Ivan Miklenić: Glasovi za novo usmjerenje Hrvatske

0

Upravo završeni predsjednički izbori, četvrti nakon smrti prvoga predsjednika, koji je, usprkos osporavanjima, najzaslužnija osoba za samostalnost države Republike Hrvatske, premda su bili medijski na brojne sofisticirane načine umanjivani u svojoj biti i važnosti jer je to odgovaralo dosadašnjem nositelju predsjedničkoga mandata, neizmjerno su važniji od toga tko je osvojio većinu, predsjednički kandidat ili kandidatkinja, odnosno predstavnik ove ili one političke stranke.

miklenićSadašnji povijesni trenutak mlade države Hrvatske toliko je bremenit da su kandidat odnosno kandidatkinja za predsjednički mandat postali simboli dviju potpuno različitih i gotovo nepomirljivih slika i orijentacija, odnosno, moglo bi se reći čak kao da postoje dvije Hrvatske. Iznimno je važno što su predsjednički izbori službeno i neosporno očitovali da većina, ma kako bila relativno tijesna, u hrvatskom društvu nije zadovoljna dosadašnjim stanjem te želi stvarni zaokret u usmjerenju Hrvatske, i to je nova činjenica, nezaobilazna za svu daljnju budućnost i hrvatske države i hrvatskih građana i to je velika i neizbježna obveza za buduću predsjednicu, ali i za sve odgovorne u hrvatskom društvu na svim razinama.

Otvoreno treba reći da je posljednjih 15 godina Hrvatskom kao državom, ali i mnogim procesima u hrvatskom društvu, upravljao duh djelomično preobraženoga, a zapravo kontinuiranoga, može se reći, mekoga, nacionalno premalo svjesnoga ili gotovo nesvjesnoga sve do antinacionalnoga, zapravo jugofilstvom prožetoga hrvatskoga komunističkoga mentaliteta i usmjerenja, a da to nije bilo ozakonjeno ili barem proklamirano u ikojem stranačkom političkom programu. Nositelji toga duha pripadnici su relativno malobrojne manjine, dio bivših partijaša, njihova djeca i simpatizeri koji su bili u komunizmu privilegirani te znatan dio obavještajnoga kadra koji je djelovao u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Ta dobro organizirana i čvrsto povezana skupina, a da se javnosti nikada nije ni pokušala predstaviti, ovladala je gotovo svim važnim funkcijama u hrvatskom društvu i hrvatskoj državi te je uspjela obmanuti velik broj hrvatskih građana koji toj opciji nikada ne bi dali svoj glas kad bi stvarno znali koji su stvarni ciljevi i naumi te skupine.

U demokratskom poretku legitimna je svaka politička opcija koja ne dovodi u pitanje sam politički odnosno ustavnopravni sustav u nekoj državi i bilo bi sasvim normalno da se u Hrvatskoj ta opcija, koja predstavlja socijalistički i jugofilski kontinuitet, artikulira kroz političku stranku i sudjeluje u legalnom i legitimnom natjecanju za osvajanje vlasti. Umjesto da se demokratski artikulira na javnoj sceni i da se onda kao takva natječe za osvajanje vlasti, ta manjina u Hrvatskoj djeluje konspirativno, raspršena baš po svim političkim strankama i svim važnim društvenim subjektima, te je uspijevala vladati Hrvatskom od 2000. godine neovisno o tome koja stranka ili koalicija bila formalno na vlasti. Petnaestogodišnje iskustvo pokazalo je da ne treba više živjeti u iluzijama da išta stvarno znači retorika, bila ona prohrvatska ili prema hrvatskom identitetu indiferentna ili čak neprijateljska, već je stvarno bitno kakvo je djelovanje vladajuće garniture: je li to rastakanje legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa ili je to služenje tim ciljevima. Slobodno se može reći da nije uopće bitno voli li netko od partijaca i njihovih pripadnika ili od pripadnika obavještajnih krugova bivšega poretka osobno sentimentalno socijalizam ili komunizam, ali jest bitno služe li ti pripadnici kad su na položaju i kad su u opoziciji Hrvatskoj ili služe nekomu drugomu, razarajući temelje i budućnost državi Hrvatskoj i gotovo svim njezinim ljudima. Velik je problem što je ta manjina do sada ovladala svim važnim medijima te se uspijevala skrivati iza različitih političkih i ideoloških paradigmi obmanjujući premalo upućenu javnost, a zapravo je 15 godina provodila svoj program slabljenja Hrvatske.

S druge strane je hrvatska jezgra, koja je sada na predsjedničkim izborima usprkos medijima postigla sudbinski važnu prevagu, a koja želi stvarno demokratsku, gospodarski prosperitetnu i međunarodno respektabilnu i partnerski pouzdanu državu Hrvatsku u kojoj ima mjesta za sve njezine građane bez obzira na njihova politička, ideološka uvjerenja ili sve druge pripadnosti. Ta hrvatska jezgra, posljednjih 15 godina višestruko ponižavana i razarana, želi da Hrvatska bude moderna, stabilna, gospodarski jaka, obrambeno sposobna i stvarno sigurna država u smislu da hrvatski domoljubi ne budu više predmet praćenja tobože hrvatskih obavještajnih služba dok su stvarni protivnici ili čak neprijatelji Hrvatske duboko zaštićeni. Većina koja je prevagnula također zagovara normalne, zdrave i suradničke, partnerske odnose sa susjednim državama, ali uz pravedno rješavanje svih otvorenih pitanja, kao i definitivno vrjednovanje kršćanske i katoličke baštine te prihvaćanje univerzalnih etičkih načela i svih zasada međunarodnoga prava…

Glasovi dani budućoj predsjednici velika su i odgovorna obveza za nju osobno, ali i za sve instance državnih vlasti, političke stranke i za sve ljude dobre volje. Od nove predsjednice očekuje se odlučan prekid s dosadašnjim usmjerenjem Hrvatske i sa svim konotacijama koje je to usmjerenje sa sobom nosilo, jer je više nego očito da je Hrvatska u posljednjih 15 godina uvelike slabljena te je smišljeno gotovo posve obezvrijeđeno i njezino članstvo u euroatlantskim integracijama. Htjela ili ne htjela, buduća predsjednica mora biti znak služenja općemu dobru u Hrvatskoj i u svijetu ili će iznevjeriti svoje glasače i hrvatski narod. Ona je pozvana biti na čelu stvarnih preporoditelja.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari