Ivica Šola: Psihopati u politici

3

Marine Le Pen, očekivano, nije uspjela pobijediti, a Europa je odahnula od ove “fašističke” opasnosti.

Plašenje ljudi Le Penovom od strane europskog i francuskog establišmenta u mnogočemu je bilo pretjerivanje koje je samo tjeralo vodu na njezin mlin jer kada se zbroje glasovi svih kandidata iz prvog kruga, onda se jasno vidi da je više od pedeset posto Francuza za diskontinuitet, da su glasovali “antisistemski”, što je bazen u koji je Le Penova vrlo spretno zagrabila. Nedovoljno, zbog zastrašivanja birača, , piše Ivica Šola za Glas Slavonije.

Ipak, u zapećku su, kad smo kod plašenja, ostali glasovi onih koji su rekli da je, ukupno gledajući, Macron mnogo opasniji od Le Penove. Politika i političari mogu se analizirati iz više kutova. Kada Cioran kaže “da bi se netko bavio politikom, potrebna je određena doza psihičkog poremećaja”, onda smatra da i psihijatriju ili psihoanalizu itekako treba uključiti u prosuđivanje osoba, političare, o čijim odlukama ovise sudbine milijuna ljudi.

Nansy McWilliams, američka psihijatrica, objavila je svojevremeno studiju u kojoj zaključuje kako je u vrhu američke politike i biznisa mnoštvo psihopata. Ona veli kako reći za nekoga da je psihopat nije uvreda. Ako je netko psihopat, ne znači da, ako je dobro organiziran, ne može dosegnuti vrhunce u karijeri. Dapače, zbog osjećaja nadmoći, svemoći i prijezira koji gaji prema “nižima”, psihopat mnogo lakše uspijeva u životu i politici od ljudi koji to nisu.

Žrtva manipulacije

Na njezinu tragu prof. Adriano Segatori napravio je psihoprofil novog francuskog predjednika Macrona, na temelju njegove biografije i javnih izjava, nazvavši ga jednostavno: “Macron je opasan.” Prvo, Macron je projekt sive eminencije francuske politike, još od Mitterranda pa do Hollandea danas, Jacquesa Attalija, uvjerenog globalista, koji je prošle godine rekao da će Macron biti novi predsjednik. I bi tako. I krenula medijska konstrukcija Macrona. Bolesna situacija, Francuzi koji su mrzili Hollandea izabraše čovjeka koji je nastavak njegove politike.

Segatori potom navodi ključnu činjenicu – da je Macron s 15 godina bio žrtvom seksualne, psihičke i fizičke manipulacije njegove današnje žene, koja je, kada ga je kao dijete seksualno iskoristila, imala 39 godina. Ova perverzija obilježila je cijeli njegov kasniji razvoj. U djelu “Totem i tabu” Freud, među inim, govori o važnosti tabua u smislu limita koji se ne prelazi.

Tabu, shvaćen u pozitivnom smislu psihofizičkog sazrijevanja, poput zabrane incesta, pedofilije i slično, ima funkciju odrediti limite koji, kada se prijeđu, dovode do poremećaja. Macron i njegova žena su prekršili limit, prešli granicu, što je kod Macrona dovelo do stvaranja mehanizama poput osjećaja svemoći (nije mala stvar poševiti s 15 godina svoju nastavnicu od 39 godina), narcisističku potrebu za izazivanjem divljenja i iznimnom sposobnošću zavođenja, kao i prijezir prema određenim vrstama ljudi.

Zato Segatori smatra da Macron ima sva obilježja psihopata. Znakovite su stoga Macronove izjave o francuskoj sirotinji koju je nazvao “krezubima”, ili one kada žene naziva “glupačama i neznalicama”, to govori njegova kontradiktorna podsvijest. Nakon tih izjava on se išao korigirati, no podsvijest je odradila svoje, kao u nas u slučaju Savke Dabčević Kurac.

Takav kakav jest Macron, nasuprot “krezubima”, pripadnik bankarske globalističke elite (nisu ni socijalisti što su nekada bili, no psihopati su inače puni kontradikcija) opasan je utoliko što njega ne zanima ni Francuska ni Francuzi, niti bilo što drugo, sve je sredstvo njegove “patološke normalnosti”, kako je Segatori definirao njegov narcisizam – da bude u centru pozornosti, da mu se dive, uz istovremeno ponižavanje “krezubih” koje potom naziva lapsusom.

Nepostojanje tabua

Zato začuđuje da nikoga nije začudila i njegova izjava da “francuska kultura ne postoji, postoji samo kultura u Francuskoj, ona je različita, mnogostruka”. Tu je jasno dao do znanja da za njega limiti (tabui) ne postoje, da pripada onoj vrsti bolesnog mišljenja u EU koje smatra da ne postoje više Francuska, Španjolska, Italija, Hrvatska… već puki geografski prostori koje povezuje zajedničko tržište i regule koje određuje Bruxelles.

Čovjeku koji je jednom prešao granicu (tabu) granice ništa ne znače, tek nekakva “mnogostrukost i različitost”. Eto, zato psihijatar Segatori reče, dok su Europu plašili Le Penovom: “Ne, Macron je opasan, on je psihopat.”

Nama u Osijeku nije potrebno tumačiti politiku i političare kao psihopate. Mi smo ih gledali i gledamo na djelu. Tako da već nekoliko desetljeća postoji ozbiljna tendencija da Osijek postane ludnica otvorenog tipa…

facebook komentari

  • Vladimir Dananić

    Ako ne postoji francuska kultura, nego samo kultura u Francuskoj onda, valjda, ne postoji ni francuska nacija nego samo nacija u Francuskoj. A slično bi se moglo reći i za jezik–ne postoji francuski jezik nego samo jezik u Francuskoj. I na kraju, valjda taj slijed završava tvrdnjom da ne postoji francuski predsjednik nego samo predsjednik u Francuskoj. Sjajno. Mi Hrvati smo jako progresivni. Mi smo imali već dvojicu predsjednika u Hrvatskoj koji nisu bili hrvatski predsjednici.

  • Omnes Omnibus

    Vidim da vam emperor Edip nije bas po volji

  • Dusko Besenic

    Dobra zapažanja i razmišljanja,jedino me zanima kada će ugledni komentatori,kolumnisti ili novinari,konačno otvoreno i jasno početi pisati o globalnoj organizaciji najmoćnijih i najnastranijih ljudi planete,koji imaju zajednički i nehumani cilj,čiji je sada Macron samo najnovije izabrani član?! Možda se još suzdržavaju pisati o tome (iako je dosta jasno vidljivo) kako ne bi bili ismijani kao pristalice “teorije zavjere”,što je lukavo izabrana fraza kako bi što dulje prigušivala otvorene glasove ozbiljnih novinara?!