IVO LUČIĆ: Bezbožni komunizam je zao u sebi, te je u svim područjima svijeta u kojima je zaživio bio praćen terorom

1

U četvrtak 8. prosinca, u organizaciji udruge U ime obitelji, pred oko stotinu posjetitelja održana je tribina pod nazivom Prešućena sjećanja, koja je za cilj imala skrenuti pozornost na žrtve komunističkog režima koje i danas žive među nama, a na čije se probleme i patnje rijetko kada osvrće u javnim razgovorima o povijesnoj procjeni zločinačkog komunističkog režima, piše Narod.hr

U prvom dijelu tribine, prikazan je film Višnje Starešine „Neprijatelj naroda“, u kojemu su o obiteljskim stradavanjima iz doba komunizma, između ostalih, govorili msgr. Josip Mrzljak, dr. Andrija Hebrang i pjevačica Lada Kos, dok su nakon film povjesničar dr.sc. Ivo Lučić, profesor na Hrvatskim studijima, i Petar Šale, potpredsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika žrtava komunizma, svaki sa svoje pozicije dali osvrt na komunistički režim.

Lučić je istaknuo kako je „jedna od temeljnih zabluda koje se često ponavljaju u javnome prostoru ta da je komunizam bio jedna dobra i plemenita ideja, koja u praksi nije dobro zaživjela zbog pogrešaka pojedinaca.“ Odlučno je odbacio tu tvrdnju, ustvrdivši da je „bezbožni komunizam zao u sebi, te je u svim područjima svijeta u kojima je zaživio bio praćen terorom.“

Na pitanje o pokušajima pojedinih povjesničara da ospore značaj zločina počinjenih u Hrvatskoj time što se poratna smaknuća treba sagledati u kontekstu ostalih zbivanja u Europi u razdoblju nakon 1945., Lučić je prvo naglasio kako su „zapadne zemlje koje su se borile protiv fašizma i nacizma nakon rata zavele demokraciju, dok je u Hrvatskoj na vlast došla komunistička partija.“

S druge strane, povijesnim činjenicama je potkrijepio podatke da su se u Hrvatskoj ubojstva iz ratne odmazde događala i dugo nakon 1945., a u pojedinim područjima nisu prestajala niti početkom 1950.-ih.

Na kraju svog izlaganja dr.sc. Lučić se založio za potrebu provedbe lustracije u hrvatskom društvu, „Ne zbog toga, da bi se lovili starci od devedeset godina, nego kako bi se napokon saznala cjelokupna istina, te kako bi čitava javnost bila ispravno informirana o onome što se za vrijeme komunizma događalo.“

Petar Šale, potpredsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika žrtava komunizma, govorio je o svojim „iskustvima“ s komunističkim režimom.

Šale je rekao kako je sedamdesetih tri puta bio osuđivan na zatvorske kazne zbog svojih studentskih aktivnosti, provevši u zatvoru, ponajviše u Staroj Gradiški, osam godina.

Pri tome je naglasio činjenicu, koja se danas prešućuje, kako je Stara Gradiška zapravo bila nastavak Jasenovca. „Obzirom da je Jugoslavija bila prinuđena zatvoriti Jasenovac, njegovu ulogu preuzeo je zatvor u Staroj Gradiški, a sve se skrivalo od očiju zapadne javnosti.“

Za vrijeme boravka u Gradiški, posebno ga je pogodilo produljenje zatvorske kazna koje je dobio zbog pisma kojim je protestirao protiv činjenice što mu je bilo uskraćeno vidjeti fotografije s krštenja svojega sina.

„I ranije sam dobivao njegove fotografije, koje sam smio gledati, ali fotografije s krštenja nisam smio dobiti zbog crkvenih obilježja koje su bile na njima. Nakon što sam uputio prosvjedno pismo, produljena mi je zatvorska kazna“, prisjetio se Šale.

Govoreći o svojim sjećanjima na predsjednika Tuđmana za vrijeme samostalne Hrvatske, Šale je rekao kako se često znao žaliti da u hrvatskim sigurnosnim službama rade ljudi koji su u doba Jugoslavije zlostavljali Hrvate.

„Jednom mi je prilikom Tuđman, kojemu je moje stalno žaljenje dosadilo, rekao da se potpišem na dokument kojim pristajem stati na čelo sigurnosnih službi, na što sam mu odgovorio da to, unatoč svemu, ne mogu učiniti jer je jedino što znam o njima to da dobro tuku, a to ne bi bilo baš dobro.

Shvatio sam da mi je tom gestom želio dati na znanje da nismo imali ljude koji bi znali kako sustav funkcionira.

facebook komentari