brijega i trenutno je nedostupan hrvatskim vlastima. Lasić je u iskazu, koji je dao 1992., kao ključne osobe u planiranju atentata na Stjepana Đurekovića označio tadašnjeg jugoslavenskog sekretara Sekretarijata za unutarnje poslove Stanu Dolanca i njegovog savjetnika Stanka Čolaka, te Josipa Perkovića.

Lasić je rođen u Uzarićima 19. ožujka 1934. U mladosti je radio kao učitelj u Modriči i Širokom Brijegu.  U jugoslavensku Službu državne bezbednosti (SDB) stupio je  koncem 1964., u kojoj je radio sve do umirovljenja 1988. U početku udbaške karijere je radio u širokobriješkoj ispostavi UDBA-e, da bi nedugo nakon toga prešao u Centar državne bezbjednosti u Mostaru, gdje je radio kao operativac u Upravi za borbu protiv emigracije. Godine 1974 postaje načelnik II. odjela Centra SDB-a Mostar, a 1983. odlazi u Beograd na mjesto načelnika II. uprave SDB-a SSUP-a SFRJ, gdje ostaje do 1986. godine.

Dakle, Lasić je u vrijeme ubojstva Stjepana Đurekovića bio načelnik II. uprave SDB-a SSUP-a SFRJ o čemu je 15. lipnja 1992. tadašnjem Vijeću za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu, na čijem je čelu bio Vice Vukojević, dao i iskaz, koji prenosi današnja Slobodna Dalmacija.

Informaciju dobio od Sretena Aleksića iz SIP-a

Vezano uz ubojstvo Stjepana Đurekovića, koji je ubijen u vrijeme njegova službovanja u Beogradu, Ivan Lasić je rekao: “Ja sam došao u ožujku 1983. u Beograd. Nakon izvjesnog vremena, ne sjećam se datuma, doznao sam za ubojstvo Stjepana Đurekovića. O tome me je obavijestio moj kolega iz SIP-a, načelnik Druge uprave, Sreten Aleksić, telefonom, ovim riječima : ‘Jutros ti je jedan manje. Jedan je pronađen mrtav.’

Upitao sam ga o kome je riječ,a on je samo odgovorio: ‘Direktor Ine’. To je bilo sasvim dovoljno da se zna da je Đureković ubijen. Ja sam smatrao da odmah o tome trebam obavijestiti svojeg neposrednog šefa, podsekretara Srđana Andrejevića.

Kad sam mu rekao o čemu se radi, otišli smo kod  sekretara da njega obavijestimo. Sekretar je u to vrijeme bio Stane Dolanc. Ja sam ponovio ono Isto: ‘Pronađen je mrtav Stjepan Đureković.’ Sekretar je odmah upitao: ‘Je II sve u redu?’ Ja sam mu odgovorio da ni o čemu nemam pojma, da smo znam da je pronađen mrtav i da se spominje da je u pitanju političko ubojstvo.“, naveo je Lasić u svome iskazu.

Čekali dobro informiranog Stanka Čolaka

Lasić nadalje da su po pitanju informacija bili prisiljeni čekati njegovog prethodnika na tom mjestu Stanka Čolaka.

Sekretar je opet ponovio i rekao: ‘Je Ii sve u redu s ekipom?’ Podsekretar mu je objasnio da ja ništa ne znam, da nisam u tijeku, a da Stanka Čolaka nema.

Čolak je prije mene bio na položaju načelnika Uprave i nije bio potpuno predao dužnost a već je bio imenovan za savjetnika.

Podsekretar je još jednom ponovio: ‘Stanko je u tijeku, vidjet ćemo mi sa Stankom’. Sekretar je onda rekao: ‘Bit će sada problema, bit će opet optužbi na naš račun. Moramo ubuduće paziti kako to radimo. Mi smo do sada pravili velike greške. Ja sam to govori i Franji’.  Mislio je na Franju Herijevića, prethodnog saveznog sekretara.

Bez obzira što on nije konkretno govorio, shvatio sam da se radi o sličnim slučajevima –navodi Lasić u svome iskazu.

Čolakovi pozivi Perkoviću

U iskazu je naveo i fragmente razgovora vođene tih dana sa Stankom Čolakom.

Dan, dva poslije ovog razgovora ja sam bio u kancelariji podsekretara kad je ušao Stanko Čolak i rekao: ‘Srđane, sve je O.K. Ekipa je kompIetna.’ Tog dana Stanko je još jednom došao do mene jer se nije bio definitivno preselio i rekao mi je: ‘Idem ja zvati Perkovića u Zagreb’. Perković je bio šef Odjela za borbu protiv emigracije u republičkom SUP-u Hrvatske.

Kad je izašao, shvatio sam da ide u neku drugu kancelariju da nasamo obavi razgovor. Kasnije je dolazilo mnoštvo tih papira, informacija, raznoraznih komentara, optužni na račun službe – kazao je optuženi Ivan Lasić u svome iskazu.

 Pratesova uloga

Lasić je istaknuo kako mu je poznata i uloga Krunoslava Pratesa u ubojstvu Đurekovića.

Saznao sam da je ta garaža bila vlasništvo Ivana Jelića, odnosno organizacije HNO, tu je bila tiskara hrvatske države. Urednik i izdavač tog lista bio je emigrant Krunoslav Prates.

Koliko je meni poznato, Krunoslav Prates bio je suradnik hrvatske službe i na vezi ga je držao Josip Perković. Ustvari, Perković ili netko drugi, uglavnom u redovitim kontaktima mi smo kontaktirali s Perkovićem.

