Ivica Šola: Tito nije bio antifašist, već crveni fašist

9

Nakon što je obećano da se trg u Zagrebu koji je nosio ime po Titu preimenuje u Trg Republike Hrvatske, izmilili su mnogi antifašisti koji upravo antifašizmom brane lik i djelo ovog zločinca.

Kako se koplja i dalje lome oko pojma i sadržaja Titova “antifašizma”, potrebno je skrenuti pozornost na dvije stvari. Prva, da Tito nije bio antifašist. I druga, koja proizlazi iz prve, da Narodnooslobodilačka borba (NOB) koju je predvodio Tito nije bila oslobodilačka, već porobljivačka, u funkciji socijalističke revolucije. “Antifašizam” tu nije bio cilj, već sredstvo zamjene crnog fašizma crvenim, tj. jednog totalitarizma drugim.

Uloga Don Vitonea

Zašto Tita ne možemo smatrati antifašistom? Antifašistom se ne definira osoba i pokret samom činjenicom da se netko bori protiv fašista.

Naime, najvažniji dio talijanske mafije, poglavito Cosa nostra, nakon dolaska Mussolinija na vlast bio je u ratu s fašistima. Upravo na današnji dan, 9. srpnja 1943. počela je saveznička invazija na Siciliju (operacija Husky).

Nakon što su saveznici preuzeli vlast i potjerali fašiste, trebali su instalirati novi kadar u gradske administracije, pa su tako postavljali mafijaše kao dokazane antifašiste. Ispred saveznika, za ovaj posao zamjene fašista “antifašistima” u civilnoj upravi, bio je zadužen Amerikanac talijanskog podrijetla Charles Poletti.

Premda je sasvim korektno govorio talijanski, za službenog prevoditelja uzeo je mafijaša Vita Genovesea (Don Vitone) koji je bio bliski suradnik još jednog “antifašista” – Lucky Luciana! Ako bi se, dakle, antifašizmom i antifašistom nazivao netko zbog same činjenice da je ratovao protiv fašista ili bio na “strani pobjednika”, onda je i talijanska mafija bila antifašistički pokret, a svi ovi talijanski mafijaši antifašisti, baš kao Tito.

Zato antifašizam ne proizlazi iz same činjenice da ste ratovali protiv fašista, već antifašizam u sebi uključuje sustav vrijednosti suprotan od fašizma: demokraciju (kod mafije, kao kod komunista, nema demokracije), ljudska prava (što mafiji, kao i komunistima, znače temeljna ljudska prava – pravo na život, slobodu govora?

Omerta o Bleiburgu, Golom otoku…), poštivanje privatnog vlasništva (mafija krade, ovi “nacionaliziraju”), te sva ostala građanska i politička prava koja u Titovoj inačici “antifašizma” nisu postojala. Dapače.

“Oslobođenje” je bilo zamjena jednog totalitarizma drugim, odnosno crnog fašizma crvenim, pa stoga Tita ne možemo nazivati antifašistom već, točnije, crvenim fašistom.

‘Banalna’ sintagma

Drugo, ovdje treba dekonstruirati jednu “banalnu” sintagmu, ali koja ljudima jednostavno izmiče kada polemiziraju s “antifašizmom” odnosno “antifašistima”, a koja raskrinkava narav “antifašističke borbe” kojoj cilj nije bilo oslobađanje, već porobljavanje, pljačka, zatvaranje ili likvidacija svih neistomišljenika.

Naime, kroz sva desetljeća komunističke vladavine u Jugoslaviji uvijek je službeni govor vlastodržaca vezivao Narodnooslobodilačku borbu (NOB) sa socijalističkom revolucijom. Nikada se nije kratica NOB rabila bez dodatka – socijalistička revolucija. NOB je uvijek bio samo prvi dio rečene sintagme.

Antifašistički otpor okupatoru (“fašističkom zavojevaču”), odnosno rat za oslobođenje zemlje, nikada nije bio promatran kao zasebno smislena kategorija, kao zasebni cilj, već je uvijek bio shvaćen i službeno iskazivan na svim razinama društva samo kao instrument ostvarenja socijalističke revolucije.

