Pratite nas

Ivo Josipović: Kolinda Grabar Kitarović nije ništa učinila za Hrvatsku!

Objavljeno

na

S predsjednikom Ivom Josipovićem razgovarali su novinari s portala politikaplus.com nakon što je, do tada mnogima nepoznata, ”udruga Regimenta”, odnosno njen ”predsjednik” Tomislav Stockinger, priznala da stoji iza dokumenta ”Akcijski plan Barbika” koji je posljednjih dana podigao popriličnu buru na političkoj sceni i u cjelokupnoj hrvatskoj javnosti.

Predsjednik Josipović u ekskluzivnom razgovoru za portal PolitikaPlus komentira rasplet te afere, ali i izjave koje su došle od strane nekih istaknutih HDZ-ovaca, prije svega od strane glavnog tajnika te stranke Milijana Brkića.

Ivo-Josipovic-0Osvrnuo se i ne kritike koje stižu na njegov račun, prije svega na one koje idu u smjeru da nije do kraja iskoristio svoj autoritet predsjednika kako bi barem pokušao popraviti neke stvari u domaćem gospodarstvu. Josipović se osvrnuo i na Kolindu Grabar Kitarović poručivši da vjeruje u svoju pobjedu na predsjedničkim izborima.

Udruga Regimenta priznala je da su oni autori dokumenta naziva ‘Operacija Barbika’. Kako to komentirate?

Kad vidite njihov portal, tko su ti ljudi, iz kojeg su miljea, što zagovaraju, pa i činjenicu da su očito zagovarači gospođe Grabar Kitarović, jasno je da sam bio u pravu kada sam rekao kako je riječ o paraobavještajnom podzemlju koje je dio kampanje gospođe Grabar Kitarović. Možda gospodin koji se pohvalio autorstvom i nije pravi autor. „Barbika“ djeluje više kao kolektivno djelo više osoba iz obavještajnog podzemlja. Lako je moguće da se on isturio kada je postalo jasno da brzim objavljivanjem uratka stvari za njih idu neželjenim putem.

 Je li to potvrda vaše teze, koju ste izrekli ranije, da iza svega stoji paraobavještajno podzemlje? Imaju li ti ljudi, po vama, ikakve veze s jednim dijelom HDZ-a?

 Naravno, ako vidite u čijem interesu to podzemlje radi, vidite i čiji su. Vrlo su jasno u funkciji kampanje gđe Grabar Kitarović i HDZ-a. Ali, moram reći, to je onaj njegov mračni dio. U i uz HDZ ima mnogo časnih ljudi koji su danas u sjeni. Mnogi mi se i javljaju i upozoravaju na neke od nečasnih, ako baš hoćete, paraobavještajnih aktivnosti koje se kuhaju, ne samo u ovoj predsjedničkoj kampanji.

No, u HDZ-u vam predbacuju što ste o postojanju tog dokumenta prvo obavijestili, kako oni kažu, probrane medije. Jeste li možda ipak trebali prije upoznavanja medija i javnosti s postojanjem takvog dokumenta naložiti tajnim službama da istraže odakle i zašto takav dokument?

Obavijestio sam najveće tiskane medije, pa i one koji objavljuju mega intervjue moje protukandidatkinje i Vase Brkića. Koga bi drugoga trebalo obavijestiti!? Svi su drugi također imali prilike dobiti izjavu ili obavijest.

Ne bi bilo korektno da u predsjedničku kampanju uvodim tajne službe. One su tu da štite državu i institucije, ne mene kao predsjedničkog kandidata. Da sam procijenio da je „Barbika“ više od dijela prljave kampanje, naravno da bih tražio istragu. Uostalom, sve se brzo razotkrilo. Ali, taj uradak smatram vrlo važnim jer jasno pokazuje kakvu Hrvatsku smjeraju napraviti snage koje su sada u kampanji gđe Kolinde Grabar Kitarović i HDZ-a.

To je Hrvatska, upravo onakva kako ispravno u svom intervjuu u Večernjem listu prepoznaje g. Milijan Vaso Brkić. Vođena na udbaški način, obavještajnim smicalicama, nasrtajima na čast i dostojanstvo ljudi. Jedino, dajući intervju, nije vodio računa o tome da se u međuvremenu vidjelo tko su ljudi koji stoje iza „Barbike“. To su ljudi njegova svjetonazora i miljea, koji podržavaju kampanju gđe Grabar Kitarović, jednom riječju, Vasino jato.

Koji je po vama bio krajnji cilj tog dokumenta?

S jedne strane, željelo se mene difamirati kao spletkara i prljavca. S druge, željelo mi se unaprijed oduzeti neke od legitimnih argumenata iz kampanje. Kad bih ih kasnije iznio, rekli bi, da, to je onaj plan „Barbika“, ništa ozbiljno.

Kako komentirate reakciju Kolinde Grabar Kitarović na ovu aferu?

Reći samo da je zgrožena, jasno pokazuje da je svjesna o čemu se radi. Osobno, ne mislim da je gđa Grabar Kitarović tražila baš ovakav uradak. Ali, očito je, ne kontrolira svoju kampanju, nije sposobna odlučno se distancirati od paraobavještajnog podzemlja koje je zagovara, te time, od osobe čije dostojanstvo dijelom također narušava „Barbika“, postaje suučesnik.

Kolinda Grabar Kitarović dala je opširan intervju Večernjem listu prošlu subotu. Kako ga komentirate?

Ponovo imamo bogato opremljen, veliki tekst, puno fotografija, ali i malo sadržaja. Osim par stereotipnih kritika na moj račun kakve HDZ i njemu bliski komentatori redovito odašilju, te nekoliko općenitih poruka o tome da će biti bolja predsjednica, nema relevantnog sadržaja.

U tom intervjuu kritizirala vas je zbog više razloga – od gospodarskih pitanja, neučinkovitosti vas i vašeg ureda… Navela je da će se, ako pobijedi, zalagati za dijalog, da će s posebnom pozornošću voditi računa o Hrvatima u BiH. Kako to komentirate?

Za suradnju s BiH kao prijateljskom i suverenom državom, za Hrvate i njihov položaj u procesu ostvarivanja njihovih legitimnih interesa u BiH, napravio sam više nego sva HDZ-ova politika zajedno. Učinio sam, zajedno s gospođom Kosor i njenom vladom da se prepozna europsko lice Hrvatske i potpiše pristupni sporazum s EU te uđe u njeno članstvo. Otvorio sam novu stranicu odnosa u regiji i dao impuls procesu pomirenja. Dolazak kancelarke Merkel na samit lidera regije u Dubrovnik to najbolje pokazuje. Mogu reći, a to potvrđuju i brojni susreti sa stranim državnicima te napisi u stranom tisku, podigao sam međunarodni ugled Hrvatske.

Kad je riječ o gospodarstvu, učinio sam puno više no što bi to proizlazilo iz ustavnog položaja predsjednika. Otvorio sam strana tržišta mnogim našim tvrtkama, predlagao različite mjere, na žalost, nisam imao ovlast i implementirati neke od njih. Velikom sam broju građana pomogao da riješe svoje probleme koristeći ustavnu ovlast usklađivanja rada državnih tijela. Predložio važnih 20 mjera za ublažavanje dužničke krize građana. Trenutno, zajedno s Vladom, radim na afirmaciji naše uloge u europskoj energetici i infrastrukturi što može dramatično promijeniti naše gospodarstvo.

Pravednosti društva doprinosio sam mnogim potezima, od kojih izdvajam promjenu Ustava u pravcu nezastarijevanja pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Da nije bilo toga, ne bi bilo mnogih procesa, pa i onoga protiv gospodina Sanadera.

I kako sam rekao za jedan dnevnik, vladu sam kritizirao bezbroj puta. I ovu, i prošlu. Ako „zaguglate“ naslove poput „Josipović napao Vladu“ ili „Sukob Pantovčaka i Banskih dvora“, dobit ćete desetke primjera. Ali, nisam se svađao s vladama, ni potrošio svoj mandat na sukobe. Žestina i preteške riječi ne priliče odnosu predsjednika i Vlade. Svoju sam kritiku često popratio različitim prijedlozima i aktivnostima, neke sam i ovdje spomenuo. Bio sam i medijator u mnogim osjetljivim situacijama i jamac stabilnosti. Sjetite se samo medijacije na relaciji poljoprivrednici-vlada, traženju kompromisa sindikata i poslodavaca u nekim velikim tvrtkama, slučajevima u kojima se govorilo o zlouporabi prisluškivanja, sređivanja stanja u Oružanim snagama. Zapravo, u HDZ-u misle da bih ja trebao raditi umjesto njih, biti oporba Vladi. To HDZ radi loše, misle da će im zbog problema koje ima Vlada vlast sama pasti u krilo. Varaju se.

Već su me pitali što je ovih godina gospođa Grabar Kitarović napravila za Hrvatsku? Rekoh kratko, ništa. Bila je u Sanaderovoj vladi i predsjedništvu HDZ-a u fazi kada se pripremala koruptivna prodaja INA-e i kada se stranka financirala kroz FIMI MEDIA projekt. Danas su pothvati te vlade i tadašnjeg HDZ-a opjevani u nekoliko optužnica.

Za kaznu je, jer se navodno kako novokreirana legenda kaže, nije slagala sa Sanaderom, postala veleposlanica na najprestižnijem mjestu u Washingtonu. Osim one aferice u kojoj sam je i osobno zaštitio jer je bilo očito da je to dobrim dijelom unutarstranački obračun, ne mogu se sjetiti što je važnoga učinila za Hrvatsku. Legitimno je upitati i što je učinila za Hrvatsku kao odlično plaćena visoka činovnica u NATO-u. Možete li se sjetiti čega?  

Unatoč tome, posljednje provedene ankete govore da njena popularnost raste, a vaša neznatno pada. Jeste li zabrinuti?

Nimalo. Riječ je o normalnom efektu grupiranja pristaša različitih politika. U fazi u kojoj gospođa Grabar Kitarović s distance od par stotina kilometara šalje fotografije zaštićena od neugodnih pitanja kakvima sam ja dnevno izložen, i dok prljav posao za nju obavlja Vasino jato, nešto joj raste rejting, možda će još malo. Ali, moja je prednost i dalje velika i nisam nimalo zabrinut. Uostalom, doći će trenutak istine, kada i sama bude morala stati pred medije i govoriti o problemima ovoga društva.

Vjerujete li još uvijek u svoju pobjedu i može li do nje doći u prvom krugu?

Sigurno ću pobijediti, manje je važno da li u prvom krugu ili ne.

Nakon ove afere Barbika, mislite li da će kampanja biti prljava?

Očito, Vasino jato kao dio kampanje gđe Grabar Kitarović već je na to dalo jasan odgovor.

Rejting SDP-a, i ostalih stranaka Kukuriku koalicije sve je lošiji. Građani sve manje vjeruju Vladi Zorana Milanovića. Je li za vas sve to skupa svojevrsni uteg?

Na izbore za predsjednika ne ide, ni Vlada, ni stranke koalicije. Idem ja, s programom koji odgovara specifičnoj ustavnoj poziciji predsjednika, različitoj od Vladine. Zato, ni neuspjesi, ni uspjesi Vlade neće biti odlučni u kampanji, već ocjena građana jesam li dobro obavljao svoj posao, da li mi i dalje vjeruju.

I na kraju, kako komentirate najnoviju ocjenu Svjetske banke o (ne)učinku Vlade Zorana Milanovića?

