Ivica Šola: Uskrs u Kairu i ravnodušnost Zapada

0

Početkom 20. stoljeća 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. Nije bilo Islamske države. U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana, danas ih je manje od 5 posto. Davno prije nastanka Islamske države. U Siriji je na početku 20. stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.

Ubojstvo više od četrdeset koptskih kršćana u srcu Kaira na Cvjetnicu na Zapadu je bila tek vijest među vijestima. Kao da se zaboravilo da je više desetaka koptskih kršćana tijekom mise i na prošli Božić na jednak način masakrirano.

O progonu i masakrima nad kršćanima izvještava se kao o sporadičnim terorističkim činima, kao da to čine samo isilovci, a ne da se radi o sustavnom zločinu, pod prešutnim odobravanjem najviših islamskih vjerskih i državnih autoriteta. Tako Asraf Ramelah, glasnogovornik koptskih kršćana, na pomalo ciničan način prema zapadnjačkoj percepciji sporadičnih pokolja kršćana, odgovara kako su oni u Egiptu “navikli na takav tretman”, da se radi o “sustavnom planu uništenja kršćana u Egiptu koje je na djelu još od vremena Nasera”.

Mržnja u korijenu

Progoni i masakri nad kršćanima, njihovo iskorjenjivanje, su od samog nastanka islamske vjere sustavna rabota, oni nisu novost nastala pojavom Islamske države. Na tu sustavnost, do dana današnjeg, kako smo već donijeli na ovom mjestu, podsjeća A. Socci u knjizi “Novi progonjeni. Istraživanje o antikršćanskoj netoleranciji u novom stoljeću mučeništva”.

Početkom dvadesetog stoljeća 32 posto turske populacije bili su kršćani, danas ih je tek 0,6 posto. Nije bilo Islamske države. Dakako, nisu umrli od gripe i hunjavice već su brutalno masakrirani ili protjerani. “Kršćanska” Europa nikada se nije sjetila snažnije prosvjedovati zbog ovog “holokausta prije holokausta”.

U Egiptu je 1975. godine bilo 20 posto kršćana, danas ih je manje od 5 posto. Davno prije nastanka Islamske države. U Siriji je na početku 20. stoljeća broj kršćana iznosio 40 posto, danas ih je zanemariv broj, par postotaka. Davno prije nastanka Islamske države. Slična je situacija drastičnog pada u gotovo svim islamskim zemljama uključujući Iran, Irak…

No kada se dogodi masakr u Crkvi kao ovaj u Kairu, onda će vjerske i političke vlasti (što je u islamu često neodvojivo) odmah oprati ruke i reći “to nije pravi islam, islam je religija mira i solidarnosti.”

Kršćanima u islamskim zemljama već je pun kufer takvih interpretacija i “pranja ruku” svaljujući sve na Islamsku državu i druge “ekstremiste”. Tako je za Asia News glasnogovornik koptske Crkve, pater Rafic Greiche izjavio: “Muslimanska zajednica nakon atentata na Cvjetnicu poslala je izraze sućuti i solidarnosti govoreći kako takvi čini ne predstavljaju pravi islam, da je islam religija mira i sloge. Oni su iskreni u izražavanju sućuti prema nama, ali to se odnosi na obične islamske vjernike koji uistinu iskreno pate s nama. No kada se gleda na vrhovne (učiteljske) autoritete islamskog (sunitskog) svijeta kao što je Sveučilište Al-Azhar u Kairu, nisu se željeli izraziti jesu li pripadnici Islamske države ‘kuffar’ (nevjernici), ili ne. Odgovaraju samo da su oni muslimani, ali na krivom putu.”

Misle isto o kršćanima

Kada je autoritetima istog sveučilišta prije godinu dana kada su također, za Božić, pobili koptske kršćane tijekom mise, isusovac pater Samir Khalil postavio pitanje zašto isilovce ne udare fetvom ako to nije islam, odgovoreno je također da ih ne mogu “izopćiti” jer se radi o muslimanima. Premda može zvučati tvrdo, no iz toga je razvidno da koljači Islamske države i veliki imam sveučilišta Al-Azhar Ahmed al Tayyeb o kršćanima i drugim “nevjernicima” misle isto, samo što u “tretiranju” kršćana imaju različite metode, ovi brutalne, ovi perfidne.

U islamskim zemljama sustavni progoni i uništenje kršćana ne čine se samo mačem, već i prisilnim ženidbama i privođenjem na islam, kako se to, među inim prakticira u Pakisatnu. Kako je napisao Kamran Chaudhry za Asia News: “Nasilno privođenje na islam česta je pojava. Kako donose pakistanske udruge za ljudska prava, svake godine tisuću djevojčica biva prisilno udano za muslimane i tako prelaze na islam.”

Progoni i ubojstvo kršćana preneseni su i na europsko tlo. I to istim rukopisom kao i u islamskim zemljama, ubiti kršćanina ne bilo gdje, već na simboličkom mjestu, u Crkvi, tijekom mise, kako se dogodilo u Normandiji, u Francuskoj, kada je u crkvi ubijen pater Jacques Hamel, koji se isticao u svom pastoralnom djelovanju baš brigom za islamsku sirotinju u svojoj župi.

Dosta im je korektnosti

Ovo sustavno zlostavljanje i progoni kršćana koji traju stoljećima, a eskaliraju zadnjih godina prelilo je čašu antiohijskom patrijarhu Ignaceu Youssifu III. Younanu koji je nakon pokolja u Kairu izjavio: “Dosta je političke korektnosti. Mi ovdje živimo tragediju, a vi na Zapadu bavite se teorijskim raspravama, dok smo mi svakodnevno izloženi smrtnoj pogibelji.”

Papa Franjo upravo se sprema posjetiti Egipat, gdje se krv koptskih kršćana još nije osušila. Dvije su glavne točke njegova posjeta. Susret s “koptskim papom” Tawadrosom II., i s velikim imamom Sveučilišta Al-Azhar Ahmedom al Tayyebom. O čemu će razgovarati s ovim drugim? Vjerojatno o tome kako je islam religija mira, a sustavno istrebljenje kršćana iz islamskog svijeta posljedica globalnog zatopljenja.

Ivica Šola/ Slobodna Dalmacija

facebook komentari