Revolucija je pak bila jedan bespoštedni, zločinački, manihejsko-likvidatorski pothvat protiv svih neistomišljenika i “neprijatelja revolucije”. Time je Revolucija kao programirani pravi cilj cjelokupne “antifašističke borbe” zapravo potpuno pervertirala rat za oslobođenje.

Dala mu je jedan neprimjereni, izopačeni sadržaj. Antifašistička borba za oslobođenje bila je toliko dubinski i strukturalno kontaminirana imanentnim revolucionarnim ciljevima da je paradoksalno postigla “uspješno” ostvarenje nove invazije, novog, radikalnog porobljavanja svih duhovnih i materijalnih prostora hrvatskog društva od komunističkih revolucionara/fanatika i njihova razornog sanjarenja na temu nedostižive, kontradiktorne slobodarske utopije.

Skupi eksperiment

Dakle, o “antifašizmu” kod nas uvijek treba govoriti kao o otporu nacifašističkim porobljivačima isključivo poradi uspostave skupog, krvavog komunističkog eksperimenta od početka osuđenog na propast.

Titov “antifašizam” bio je od početka shvaćen i vođen na način ostvarenja komunističkog prevrata zlosiljem, i time lišen svoje osloboditeljske biti.

Zato, kako bismo izišli iz “ideoloških rovova” (mantra ŠtromarPlenković), nudim alternativno rješenje koje će zadovoljiti sve: neka se trg ne zove ni Trg Republike Hrvatske već Piazza Don Vitone. Osim što zvuči svjetski, i Genovese, zvan Don Vitone je, kao i Drug Titone, bio na strani pobjednika u 2. svjetskom ratu, te opljačkao i pobio mnoštvo nevinih ljudi. Tu ni Saša Broz ne može prigovoriti, jer Don Vitone nije Rvat. Svi kriteriji za Piazzu Don Vitone – ispunjeni!

Slobodna Dalmacija

facebook komentari

  • bubnjar

    Današnji “antifašisti” uspjeli su napraviti samo to da neopterećeni neovisno misleći ljudi počinju na veliko propitkivati Saveznike i njihovu stvarnu ulogu u povijesti.

  • Istina

    Evo jedan članak o tome tko je pozitivac, a tko negativac.

    AMERIKE
    I ŠIRENJE KOMUNIZMA

    SAD

    Popularno se vjeruje da su Sjedinjene
    Države konzervativna zemlja, posljednja utvrda slobodnog poduzetništva i
    slobode. Već preko dvije generacije Sjedinjene Države su poražene, a njezin
    narod porobljen – zasad još ne potpuno, ali to slijedi. Golemom nacijom vladaju
    ljudi stranog podrijetla i domaći izdajnici. Amerika je počela marš k ropstvu
    donošenjem dvaju zakona: o saveznim rezervama i o porezu na dohodak. Odgovorni
    za donošenje oba zakona – super-bogati – iznašli su način kako zaštititi svoja
    bogatstva od poreznika. Osnovali su takozvane dobrotvorne zaklade kroz koje
    njihova golema blaga mogu curiti u «dobrotvorne svrhe» nad kojima, pak, mogu
    imati potpunu kontrolu. Glavni cilj zbog kojeg su tako velika bogatstva ulagana
    godinama, kako je priznao predsjednik Fordove zaklade Kongresnom odboru za
    ispitivanje uporabe ovih sredstava, jest dovesti do udruživanja SAD i SSSR-a.

    Sjedinjene Države ušle su u oba svjetska
    rata premda je narod bio potpuno protiv toga. Da SAD nisu ušle u prvi svjetski
    rat, on ne bi završio na mrtvoj točki koja je tako brzo dovela do drugog. Moglo
    bi se reći da se prvi svjetski rat vodio da komunizam dobije uporište u Rusiji,
    a da bi se uvjerili u uspjeh toga, američke trupe su bile u Rusiji dok to nije
    bilo sigurno. A da nije bilo novaca iz Wall Streeta i nekih europskih banaka,
    nikad ne bi bilo ni boljševičke revolucije. To je sad posve dokumentirano iz
    vladinih izvora u trilogiji profesora Antony Suttona Wall Street and
    Bolshevik Revolution. Da je novac
    Wall Streeta doveo Hitlera u namjeri da se započne drugi svjetski rat,
    profesor Sutton je dokumentirao u knjizi Wall Street and the Rise of Hitler. Da je sva tehnologija, znanje, mnogo sirovina i
    većina novčanih sredstava za izgradnju industrijske i vojne mašinerije kojom je
    SSSR strašio slobodni svijet došla iz Sjedinjenih Država, sad se više ne može
    dovesti u pitanje.

    Sad je posve jasno da se drugi svjetski
    rat vodio kako bi se komunističko carstvo proširilo na Istočnu Europu i Daleki
    istok. To je proširenje postignuto pod palicom jednog čovjeka, predsjednika Franklina
    Roosevelta, koji je nesumnjivo slušao zapovijedi onih viših u vertikalnom
    lancu komandi koji i danas vladaju svijetom.

    Na Jalti su tri čovjeka sjedila za stolom
    nastavljajući razrezivati svijet i drmati milijune ljudskih bića kao da su
    mravi. A tko ja na Jalti imao moć donositi tako dijabolične odluke? Nitko drugi
    do predsjednik Roosevelet. Za tim stolom Staljin je bio prosjak; već
    dvije godine su njegove postrojbe dobivale plaću od američkih poreznih
    obveznika, ništa manje nego devetnaest milijardi dolara. Dakako, spomenuti
    porezni obveznik nije imao pojma o tome. Pa ipak je taj prosjak od Staljina
    produljio rat u Europi za godinu dana, a na Dalekom istoku za pet mjeseci, tako
    da njegova vojska uspije doći do Berlina, a na Dalekom istoku, budući da je
    nominalno bio pet dana u ratu s Japanom, mogao je svojatati sav ratni plijen za
    koji je četvrt milijuna Amerikanaca izgubilo živote a milijuni drugih su
    ranjeni (a da i ne spominjemo jeziva civilna stradanja). A sve je to dovelo do
    korejskog i vijetnamskog fijaska.

    Deirdre Manifold

  • Istina

    Evo joiš nešto o “mirotvorcima”.

    Tijelo od petnaest ljudi sastalo se na Željeznoj planini (Iron Mountain), specijalnom skloništu protiv nuklearne bombe, gdje vladine agencije i osnovne vojne organizacije imaju stožere za slučaj opasnosti. Ti su se ljudi, čija zanimanja variraju od antropologa, astronoma, kemičara, biokemičara, psihijatara do fizičara, sustavskih analitičara, ratnih planera i industrijalaca, sastajali tri godine, barem jednom mjesečno. Njihovo je konačno izvješće predano 30. rujna 1966.

    Svi osim jednog člana htjeli su izvješće sačuvati tajnom. Taj je pojedinac došao u kontakt s Leonardom C. Lewinom iz Dial Pressa i ponudio mu otkrivanje informacija, kako bi se objavile.

    Harvardski profesor John Kenneth Galbraith sažeo je sadržaj izvješća u komentar za Washington Post:

    (1)
    Rat pruža jedini
    ovisni sustav za «stabilizaciju i kontrolu» nacionalnih gospodarstava.

    (2)
    Rat je osnova
    koja vladi daje nužnu vlast za osiguranje političke stabilnosti.

    (3)
    Rat je sociološki
    nužan u svrhu kontroliranja «opasne društvene disidencije i destruktivnih
    antisocijalnih tendencija».

    (4)
    Rat služi nužnoj
    maltuzijanskoj funkciji reduciranja broja stanovnika u jednakim intervalima.

    (5)
    Rat je primarna
    motivacijska sila za znanstveni i tehnološki napredak.

    Deirdre Manifold

  • Istina

    Fašizam, antifašizam, komunizam, i sl., sve je to upregnuto u ista kola.

    STAPANJE

    Zavjerenici imaju brojne planove za stupanje svih nacija pod istu kapu željeznog zakona. Jedan od njih je podijeliti svijet na regije, s regionalnom upravom. Domoljublje, namjerno izjednačeno s nacionalizmom tada je ružna riječ. Moraš postati internacionalist; to je u modi.

    Rad prema svjetskoj vladi preko regionalnog plana prouzročio je glavobolje, posebice u Sjedinjenim Državama, gdje ljudi vole da se njihovim lokalnim državama ostavi nešto lokalne vlasti. Tako se počela oblikovati grandiozna ideja koja se trebal dojmiti svakog
    čovjeka, crnog, bijelog i smeđeg. Majka Zemlja je u opasnosti. Moramo se svi ujediniti da spasimo Majku Zemlju od efekta staklenika, ozonskih rupa i otrovnog zagađenja. Ta stravična opasnost s kojom se svi suočavamo mora se junački otkloniti. To vodi do konferencija na kojima se pojavljuju filmske zvijezde, gdje svatko izgleda vrlo ozbiljno. Tu su znanstvenici, filmaši, pisci, umjetnici i ekolozi, koji pridaju pozornost zaštiti tebe i mene od našeg vlastitog nemara. Majku Zemlju treba spasiti pa stoga više nema mjesta uskim nacionalističkim osjećajima, rasnom ponosu, etničkim razlikama, suparničkim
    kulturnim tradicijama, religioznim osjećajima ili gospodarskim i financijskim problemima.

    Postoji još jedan put do svjetske vladavine: kroz tajne ili polutajne organizacije finhancijaša. Kažu nam da su Bilderbergeri, tajno društvo, duboko angažirani u rješavanju naših financijskih problema, u čijem stvaranju oni, naravno, nisu imali nikakve prste. Zatim tu je Trilateralna komisija, koju čine veliki poslovni ljudi iz Sjedinjenih Država, Zapadne Europe i Japana. Kad se bilo koje od tih društava sastaje, mjesto sastanka okružuju tri reda tjelohranitelja, novinari ne mogu niti prići, a ako se objavi
    ikakva izjava, to je kako oni naporno rade da za nas stvore mir i sreću.

    Kad se Ronald Raegan kandidirao za predsjednika SAD, a domoljubni Amerikanci se počeli ponovno boriti za svoju zemlju, Raegan je obećao da neće imati posla s ijednim članom Trilateralne komisije. Ali uskoro je morao pogaziti obećanje i prihvatiti gosp. Georgea Busha, ne samo trilateralista već i člana tajnog društva znano pod imenom
    Red, ili Red lubanje i kostiju.

    Kako trilateralisti predstavljaju business, sačinjen od onog što se danas naziva multinacionali, očekuje se da će multinacionali dovesti do Velikog stapanja. Berlinski zid i željezna zavjesa su pali i sad postoji sjajna mogućnost da se multinacionali usele. Narodima Istočne Europe pokazat će se kako da na stol iznesu kruh i meso, a oni će biti
    zahvalni za, napokon, četvrtinu obroka, ali pitanje je hoće li imati ono dragocjeno što se naziva sloboda? Je li to u planu? Nije ako uzmemo k srcu upozorenje Georgea Orwella iz Životinjske farme ili 1984.

    Kontrola ljudi može proći pod mnogim lijepim imenima. Thomas James Norton u Potkopavanju Ustava kaže:

    Nešto tako veliko kao što je Američka Republika nije se moglo dovesti propasti a da se na tome nije uporno radilo godinama. Počevši od 1933., socijalizam (vlada kontrolira proizvodnju, distribuciju i razmjenu), fašizam (socijalizam korporacija) i komunizam (vlada konfiscira privatno vlasništvo kroz stupnjevani porez i ukida nasljeđa), svi Ustavom zabranjeni jer su se na nedopušteni način, u više navrata osuđeni implikacijama, proširili kao požar u preriji. Ali njihovo oduzimanje slobode i vlasništvo od Amerikanaca počelo je prije 1933.

