Ivan Mihael Ban: Predsjednički i parlamentarni izbori u zrcalu medija

3

Savjetnička svita bivšeg predsjednika je u preustroju. Nitko iz te visoko odlikovane družine – nema sumnje – neće završiti na ulici.

Ne odradivši puni mandat zbog afera i nepodopština i bez odlikovanja na ulici nisu završili ni novinar Zvonimir Carlos Vjeran Drago Pilsel Grković, ni kaptolski i policijski informatičar Marko Rakar, a ni Dejan Jović.

Romana Vlahutin je na vrijeme kapitalizirala svoje mjesto u savjetničkom timu iako mandat u Uredu predsjednika nije odradila do kraja. Za bolje upućene dužnosnike u uredu bivšeg predsjednika kontroverzna Romana Vlahutin je slovila kao Josipovićeva osoba od povjerenja prema Miloradu Dodiku i Borisu Tadiću. Uz to je za službovanja na Pantovčaku bila i uspješan graditelj mostova u “regionu”. To joj nije bilo teško jer je na Pantovčak stigla nakon neslavnog sudjelovanja u OESS-ovoj misiji na Kosovu, kada je izgradila suradnički odnos s Milicom Đilas, sada Delević, bivšom suprugom Dragana Đilasa. Vlahutin se ‘proslavila’ i dovođenjem Tomislava Karađorđevića u Dubrovnik zbog čega je na koncu i bila nagrađena veleposlaničkim mjestom EU-a u Tirani. Sumnja se sa zadaćom da uspori proces pristupanja Albanije u EU, po istom onom modelu po kome je Hrvatska trebala “čekati” Srbiju.

Neće ni Mesićeva desna ruka iz vremena Carle del Ponte i lifranja povjerljive dokumentacije Danja Šilović Karić završiti na ulici. Ova je činovnica nakon četverogodišnje službe u Tužiteljstvu ICTY-a dolaskom na Pantovčak 2004. g. stekla takve zasluge da će joj se kao uhljebi nakon Ureda Predsjednika svaki jugobrlog otvoriti. A njih je s novčanim potporama ministarstva kojim ravna Violić-Zlatar toliko mnogo da će barem u jednom od njih biti mjesta za Vrabec-Mojzeš. Saši Perkoviću je podjednako zanimljiv privatni i državni sektor, ali za konačnu odluku ima još vremena. Dejan Jović je podjednako duboko u medijima i u nastavi na Fakultetu Političkih znanosti. Hoće li tamo kadrovik Vojno obavještajne službe Siniša Tatalović? Gdje bi drugdje? Što je svrsishodnije nego ostati u sjeni, opsluživati i održavati stari sustav repozicioniran u novom vremenu, spajati vlasnike PR-agencija i kolege s fakulteta s urednicima pojedinih medija u produkciji lijevog mišljenja o antifašizmu, o regionu, o drugoj republici, o pravom i trećem putu?

Ipak, bivši predsjednik Josipović nije dosljedan svom prethodniku. Mesić je naprimjer odlikovao takve ‘veličine’ kao što su gostioničari Čimbur i Folnegović, dvojicu vlasnika hotela Štroka i Antunovića, vijećnike ZAVNOH-a, članove Centralnog komiteta SKH, Caratana, Dmitrovića, Latina, Milovića (…), zatim Njegovu svetost Mahamandalešvara Paramhansia Svamija Mahešvaranandu, Mirjanu Rakić, odlikovao je Kraljeve ulice čije su ulično kraljevstvo s kraja osamdesetih osmislili nekoć moćni šefovi iz Đorđićeve. Na kraju, koga sve Mesić nije odlikovao a Josipović griješi propustom odlikovati prof. dr. Dejana Jovića!

