Ivan Miklenić: Pokušaji podcjenjivanja predsjednice i njezine uloge

0

Hrvatska javnost izložena je novoj vrsti medijskoga zabavljanja akterima visoke politike, pri čemu gotovo ništa ne znači što se stvarno događa, već je jedino važno zaštititi interese, svoje i svoje grupe, a pri tome upravo za to optuživati drugu stranu. Hrvatsko društvo, koje sve više stenje pod teretom krize i izbjegavanja njezina primjerenoga rješavanja, postalo je ovih dana poprište golemih manipulacija u kojima uz političare svoj veliki »doprinos« daju pojedini društveni analitičari.

Tim manipulacijama želi se ne samo ubiti i svaki tračak nade koja se probudila u velikom dijelu hrvatskoga stanovništva vezano uz preuzimanje uloge predsjednika države nove osobe, nego i, barem do isteka mandata sadašnje vladajuće garniture, zacementirati urušavanje gospodarstva i opće slabljenje hrvatskoga naroda.

Promatrajući aktualna događanja na političkoj i medijskoj sceni iz aspekta općega dobra cjelokupnoga hrvatskoga društva i svih hrvatskih stanovnika, ne može se ne vidjeti stanoviti šok što na prvu političku funkciju u Hrvatskoj nije došla osoba iz formalno politički prevladavajućega jata, a što je ugrozilo 15 godina pomno njegovani i ostvarivani kontinuitet slabljenja Hrvatske. To je stvarni politički i društveni kontekst u kojem je mogla izostati čak formalna čestitka novoj Predsjednici, u kojem je Vlada odmah krenula s nepromišljenom i nerealnom, najgrubljom, ali ipak providnom podvalom glede vile u Visokoj i u kojem se umjesto ljudskoga i službenoga razgovora događalo medijsko monologiziranje. Više puta nedvojbeno iskazana posesivna isključivost za vrijeme mandata Kukuriku koalicije ovih je dana posebno došla do izražaja i iskazala se isključivo kao panični strah za gubitak vlasti i utjecaja bez trunke brige i prihvaćanja odgovornosti za opće dobro hrvatskoga društva.

Poziv Predsjednice predsjedniku Vlade na razgovor – a bio je to jedan od njezinih prvih političkih čina u mandatu – najnormalniji je državnički potez te ne postoji ni ljudsko, ni logično, ni političko, ni pravno opravdanje za odbijanje toga poziva. Činjenica da je poziv ipak odbijen znači da je predsjednik Vlade pribjegao nezrelom i diletantskom politikantstvu, koje bi u svakoj normalnoj demokratskoj državi, normalnoj političkoj stranci i u svakoj normalnoj redakciji izazvalo zgražanje. Odbijanje razgovora može se opravdano protumačiti kao nepoštivanje hrvatskoga ustavnoga poretka i kao nepriznavanje ustavne funkcije predsjednika države. Nova Predsjednica je na pet godina predsjednica i predsjedniku Vlade i svim hrvatskim državljanima, štoviše ona ima iza sebe puno čvršći i jači pravni i politički legitimitet jer je ona osobno, pod svojim imenom i prezimenom, pobijedila na neposrednim izborima, nego što ga ima predsjednik Vlade koji ima legitimitet isključivo u sklopu koalicije koja je na parlamentarnim izborima dobila većinsku potporu birača. Dobila je više glasova negoli Kukuriku koalicija! Odbijanje suradnje s legitimnom Predsjednicom i podcjenjivanje njezine uloge znak je gotovo apsolutne neodgovornosti i zanemarivanja općega dobra i države Hrvatske i svih njezinih stanovnika.

Rečenica: »S obzirom na prirodu i način djelovanja Vlade, smatram da je važno da pripremite konkretne prijedloge, mehanizme za njihovo provođenje te procjenu financijskih i proračunskih učinaka« napisana u pismu predsjednika Vlade Predsjednici očituje podcjenjivačko izrugivanje, jer nitko zakonito ne može svoj posao i svoju obvezu prebaciti na drugoga. Takav stav zapravo je poruka Predsjednici da se nema što zanimati za gospodarsko i socijalno stanje u Hrvatskoj, a pri tome je (ne)namjerno zaboravljeno da bi gospodarsko i socijalno stanje primjereno trebalo biti briga baš svakoga hrvatskoga građanina, a posebno Predsjednice. Zato je bio logičan i primjeren odgovor iz Ureda Predsjednice da je »…nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima, došla do zaključka kako je najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize – ostavka predsjednika Vlade RH«. Time nije zatražila ostavku predsjednika Vlade, premda i na to ima kao i svaki građanin ljudsko, građansko, moralno i političko pravo, već je podsjetila predsjednika Vlade da je, s obzirom na stanje u zemlji, pred alternativom ili djelovati ili odstupiti. Koliko je takav stav Predsjednice opravdan argumentirano je u pismu koje je istoga dana uputila predsjedniku Vlade u kojem je ispravno navela: »Moja je dužnost brinuti se za građane te za politike i mjere koje će jamčiti redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti« i u kojem je iznijela konkretne makroekonomske pokazatelje i opis stanja – a koje zahtijeva žurno i smišljeno djelovanje za opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva.

Angažirano i konkretno postavljanje Predsjednice za boljitak hrvatskoga društva umjesto na potporu naišlo je na medijski nož i na političke optužbe da je to Predsjedničino stranačko svrstavanje. U tom krajnje nečasnom politikantstvu sudjelovali su i pojedini sveučilišni profesori – analitičari, koji vjerojatno ne mare što time pomažu u stvaranju ozračja u kojem će se svako zauzimanje za opće dobro u Hrvatskoj smatrati antivladinom politikom i svrstavanjem uz opoziciju. Svi koji osporavaju Predsjednici zauzimanje za opće dobro, za bolje funkcioniranje hrvatskih državnih institucija, pa tako i Vlade RH, za nužni zaokret u hrvatskom gospodarstvu i slično, zapravo se svrstavaju među one koji žele da Hrvatska i dalje tone i slabi. Ustavna i naravna građanska pozicija Predsjednice, koja se medijski i politički svjesno minorizira, daje joj neosporni legitimitet da u mandatu nikada ne posustane u zauzimanju za bolju Hrvatsku, a oni koji to opstruiraju svjesno se svrstavaju u protivnike boljitka Hrvatske.

 [ad id=”40551″]

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari