Ivan M. Ban: Predloženi kurikul je štetan i treba ga zaustaviti

1

Reforma! Ima li mrskije od ove riječi u vokabularu političara? Aktualne polemike o SDP-ovom kurikulu asociraju na okolnosti reforme školstva od prije četrdesetak godina. Svima poznata Šuvarova ‘reforma odgoja i obrazovanja’ aktivirana 1977. godine bila je kao bomba sa zadrškom: razara i danas pa se uzrok mnogim zabludama današnjeg vremena može naći u kasnim sedamdesetim godinama.

[ad id=”93788″]

No, bilo bi krajnje nepravedno marksističkom ideologu i političaru iz vremena Esferjota dr. Stipi Šuvaru i njegovim suradnicima pripisivati u smrtni grijeh ‘reformu odgoja i obrazovanja’! On je bio tek obični republički sekretar za prosvjetu i kulturu (oko sedam i pol godina) i obični član CK i na kraju obični koordinator ‘rekonstrukcije obrazovnog sistema’. Mlađi će naraštaj od očeva saznati da je ta rekonstrukcija bila jedna od reformi (jugo) Federacije a da je sama razrada njezine koncepcije bila utvrđena kroz dvije rezolucije: ‘Rezoluciju Savezne skupštine o razvoju odgoja i obrazovanja na samoupravnim osnovama iz 1970, i Rezoluciju Desetog kongresa o zadacima SKJ u socijalističkom samoupravnom preobražaju odgoja i obrazovanja iz 1974.’

Iz svega je jasno da grijeh promašene reforme školstva izvorno ne pripada samo revnom partijskom dužnosniku (Šuvaru), nego i Partiji i njezinoj avangardi. Naime, Predsjedništvo CK SKJ je predložilo Desetom kongresu ‘idejne osnove samoupravnog socijalističkog preobražaja odgoja i obrazovanja’.

Kako onda tako i danas

Grijesi nove reforme, odnosno kurikula ne mogu se pripisivati ni Jovanoviću, ni Budaku ni Jokiću. Predložena reforma kojoj je Jokić samo koordinator i ushićeni navjestitelj uradak je nižerazrednih ideologa razvaline, a kukurikavci njezini pokrovitelji. Nije Vesna Pusić bezrazložno naglasila važnost prošlih izbora. Rekla je: »Radi se o budućnosti, govorimo o tome što će se učiti u školi, kakva povijest …«, Jutarnji list, 09.08.’15. U osnovi ove tvrdnje je teza ‘mi ili oni’.

Nema sumnje da je spomenuti kurikul već bio zgotovljen u trenutku kada je Vesna Pusić ovo apostrofirala, a s druge strane se čini da njezine objekcije nitko ne čita, možda ne shvaća ili ne uzima ozbiljno ili ih pak brzo zaboravlja. To se ponajprije odnosi na njezine oponente i političke suparnike s konzervativne strane koji su – ako nikad, onda sada – u prilici reći što misle o aktualnoj reformi školstva.

Reforma školstva – strateški cilj

Da je reforma školstva strateški cilj anarholiberalne i Milanovićeve sljedbe moglo se zaključiti već na prvoj sjednici Sabora na kojoj se potvrđivala nova Vlada. Što je bio povod žučnoj raspravi? Između ostalog i jedna točka u nacrtu programa nove Vlade u kojoj je naznačeno da pokrenuti proces kurikularne reforme treba zaustaviti i da je nužna revizija strategije i korekcija postojećih nedostataka. Do nedostatka bi se došlo – stoji u spomenutoj točki – detaljnom multidisciplinarnom rasčlambom s naglaskom na STEM područje uz sudjelovanje zainteresiranih dionika. (STEM: Science, Technology Engineering, Math.)

Mantre: reforma, kurikulum i ishodi

Neupućenim gledateljima prijenosa sjednice Sabora (a i zastupnicima u Saboru ) nije bilo jasno zbog čega je došlo do proloma ljutnje, pa i do bijesa, te negodovanja bivšeg ministra Željka Jovanovića a i ostalih novoizabranih zastupnika s lijevog sektora. Dan nakon sjednice Sabora u svom javnom nastupu nezadovoljstvo nije mogao suspregnuti ni koordinator Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić. Od tada pa do danas u medijskom su prostoru u opticaju tri mantre: reforma, kurikulum i ishodi. Kako to magično i veleučeno zvuči! Tko bi se usudio zapitati: što je to?

No, nije trebalo dugo čekati pa da u HRT-ovoj emisiji Treći element (28. siječnja) vidimo kako je Jokićeva reforma brdo papira u kojoj se osim ideoloških ispraznica i psihologiziranja s putnim nalozima, sendvičima i kojekakvim troškovnicima nije našlo ni jedno zrno soli. No, Jokić mudro šuti da je na ‘tu i takvu’ reformu potrošeno 12 milijuna kuna. U emisiji smo od akademika Paara doznali da u Jokićevoj ekspertnoj skupini od devet članova nema ni jednog praktičara iz škole niti znanstvenika iz područja fizike, kemije, biologije, matematike! Činjenica dovoljna da se CKR odmah zaustavi.

Javna rasprava

No, javna rasprava je krenula sama od sebe. Na tribini ‘Budućnost STEM područja u kontekstu cjelovite kurikularne reforme’ održane na PMF-u (1. ožujka) i na kojoj je sudjelovao i sam Jokić doznamo da je troje suradnika na reformi upravo iz područja fizike i matematike dalo svoje izdvojeno mišljenje (dr. Matko Glunčić, dr. Maja Majcen-Planinić, dr. Željka Milin-Šipuš). U obrazloženju su jasno rekli da se radi o kardinalnim nedostatcima reforme.