Bivši glavni analitičar bivšeg predsjednika opravdano negoduje jer je otpušten zbog točnosti nalaza svoje političke analize i zornih uvida u lijevi sektor. Upravo je on odgonetnuo temeljni razlog Josipovićevom porazu na predsjedničkim izborima. Komentirajući naime značajke mandata predsjednika kojemu je bio savjetnikom, Jović je odmah nakon izbora ustvrdio da Ivo Josipović ‘nije očekivao takvu hašku presudu u slučaju Gotovina, i tu kreće jačanje desnice u Hrvatskoj, ali i onemogućava da se počne govoriti malo kritičnije o ’90-tima’. (N1, 18.2.2015.)

Jović je važnost oslobađajuće presude hrvatskim generalima shvatio s najvišim stupnjem jasnoće, bolje i jasnije od mnogih analitičara po zvanju i po pozivu urednika informativnih emisije HRT-a, jasnije od političkih prvaka s lijeva i s desna, jasnije i od nekih članova pobjedničkog tima Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović iz vremena kampanje koji možda još uvijek misle da je pobjeda kandidatkinje HDZ-a došla isključivo njihovom zaslugom. Doista, nakon presude malo se tko upuštao u priču o dogovorenom ratu. Vladine i nevladine organizacije od tada su u režimu mirovanja, privremeno rastrojene, neke su konsternirane Dokumenta ponajviše; Teršelić u čuđenju mjesecima obilazi strana veleposlanstva, rijeđe se javno govori o etničkom čišćenju i o Oluji kao planiranom zločinu; Mesić se zaboravom pokušava udaljiti od Haaga, putuje i trguje antifašizmom. Drugim rječima, presuda suca Teodora Merona onemogućava da se o politici prvog hrvatskog predsjednika govori u kontekstu ‘konglomerata loših politika’ kao što se u bliskoj prošlosti govorilo i kao što to u svome zaključku konstatira Dejan Jović. (N1 televizija, emisija Novi dan, 18. 02. 2015.)

Uz tu činjenicu, izvan Josipovićeve kontrole je bilo i osnivanje Zajednice branitelja HDZ-a Gojko Šušak u svibnju prošle godine. Osnivanje zajednice je između ostalog bila poruka članstvu i javnosti da se nakon briljantne obrane generala u Haagu i oslobađajuće presude HDZ reorganizira unutar braniteljske populacije, da se oslobodio kompleksa Sanaderove i Kosoričine korektnosti obnavljajući domoljublje, što je profesor Jović shvatio kao jačanje desnice, a mnogi drugi kao jačanje krajnje desne političke struju unutar stranke.

Organiziranje Zajednice branitelja Gojko Šušak išlo je po dubini, od najviših časnika, vojnih i policijskih zapovjednika do običnih vojnika koji su od 2000. godine nakon brojnih poniženja i otpuštanja iz službe, nakon obezvrijeđivanja njihove žrtve i vrijednosti Domovinskog rata, prepoznali posljednju priliku da se spasi čast i ponos na devedesete.

Ovaj zaključak potvrđuje i Josipovićeva bliska suradnica Danica Juričić Spasović: ‘Homogenizacija desnice, organizacija kampanje koju je vodio Milijan Brkić, infrastrukturna organiziranost HDZ-a na terenu, to je nešto što (ljevica) treba ozbiljno promisliti za parlamentarne izbore’. (HRT, Damin gambit, 22.2.2015.)

Organiziranost o kojoj govori bivša pročelnica Josipovićevog kabineta – apostrofirajući Milijana Brkića – zasigurno se odnosi i na prinos mlađih članova HDZ-a: vidjevši naime da su aktivnosti na društvenim mrežama za stranku korisnije i vrijednije od kolekcija slika, satova, šešira, poza i broševa bivših HDZ-ovih dužnosnika, nadoknadili su očekivane gubitke na državnoj televiziji.

Epilog je takvom pristupu poznat. HDZ i njegova predsjednička kandidatkinja izborili su pobjedu jasnom slikom, jasnim i glasnim tonom.