Nažalost, ne radi se o upozorenju Svjetske banke, nego je riječ o dijagnozi stanja u kakvom se nalazi hrvatskog gospodarstvo. Nebrojeno sam puta pozvao na provođenje strukturnih reformi i bio vrlo jasan kod toga da bilo kakvog pomaka ili rasta ne može biti, ako zatvaramo oči pred ozbiljnom reformom zdravstvenog i mirovinskog sustava, pred reformom državne uprave i lokalne samouprave i sustava obrazovanja. 

Sve mjere koje su obilježile pokušaje izlaska iz krize još od anti- recesijskih mjera premijerke Kosor pa do danas, nisu ušle u srž onoga što je stvarno trebalo učiniti. Zato sam pozivao na konsenzus političkih aktera oko strukturnih reformi i svaki put naglašavao da politički čelnici za dobrobit naših građana moraju nadići svoje političke razlike, ali to se nije dogodilo. Sa svoje strane sam dao doprinos na prijedlogu reforme lokalne samouprave i decentralizacije. Kada bude gotov očekujem da će biti dovoljno prihvatljiv temelj političkim opcijama koje nisu mogle naći dovoljno mudrosti da pronađu tu točku zajedništva.

Autor: Ivan Klarić/politika plus

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Cerar zbog Plenkovićeva govora u UN-u otkazao posjet Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

AFP

Nakon govora premijera Andreja Plenkovića u UN-u, slovenski premijer Miro Cerar odlučio je otkazati posjet Hrvatskoj najavljen za idući tjedan.

Plenković je pred Općom skupštinom UN-a branio izlazak Hrvatske iz arbitražnog postupka, a informaciju o otkazivanju posjeta objavila je agencija STA. –

Prije dva dana dogovorili smo da ćemo se sastati u Zagrebu gdje ćemo razgovarati o problemu granice, što naravno, također znači i izvršenje ili implementaciju arbitražne odluke – rekao je Cerar i dodao kako je Plenković u UN-u pred cijelim svijetom odstupio od njihovog dogovora.

Slovenski premijer smatra da je potpuno neprihvatljiva pozicija Zagreba koji ne priznaje arbitražu.

– Stoga moja posjeta idućeg tjedna nema smisla – rekao je Cerar. Dodaje kako će Slovenija nastaviti na pripremama za implementaciju te da će ‘učiniti sve što je potrebno’ da Slovenija bude spremna za izvršenje.

– Ako Hrvatska neće surađivati, problemi će se pojavljivati. Nitko to ne želi – poručio je, javlja RTV Slo.

Govor predsjednika Vlade Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a

facebook komentari

Nastavi čitati

Najave

Vinko Ostojić – Vice i prijatelji: Kako su nas ubijali

Objavljeno

na

Objavio

Sveta misa zadušnica u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31 u Zagrebu služit će se u NEDJELJU, 24. rujna 2017. u 17.00 sati

Za 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga, 7. srpnja 1945. godine, iz zagrebačkog zatvora Nova ves,

uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno takozvano suđenje, i gdje je 18 generala osuđeno na smrt, što je uz teška mučenja izvršeno, upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna.  Ostali su osuđeni na tešku robiju, Gdje je većina umrla ili ubijena.
Hrvatski rodoljubi, dođite na Sv. Misu i pozovite prijatelje!

Svi Hrvati Domovine i svijeta, sjetimo se Sv. Misama zadušnicama, hrvatskih mučenika ubijenih u Beogradu

Kako su nas ubijali

Mjesec svibanj u domovini Hrvata je najljepši mjesec u kojemu sve cvjeta i rađaju se novi životi. Ali na žalost hrvatski narod nikada ne će moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog, ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima. Kao jedna od potvrda tome slijedi i ovaj zapis jednoga od rijetkih preživjelih. Njegovi zapisi ostaju u crnoj kronici hrvatskoga naroda tih zločina nad Hrvatima. Dana 7. srpnja 1945. svanulo je divno jutro. Kroz rešetke malih prozora Nove Vesi u Zagrebu tek se nazirala zora. U sobi tiho disanje hrvatskih uznika. Tek pokoji bi se trznuo u snu, vjerojatno sanjajući o svojima kod kuće koji ne znaju što se s njima dogodilo niti gdje se sada nalaze, jesu li na životu ili ne. »Diži se, brže, ustajte koljači!«, prolama se najednom hodnikom i već se otključavaju teška vrata uzničke sobe. Jedan partizan od kojih petnaestak godina, sa šmajserom ulazi u sobu i nastavi nas buditi najpogrdnijim psovkama i lupanjem kundakom po nogama. Začuđeni što to ima značiti, jer do sada su one koje su odvodili na strijeljanje u skupinama prozivali i odvodili uvijek oko ponoći. Dižemo se još sneni i užurbano oblačimo ono malo odjeće što nam je još ostavljeno.
Isto nas je začudilo kada je komesar stigao i počeo prozivati:

1. Artur Gustović, 2. Đuro Grujić, 3. Tomislav Sertić, 4. Ivan Markulj, 5. Ivan Tomašević, 6. Slavko Skoliber, 7. Zvonimir Stimaković, 8. Mirko Gregorić, 9. Bogdan Majetić, 10. Franjo Dolacki, 11. Muhamed Kromić, 12. Antun Nardelli, 13. Julio Fritz, 14. Josip Šolc, 15. Vladimir Metikoš, 16. Rudolf Lukanec, 17. Miroslav Sacher, 18 Ivan Severović, 19. Romuald Manola, 20. Ivan Kurelac, 21. Dragutin Mesić, 22. Rudolf Setz, 23. Mićo Mičić, 24. Zvonimir Jakšić, 25. Vladimir Majer, 26. Petar Sabljak, 27. Anđelko Grabić, 28. Ivan Pojić, 29. Nikola Mikec, 30. Zlatko Šintić, 31. Franjo Džal, 32. Antun Schuh, 33. Hinko Hubl, 34. Julio Niderlender, 35. Dragutin Čanić.

Ukupno nas 35. Bili smo svi visoki časnici Vojske NDH. Sami generali i pukovnici koji smo se tada nalazili u Novoj Vesi u Zagrebu. Ostali su samo pukovnici Švarc, Gestaldić i Lorin te mlađi časnici. Nakon proziva podijeliše nam svakome po pola kile kruha i po jedan komadić marmelade. Potom nas odvedoše u dvorište zatvora koje je bilo načičkano partizanima sa šmajserima i torbicama za kruh, po čemu smo odmah zaključili da se radi o nekom maršu. O maršu u nepoznato, vjerojatno na strijeljanje. Ali zašto po danu i to sa kruhom i marmeladom? Pa niti komesarovo mitingovanje nije nam objasnilo cilj našega puta. I da će svatko biti na licu mjesta strijeljan koji se ne bude pokoravao nalozima pratnje.

Iz zgrade smo pošli jedan iza drugoga u jednoredu, na razmaku od dva koraka, a pored svakoga po jedan partizan s lijeva i jedan s desna. Na zagrebačkoj katedrali je upravo otkucavalo četiri sata ujutro. Ulice su bile puste. Naši koraci odzvanjaju uobičajenim ritmom, jedan-dva. Jer smo još uvijek bili vojnici. Ako netko od nas pogleda lijevo ili desno, prolazeći pored kuće kojega znanca, ne bi li ugledao poznato lice i u nadi da ga dotični vidi i javi njegovima da je još živ, odmah dobiva kundakom u rebra, uz najpogrdnije psovke i prijetnje da će ga strijeljati ako samo još jednom pogleda na stranu. Na Jelačićevu trgu skrećemo prema Zrinjevcu. Sada znamo, idemo prema kolodvoru. Dakle, nekamo ćemo putovati. Ali kuda?

Na kolodvoru nas strpaše u jedan vagon za stoku. Zatvoriše vrata i prozore. Uskoro nas priključiše za jedan vlak koji nas odmah nekuda poveze. To je za mnoge bio posljednji rastanak sa Zagrebom. Naš vlak vrlo sporo napreduje. Svaki čas zastajemo. Na kolodvorima se čuje kako se plešu partizanska kola. Drugoga dana pred večer stigosmo u Osijek. Ovdje nas po prvi put puštaju iz vagona da se napijemo vode i ostalo, jer smo bez ičega kupajući se u znoju ljetne žege. Nakon jednoga sata krećemo dalje. Sada nam ostavljaju prozore otvorene, pa nam je ipak malo udobnije. Ali i to nam se osveti. Skoro na svakoj postaji viču žene i muškarci: »Ustaše vode na sud. Da im oči iskopamo. Mi ćemo im suditi!« To sve govore bacajući kamenje i blato na naše prozore, tako da smo sakrivali glave rukama.

Tako je išlo sve do sljedećega podneva, kada stigosmo u Zemun, na kolodvor. Sada nam tek posta jasno da nas vode u Beograd na suđenje, da nam sude Srbijanci, u čijoj zemlji kao hrvatski vojnici nismo nikada bili. Kada smo izišli iz vagona, skupila se oko nas masa srbijanskog naroda. Svi mlataraju štapovima i šakama, pljujući po nama hrvatskim časnicima, uz najpogrdnije srbijanske psovke, tražeći da nam oni odmah sude. Slučajno se okrenuh prema našemu vagonu i tada mi posta jasno zbog čega ono po kolodvorima pri prolazu našega vagona. Na vagonu je bilo bojom ispisano »Vodimo ustaške koljače na suđenje!«, »Smrt Ustašama!«, kao i druge slične parole. I to sve ogromnim slovima. Stražari su očito uživali sa srbijanskom masom koja nas je dočekala na kolodvoru u hrvatskom Zemunu. I jedva su nas uspjeli očuvati od te gomile. I tako krenusmo u koloni po dva put zemunskog mosta. Ispred naše kolone vozi se jedan partizanski oficir koji stalno pojačalom ponavlja: »Narode, vodimo ustaše, dođite ih vidjeti!« I zaista, narod se skupljao sa svih strana cijelim našim putem do beogradskog kolodvora, pa i dalje do našega zatvora.

U početku se čuje samo pokoje mrmljanje i povik protiv nas. Što smo se više približavali središtu Beograda to masa postaje sve veća i otrovnija. Pred samim beogradskim kolodvorom dođe do vrhunca napetosti strasti i psovki. Počeše nas zasipati kamenjem od kojih jedan pogodi i stražara. Tek tada komesar naredi stražarima da potjeraju ljude od nas, ali kamenje sipa po nama kao kiša. Jedan oveći kamen pogodi Julija Niderlendera i pukovnik odmah pade. Iza smrtnog udarca po Julija, stražari uzeše oružje »na gotovs« po naredbi komesara.

Po nama kamenje prestade padati, niti ima više smrtnih slučajeva. Tako stigosmo u logor na Banjici. Pukovnik Julio umre pola sata nakon našega dolaska u Banjicu. Jedva smo ga nosili, jer smo bili na izmaku snaga. U logoru na Banjici nas svakoga dana posjećuju neki Srbijanci s psovkama i najpogrdnijim uvredama, a Srbijanke su još prostije. Nakon nekoliko dana premjestiše nas u Dobrinjčevu ulicu, a potom u Đusinu u sudski zatvor. »Posjeti« ne prestaju. Konačno, početkom rujna, dođe nas posjetiti i javni tužitelj, partizanski pukovnik, Crnogorac Malović. I reče nam kako čaršija traži da nam sudi kao što se sudilo i nekakvom četničkom centralnom komitetu Srbijanaca, te da više nismo zarobljenici nego ratni zločinci. To nas naivne malo i ohrabri, jer smo mislili da će nas ipak na sudu suditi, čemu do sada nismo bili navikli. Pored toga suđenje četničkom komitetu nije bilo drastično.