[Iz analize dr. Glunčića je bilo razvidno da predložena reforma potpuno ignorira rezultate PISA testova koji su bili provedeni u tri navrata: 2006., 2009., 2012. godine. Spomenuti testovi naime pokazuju da je znanje matematike i fizike naših petnaestogodišnjaka – porazno.]

Budući su bili izopćeni iz Budak-Jokićeve ekspertne skupine znanstvenici iz prirodoslovlja su imali debelih razloga uključiti se u javnu raspravu. U tome se smislu kao prilog javnoj raspravi svojom recenzijom očitovao i prof. emer. dr. sc. Miroslav Furić s Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a na mrežnim stranicama PMF-a su objavljeni ‘zaključci’ Vijeća Fizičkog odsjeka PMF-a kojeg potpisuje prof. dr. sc. Hrvoje Buljan, pročelnik odsjeka.

Čitatelj Glunčićeve i Furićeve recenzije će zaključiti da je demijurzima reforme bilo od primarnog značaja reformirati društveno-humanističko područje kako bi mogli preko budućih naraštaja kroz predmete kao što su ‘građanski odgoj’ i ‘zdravstveni odgoj’, naravno i kroz povijest, te književnost i hrvatski jezik generirati svoju ideologiju.

Uz povijest, ali kakvu? Zar onu povijest u kojoj je došlo do ‘tragičnog rata’ za kojeg se ne zna ni kad je počeo ni tko ga otpočeo kako nas prof. Furić informira da piše u Jokićevoj knjizi ‘Science and Religion in Croatian Elementary Education’ (st. 31).

Novi kurikul povijesti za znanstvenike povjesničare je između ostalog sadržajno i koncepcijski neprihvatljiv, nemoguće ga je popravljati jer je u osnovi ‘zamjetno ideološko opredjeljenje (dr. Birin) osobito kad je riječ o novijoj hrvatskoj povijesti’. Za njih je neprihvatljivo (dr. Nazor) da se ‘nacionalna povijest sa sadašnjih 60 posto u novom kurikulumu smanjuje na 40 posto’. Nije li samo zbog te činjenice CKR trebalo zaustaviti?

Upravni odbor Društva hrvatskih književnika je prije dvadesetak dana razmatrao Prijedlog kurikula nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne i srednje škole i ocijenio ga je krajnje neprimjerenim i štetnim. Nije li i to bio dovoljan razlog da se CKR zaustavi?

Ali ne

O zaustavljanju reforme ni riječi. Mirela Lilek i Jutarnj list (od 18.04.) nas izvješćuju da je ‘dvojba o reformi školstva napokon riješena: »Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dalo je službenu potvrdu da u svibnju raspisuje javni poziv za sve osnovne i srednje škole koje žele sudjelovati u kurikularnoj reformi od ove jeseni. Ovom najavom ujedno je prekinut niz diskusija o tome misli li Vlada ozbiljno s reformom školstva«.

Voditelj skupine za provedbu reforme Boris Jokić imao je razloga slaviti jer je’ ministar Šustar odlučio krenuti u promjene’. I to koje! Reformu školstva koju je osmislila kukuriku vlast provest će Timov tim uz suglasnost Domoljubne koalicije.

U eksperimentu s djecom bi trebalo sudjelovati – piše novinarka Lilek – 60 škola, 48 osnovnih i 12 srednjih, a na natječaj bi se moglo javiti njih 300. No, kriterij odabira će biti da ‘nastavničko vijeće donese jednoglasnu odluku o sudjelovanju’, a ‘tražit će se i pristanak roditelja’. Eksperiment bi trebao početi na jesen, ali tko će odlučiti i kada da se eksperiment prekida ili nastavlja – nejasno je. Tko će utvrditi rezultate eksperimenta? To ministra Šustara nitko ni ne pita. A kada bi ga kojim slučajem i priupitao što bi mogao odgovoriti ako je on sam Prijedlogu reforme dao potporu bez ijedne riječi kritike.

Sumnje

Je li opravdano posumnjati da ministar Šustar uopće nije pročitao Prijedlog reforme? Kako god bilo, njegova vjerodostojnost i vjerodostojnost stranke koja ga je birala za ministra dolazi u pitanje.

Nije li u nacrtu programa nove Vlade u jednoj od točaka prezentiranih prije 100 dana bilo naznačeno da pokrenuti proces kurikularne reforme treba zaustaviti?

Što se u tih sto dana dogodilo?

Je li Domoljubna koalicija kapitulirala na ovom pitanju bojeći se novih provala bijesa dužnosnika prošle vlasti, je li po srijedi manjak argumenata, kriza vođenja ili pak strah od medijske harange? Ili možda samim ministarstvom obrazovanja kao i drugim ministarstvima još uvijek vlada kadar iz Milanovićeva i Sanaderova vremena?

Ivan M. Ban/Hrsvijet.net

facebook komentari

  • Ivanita

    “Domoljupci” se boje reakcija i napada ljevičarske medijsko-političko-nvo scene pa zato sramotno nastavljaju s kurikularnom “reformom”. Uf tko će se boriti i odolijevati napadima, lakše je ići niz dlaku navedenima pa makar i pod cijenu da nam unište budućnost. Ali će im zato puna usta biti i domoljublja i vjere. Domoljubi…bolje da ne kažem šta.