Ali – sudeći prema slici koju i nakon pobjede stvaraju mediji – to se nipošto nije smjelo dogoditi. Iako je svojom odlukom od 19. siječnja 2015. godine Državno izborno povjerenstvo potvrdilo i obznanilo rezultate izbora, s tom se činjenicom kukuriku-mediji ne mire. Državna se televizija upustila u otvorenu destrukciju dajući do znanja da je obezvrijeđivanje izborne pobjede HDZ-ove kandidatkinje poželjno i dopušteno u svim oblicima. Misle, ako to čini premijer, zašto to ne bi mogli činiti i njegovi medijski skrbnici?

Važnost medija je ključna, i tko to negira malo što zna i razumije. Prigovor da su anketna predviđanja i njihova medijska promocija nikakvog ili maloga dosega – također ne stoji. Ovisno o strategiji uvjeravanja, mediji priskrbljuju premoć opciji i kandidatu kojeg preferiraju vlasnici medija. U hrvatskom je primjeru jasno tko su. Ako su ravnatelj HRT-a i predsjednica Vijeća za elektroničke medije bili konfidenti jugoslavenskih tajnih službi, u čijem je to onda interesu da su upravo oni postavljeni na tako važne dužnosti? U interesu i u službi saborske većine koja ih je imenovala na ta mjesta a saborska je većina odraz volje birača – bio bi dosjetljiv odgovor naivnima. Krug se zatvara s činjenicom da mediji modeliraju volju birača i u tome je tajna ugradnje i opstanka kadrova starog sustava u tijelima državne vlasti i formalnog utjecaja. Samo se u iznimnim okolnostima pravilo medijskog utjecaja može obesnažiti.

Zato ne čude pokušaji da se izborna pobjeda KGK – kada se već dogodila – čim više umanji, obezvrijedi i poništi. Scenarij primijenjen u predsjedničkoj kampanji bit će s nekim preinakama primijenjen i u kampanji za parlamentarne izbore koji bi se – prema svemu što se u zrcalu medija vidi – trebali voljom prvog čovjeka SDP-a dogoditi prije ljeta.

O kakvom se scenariju radi, vidljivo je iz samih naslova tekstova objavljenih u mainstream medijima unatrag godinu dana, vidljivo je iz sadržaja emisija HRT-a, imena novinara i urednika, vidljivo je po odabiru ‘političkih analitičara’ i događaja koji se medijskim postupcima premještaju iz mariginalnog u područja važnog, i na kraju, vidljivo je iz rezultata anketa koje su od privatnih agencija naručivale i publicirale nacionalne televizije:

– Josipović u vodstvu, Grabar-Kitarović zaostaje, Večernji list 6. 9. 2014.,

– 24 posto članova HDZ-a ne želi glasovati za Grabar Kitarović, Jutarnji list 7. 9. 2014.,

– Novi rezultati, Josipović 51,6%, Grabar Kitarović 35,1%,’ Jutarnji list, 5. 9. 2014.,

– Josipović pobjeđuje u prvom krugu, Novi list. 5.9. 2014.,

– CROBAROMETAR, Josipović vodi s 49% potpore, vrlo blizu pobjedi u prvom krugu’, Dnevnik NoveTV, 25. rujna 2014., itd.

Primjera je na pretek, ali jedan je tekst ilustrativan:

– Prema istraživanju RTL-a, Ivo Josipović u prvom krugu izbora osvaja 47,1 posto glasova birača, Kolinda Grabar Kitarović 30 posto, a Milan Kujundžić 9,4 posto. Prema RTL-ovoj anketi, održat će se drugi krug predsjedničkih izbora u kojem bi Ivo Josipović osvojio 52,2 posto, a Kolinda Grabar Kitarović 39,6. posto. (www.hrt.hr, pristup 6.10. 2014.)

Dakle, državna se televizija poziva na konkurentsku i njezina istraživanja! Kojeg li samoponiženja!

