Ivan Miklenić: Novi poziv na buđenje

1

Za one koji žele dobro Hrvatskoj to 8. mjesto »najjadnijih« ekonomija poziv je na uzbunu, na buđenje, na prepoznavanje i odbacivanje svih maska i magla, svih okova, pa i vlastitih, na odlučno, stručno, strpljivo i dugoročno djelovanje, a ako su vjernici, i na poniznu, iskrenu i ustrajnu molitvu.

Mediji su u Hrvatskoj u utorak 3. ožujka prenijeli vijest da je prema Bloombergovoj listi od 15 »najjadnijih« ekonomija Hrvatska na »jadnom« 8. mjestu, što nikoga, a osobito političare, ne bi smjelo ostaviti ravnodušnim.

bloomberg_logoTaj podatak poput laganoga udara vjetra raznio je balone od sapunice vladajuće Kukuriku koalicije da rast BDP-a u četvrtom tromjesečju 2014. u odnosu na isto razdoblje 2013. za 0,3 posto znači izlazak Hrvatske iz recesije. Osmo mjesto na listi od 15 »najjadnijih« ekonomija ozbiljno je upozorenje i važan poziv na otrježnjenje osobito u okolnostima u kojima stara i nova koalicija intenziviraju svoja politička i propagandna djelovanja s jedinim ciljem da zadrže odnosno osvoje vlast na sljedećim parlamentarnim izborima. »Jadno« 8. mjesto među »najjadnijim« ekonomijama na svijetu iznimno je važan pokazatelj svima, kako onima koji ne žele dobro Hrvatskoj tako i onima kojima je iskreno stalo do bolje Hrvatske.

Za one koji ne žele dobro Hrvatskoj to 8. mjesto »najjadnijih« ekonomija pokazatelj je da je njihovo djelovanje, bilo izravno bilo posredno preko teledirigiranih izvršitelja, više nego uspješno. Hrvatska, nekoć čak i industrijski relativno respektabilna ekonomija, a da se ne govori o neospornim prirodnim resursima, vrlo je uspješno oborena na svoja koljena, njezini su stanovnici znatno osiromašeni i prisiljeni ponovno na »ekonomsko« emigriranje, industrija i proizvodnja općenito više negoli desetkovani… Oni koji su od samoga početka 21. stoljeća i od promjene vlasti u siječnju 2000. imali cilj razarati Hrvatsku, slabiti je na svim segmentima, očito je, bili su vrlo uspješni i to im se mora priznati. Iskazali su se u tome svi koji su bili najodgovorniji i koji su vodili Hrvatsku bez obzira na političku opciju, svjetonazorsko ili frazeološko svrstavanje. Činjenica da je Hrvatska unatoč tomu ipak još uvijek opstala kao samostalna država, čak se donekle i učvrstila ulaskom u Europsku uniju i NATO savez, govori samo to da tim najčešće prikrivenim, ali vrlo stvarnim neprijateljima Hrvatske jedino nisu išle u prilog vanjskopolitičke okolnosti, što je vladao mir, i što su se i određene međunarodne političke snage odlučile umjesto za brzo ipak za strpljivo i dugoročno eventualno dokrajčivanje njima nepoželjne zemlje. Može li itko u Hrvatskoj biti apsolutno siguran da nakon objave da je Hrvatska na »jadnom« 8. mjestu »najbjednijih« ekonomija određeni pojedinci i određena skupina u Hrvatskoj nisu otvarali najskuplji šampanjac?

Za one pak koji žele dobro Hrvatskoj to 8. mjesto »najjadnijih« ekonomija poziv je na uzbunu, na buđenje, na prepoznavanje i odbacivanje svih maska i magla, svih okova, pa i vlastitih, na odlučno, stručno, strpljivo i dugoročno djelovanje, a ako su vjernici, i na poniznu, iskrenu i ustrajnu molitvu. Aktualno stanje izazov je za uključivanje, djelovanje, a u određenim okolnostima i strpljivo čekanje, a nipošto za isključivanje ili za počimanje nečega potpuno novoga. Onih koji žele dobro Hrvatskoj sigurno ima u svim političkim strankama, a osobito u vodećima, te je sadašnji trenutak zapravo vrijeme za zaoštravanje vlastite odgovornosti, za još intenzivniji osobni rad i za povezivanje sa svima stvarno dobronamjernima, a ne za soliranje ili isključivanje. Naime, samo oni koji stvarno žele dobro Hrvatskoj mogu, ali zapravo i moraju, moralno su to obvezni, pomoći u ozdravljenju, oslobađanju i demokratizaciji političkih stranaka, koje su često zarobili već duboko zarobljeni ljudi i koji na javnoj sceni glumataju, a zapravo, bili na vlasti ili u opoziciji, bili su i bit će mali, sitni poslušnici svojim skrivenim naredbodavcima u nastavljanju slabljenja Hrvatske. Aktualno stanje »jadne« ekonomije također je poziv onima koji su zbog različitih razloga upregnuti u tuđa kola, da otkriju i prepoznaju ostatke dobra i časti u svom životu te se povuku i iz politike i iz svoga angažiranoga djelovanja, pogotovo ako nikako ne mogu pridonijeti boljitku Hrvatske. Krajnji je čas za oslobađanje od svih obmana, kako svake osobe u hrvatskom društvu tako i čitavoga društva.

Može se prihvatiti normalnim da vodeće političke stranke u izbornoj godini čine poteze koji bi im mogli pomoći u zadržavanju odnosno osvajanju vlasti, ali se ne može niti se smije prihvatiti da im to bude glavni cilj, osobito u aktualnim gospodarskim prilikama. Trenutak je za prekidanje svih vrsta samoobmana i za preuzimanje što cjelovitije odgovornosti koja ne smije ostati bez rezultata, pa bio taj rezultat odstupanje od daljnjega jalovoga političkoga angažmana, ili bio rezultat ono najpoželjnije: dobrohotno, predano, požrtvovno, efikasno i uspješno služenje. Koalicija, bez obzira na politički predznak, koja nije spremna služiti općemu dobru više nego svim drugim interesima i naredbodavcima, u aktualnoj »jadnoj« ekonomskoj situaciji, ne bi se smjela ni natjecati za vlast. Nitko, a osobito političari, bez obzira na političke opcije, nemaju pravo dalje ugrožavati Hrvatsku, razarati njezinu ekonomiju, osiromašivati i izluđivati hrvatske stanovnike. Ovaj stav nije tek naivni, idealistički i nerealni cilj, nego je sudbinska potreba. Krajnje loše i neprimjereno dosadašnje upravljanje Hrvatskom, osobito od 2000. godine, srozalo je hrvatsku ekonomiju na 8. mjesto »najjadnijih« ekonomija pa si Hrvatska i njezini građani više ne mogu dopustiti nesposobnu vlast. Do izbora ima vremena za ekipiranje, u Hrvatskoj, ali i među Hrvatima koji su uspješni u svijetu, ima ljudi koji su sposobni odgovoriti na izazove, ali im politika mora ukloniti zaprjeke i dati stvarnu priliku. Interes je to svih hrvatskih građana, ali i Europske unije.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

  • Treba što hitnije sprofesti TOTALNU ROKADU. Tek tada će proljeće svakome u kuću a ne pred kuću doći.