Krunoslav Prates se vodio pod pseudonimom Stiv. On je mogao biti u najboljoj poziciji dati najbolje informacije, kao i nabaviti duplikat ključeva garaže. Jer oni su (op.p., ubojice) imali ključ kojim su otključali i zaključali garažu. Ne znam ni za koga drugog tko bi mogao biti u toj poziciji osim Stiva – kazao je Lasić.

Arkanova uloga i hvalisanje

U nastavku iskaza Lasić je naveo kako mu je Stanko Čolak potvrdio da je izvršitelj ubojstva skupina oko Željka Ražnjatovića Arkana.

Ne znam koliko je vremena prošlo, počelo se govoriti da je to učinila jedna beogradska grupa. Arkanova grupa. Došao sam do podataka da se Arkan, čak otvoreno, pred nekima hvalio.

Ja sam otišao kod Stanka i rekao: ‘Stanko, ovo nešto nije u redu’. On mi je odgovorio: ‘Ne beri brigu. Arkan je takav čovjek. To je poseban tip. To je grupa koja je završila Šiptare, sad ti je jasno.’- naveo je Lasić u svome iskazu.

Na koncu je istaknuo kako su njegove tada podređene kolege Božidar Spasić i Predrag Đorđević kasnije pokušavali sanirati učinke Arkanovog hvalisanja.

Božo Spasić je Inspektor koji je radio u Drugoj upravi za ubojstva Đurekovića. Božo Spasić i Predrag Đorđević. Poslije su njih dvojica nastavljala izlaziti s raznoraznim lecima u nekim novinama. Neke su se stvari radile nestručno. Naročito prema hrvatskoj emigraciji, kada su u pitanju pravopisni izrazi – stoji u iskazu Ivana Lasića – Gorankića.

R.H.

facebook komentari

  • peppermintt

    Ovaj neće šutit 😉
    kažu da je već i ranije kazao sve što zna 😉

    • Crnostrig

      🙂 … nadimak mu je ‘pjevač’ a? 🙂 neka neka pjeva, mislim da ima šta reć!

  • peppermintt

    Ovaj neće šutit 😉
    kažu da je već i ranije kazao sve što zna 😉

    • Laktashenko Shumski Shtrumph

      🙂 … nadimak mu je ‘pjevač’ a? 🙂 neka neka pjeva, mislim da ima šta reć!

  • Lasiću treba obećati kule u oblaku i uvjereno ga uvjeriti da mu niša neće biti, da može biti siguran, tek tada bi on propjevao. Jednom Udbaš, uvijek Udbaš.

    • Crnostrig

      tako je Milane! Nego, imaš li kakve obavještajne podatke o Gorankiću! Jeli poznat u dijaspori i jeli HNO znao za ove ljude?

      • Predložio bih ti da klikneš na Pismo Miroslavu Šimić u Mostar. Mislim da ćeš tu naći svašta. Ukoliko pak ne, javi mi se. Mi u HNO smo znali mnogo toga. Imali smo listu svih BiH Udbaša i njihovih operativaca. Ima jedan od njih u Torintu, Canada, koji je po Udbaškoj dužnosti bio u HRB i kao takav je 1967. godine sedmoricu Hrvata, članova HRB poveo sa sobom po “zadatku” u YU da dižu ustanak. Među njima je bio i moj dragi prijatelj Jozo Dedić, naš dragi Hrvat iz Hercegovine. Čim su došli u Rijeku u zakazani Hotel, Udba ih je već tu čekala, a ovaj Udbaš/doušnik koji sada živi u Torontu je hladnokrvno prišao svojima, a ova hrvatska sedmorka je odmah bila uhapšena. Naš dragi Hrvat iz Hercegovine je proveo 7 godina u udbaškim zatvorima. Ovaj Udbaš/doušnik se zove Taib Ćordić, a konspirativno ime mu je bilo”Palikuća”. Prijatelju Crnostrig ima toga mnogo za reći, za otkriti, a na nama je dužnost da pomognemo što više da se klupko odmota do kraja, sada kada se je počelo odmotavati.

  • Lasiću treba obećati kule u oblaku i uvjereno ga uvjeriti da mu niša neće biti, da može biti siguran, tek tada bi on propjevao. Jednom Udbaš, uvijek Udbaš.

    • Laktashenko Shumski Shtrumph

      tako je Milane! Nego, imaš li kakve obavještajne podatke o Gorankiću! Jeli poznat u dijaspori i jeli HNO znao za ove ljude?

      • Predložio bih ti da klikneš na Pismo Miroslavu Šimić u Mostar. Mislim da ćeš tu naći svašta. Ukoliko pak ne, javi mi se. Mi u HNO smo znali mnogo toga. Imali smo listu svih BiH Udbaša i njihovih operativaca. Ima jedan od njih u Torintu, Canada, koji je po Udbaškoj dužnosti bio u HRB i kao takav je 1967. godine sedmoricu Hrvata, članova HRB poveo sa sobom po “zadatku” u YU da dižu ustanak. Među njima je bio i moj dragi prijatelj Jozo Dedić, naš dragi Hrvat iz Hercegovine. Čim su došli u Rijeku u zakazani Hotel, Udba ih je već tu čekala, a ovaj Udbaš/doušnik koji sada živi u Torontu je hladnokrvno prišao svojima, a ova hrvatska sedmorka je odmah bila uhapšena. Naš dragi Hrvat iz Hercegovine je proveo 7 godina u udbaškim zatvorima. Ovaj Udbaš/doušnik se zove Taib Ćordić, a konspirativno ime mu je bilo”Palikuća”. Prijatelju Crnostrig ima toga mnogo za reći, za otkriti, a na nama je dužnost da pomognemo što više da se klupko odmota do kraja, sada kada se je počelo odmotavati.