Da anketno ispitivanje ne bude prepoznato i odbačeno kao maliputivna metoda u budućim kampanjama pobrinula se još jedna znanstvenica s FPZ-a. ‘Za kaos s predizbornim anketama krivi su DIP i mediji, a ne agencije’, naslov je teksta prof. dr. Mirjane Grbeša Zanzerović’ u kojumu pojašnjava čitateljima Večernjeg lista ‘da suprotno raširenom razumijevanju, ankete NISU „predviđanja“ rezultata, kako se to uporno u medijima interpretira, nego stanje stvari u određenom trenutku’. Objašnjava ‘da novinari često nisu dovoljno stručni da bi mogli adekvatno interpretirati rezultate’. ‘Oni to i ne trebaju biti’, tvrdi ‘no medijske kuće bi tada trebale angažirati kvalificirane stručnjake koji će na pravi način prezentirati i objasniti rezultate’. (VL, 7.2.2015.) Čemu ovakvi napori i akrobacije kako bi se sakrila osnovna namjera: ‘zavođenje’ birača pribrajanjem i oduzimanjem postotaka kako bi se ostvario priželjkivani rezultat a ne prikazalo trenutno stanje (bandwagon učinak). Zašto HRT i druge medijske kuće ne koriste potencijal kojeg relevantnog instituta, primjerice Instituta Ivo Pilar pa bi uz ovjeru rezultate ispitivanja javnog mnijenja dobili stručno objašnjenje ako je ono uopće potrebno javnosti.

Analize slične ovoj profesorice Grbeša-Zenzerović međutim u pravilu prešućuju ili previđaju jednu konstantu koja se uvijek pojavljuje, a to je da su rezultati anketnih ispitivanja prije izbora u usporedbi s rezultatima samih izbora uvijek negativni i to na štetu jedne stranke HDZ-a?

Koje se onda preinake već primjenjenog scenarija mogu očekivati? Anketna će se istraživanja podešavati u zamršenijoj kombinatorici s više taktičkih obrata, a mediji će odnose unutar HDZ-a opterećivati slučajevima sputavanja demokratske slobode u iskazivanja stavova uglednih članova, potencirati će glasine o razlazu predsjednika i tajnika stranke, provocirati će ‘iznevjerena obećanja’ dana koalicijskim partnerima, objavljivat će mišljenja bivših članova stranke (Kosor, Prgomet …), ukazivat će na primjere autoritarnosti i nedosljednosti stranačkog vodstva. Mediji će s približavanjem datuma izbora istraživati privatnost Tomislava Karamarka, a Milijana Brkića će povezivati s istragama i mogućim uhićenjem. Biračkom će tijelu gospodarski program biti tumačen kao rizik i žrtvovanje (otpuštanje radnika) s neizvjesnim ishodom. Predsjednicu RH držat će u okruženju, svojevrsnoj izolaciji, odnosno, neće je u pratiti u punom opsegu njezinih državničkih aktivnosti, diskreditirati će je s vremena na vrijeme na suptilniji način, držat će je podalje od stranačkih nadmetanja.

Brojna savjetnička svita bivšeg predsjednika je u preustroju, i posve je sigurno da će malo tko iz te svite otići iz politike, nitko se dosad nije javno odrekao želje za povratkom u zonu moći, novca i utjecaja. Nadaju se Josipovićevom pozivu, a on će – slobodan sam predvidjeti – uskoro doći. No, jesu li svjesni da je s danom izricanja presude hrvatskim generalima u Haagu i izborom Kolinde Grabar-Kitarović skončao proces detuđmanizacije i da će povratak u zonu utjecaja preko parlamentarnih izbora biti puno teži, ako ne i nemoguć, nego što je to bio u prošlosti. Ta čuli smo poruku: mi ili oni.

[ad id=”40551″]

Ivan Mihael Ban

facebook komentari

  • Ljuta Trava

    Ban ih udara direktno u glavu .
    Odličan Ban !