    Pokušaj ustanovljenja korporacijskog socijalizma kao prihvaćenog oblika vladavine u 1930-im godinama bio je pokušaj da se učini „previše toga u prekratkom roku“, prema njihovu vlastitu mišljenju. Fašizam i nacizam su pobijeđeni u drugom svjetskom ratu da svijet oslobode za njihove socijalističke sestre: komunizam na Istoku i fabijanizam na Zapadu. Na zapadu, korporacijskom socijalizmu trebalo je dati novo ime, bez ljage, uz
    podršku Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a). The Don Bell Reports komentira:

    Ako gospodarsko stapanje između SAD-a i SSSR-a treba privesti kraju, SSSR mora dopustiti apsolutnu kontrolu nad „republikama“ i satelitima. Mora im dopustiti da steknu stanje prividne neovisnosti, kao što je slučaj u Poljskoj i Mađarskoj. Mora dopustiti
    različitim trgovačkim grupama zvanim ministarstva, sovjeti i td. da rade kao što to čine korporacije na Zapadu. Tim trgovačkim grupama u svojstvu korporacija mora se dopustiti da planiraju proizvodnju, kvalitetu, cijene, distribuciju, radne standarde i td. prema vlastitom nahođenju, ali, naravno, pod nadzorom Vrhovnog Sovjeta. To je upravo ono što Gorbačov želi postići Perestrojkom.

    Gospodarsko stapanje mora prethoditi političkom stapanju koje je nužno za izgradnju Super-države.

    Komunjare, kapitalci

    U igri konfrontacije

    Ti suko0bljeni čovci

    Su siti zafrkancije;

    Vrijeđanje i špijanje

    I oružja obilje

    A sad se naglo natječu

    Tko koga voli strasnije.

    B. E. Biggs

    Deirdre Manifold

    Ja sam izdvojio ovo:

    https://uploads.disquscdn.com/images/d2811f14cdcd1428b96af03584425fe56983a7eb69fa42ed1d9bfe2effd8de20.jpg

    • Dusko Besenic

      I tako se to radi kada imaš takve ideje i nemjerljivo mnogo novca, a uz to si sa nastranim i nehumanim idejama. Oni koji su na toj strani ,,zla” odmah će sve te koji jasno vide stvari, pokušati omalovažiti ,,teorijom zavjere”. Dosta uspješna floskula koja se progurava uz pomoć medija koje čvrsto drži ,,osovina zla”! Dokaz tome je svjetska haranga protiv Trumpa, koji, to je očigledno, ne pripada tom krugu. Običan čovijek se pita zašto protestiraju protiv Trumpa u državama koje to uopće ne bi trebalo pogađati, jer su to prvenstveno unutrašnje stvari SAD-a? To je kao da protiv izbora Predsjednika/ce u Hrvatskoj protestiraju u Njemačkoj, Argentini, Japanu, Rusiji, Kolumbiji i t.d. Zato što je ta mreža zla rasprostranjena po cijelom svijetu i teška su vremena pred cjelokupnim čovječanstvom!

      • Istina

        Da. Na žalost, mnogi ovo žele proglasiti “teorijom zavjere”, a u stvari, sve su ovo činjenice koje su znanstveno dokazate.

  • Maks

    Ivica Šola se prije samo tri godine borio za Ivu Josipovica, gadno lagao i podmetao Kolindi, dakle radio za te iste komunjare. Neko kaže po nalogu Branimira Glavaša, ja mislim da radi za onog tko bolje plati.

    • Istina

      Da. Ivica Šola upire prstom u njih, a pitanje je koliko je on uopće daleko od njih.

      • Maks

        Od svih kvazi desnih novinara on je najgori.