Samo jedan je bio osuđen na smrt i pomilovan, a koliko nam je poznato nekima su bile izrečene minimalne kazne od šest mjeseci zatvora. Dana 13. rujna počelo je suđenje, sada trideset i četvorici hrvatskih generala i visokih časnika Vojske NDH u Beogradu. I to suđenje je bilo javno. Gradska općina stavila je na raspolaganje svoju veliku dvoranu za suđenje hrvatskim časnicima u Beogradu. Dovode nas u maricama. Masa srbijanskog naroda, s obje strane, sve do prvog kata gdje nam sude. Ulaze suci. Na čelu im predsjednik partizanski pukovnik Hrnčević, bivši domobranski sudski časnik. Dodijelili su nam čak i branitelja i sudi se »po zakonu«.

Javni tužitelj je Crnogorac pukovnik Malović. On traži za svakoga od nas, osim apotekarskog pukovnika Pajića, smrtnu kaznu. Nakon pročitane optužnice koju nismo mogli niti shvatiti, niti razumjeti slijedi ispitivanje pojedinaca. Neki od nas su se počeli pozivati na svjedoke, što se nikome nije dopustilo. Samo je sud dovodio nekakve svoje svjedoke, koje nitko od nas nije nikada niti očima vidio. Tako je to išlo punih sedam dana, cijeli tjedan. Još uvijek smo vjerovali da ćemo se ipak moći braniti. Neki se počeše žaliti protiv novinarskih izmišljotina, dočim nas pukovnik Hrnčević uvjerava da ćemo to moći reći kasnije u obrani. Na kraju sedmoga dana svi su rekli svoje. Jedino se pukovnik Miletić drži svoje uloge branitelja i na kraju hoće dokazati kako djela navedena u optužnici uglavnom ne postoje niti u dokazima i da se nama zapravo ne bi smjelo niti suditi, jer da smo vojni zarobljenici. Svi ostali branitelji govore kao i javni tužitelj. Jedan poručnik poče riječima kako ga je sram braniti nas hrvatske ustaše, najzloglasnije koljače. Njega pukovnik Hrnčević ne prekida kao pukovnika Miletića, kojemu je zabranio govoriti.

Nakon te sudske ceremonije pozvaše prvo generala Gustovića. »Osjeća li se krivim?« Odlučnim »Ne!«, odgovori ovaj hrvatski general. »Dobro, sjednite!« Više mu ništa ne dopusti reći general Hrnčević, osim te jedne jedine riječi »Ne«. Osamnaest hrvatskih generala osudiše na smrt, dok je najmanja kazna bila tri godine strogog zatvora. One koje osudiše na smrt odmah povezaše lancima i staviše u smrtne okove smrtne ćelije u Đusinoj ulici. Pri povratku srpska masa u Beogradu nas tuče i pljuje po nama, kao i po svima od rodbine koji su bili došli na suđenje. Sve molbe za pomilovanje su odbijene. Smrtne presude su izvršene 24. rujna. Ostali smo otpremljeni u zatvor Srijemske Mitrovice. Nakon odsluženih godina robovanja ili s pomilovanjima pušteni smo. U zatvoru su umrli general Dolacki i pukovnik Šintić, dok je u zatvoru ubijen pukovnik Čanić. Odmah poslije izlaska iz zatvora umro je general Lukanec. I zemni ostatci pobijenih hrvatskih generala i visokih časnika leže u Beogradu i Srbiji.

Kada će biti vraćeni i dostojno pokopani u svojoj zemlji Hrvatskoj?
Anonimni sudionik događaja

U svrhu ovog događaja služit će se SVETA MISA ZADUŽNICA u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31, u Zagrebu , dana 24.09.2017 u 17:00

facebook komentari

Nastavi čitati