Pratite nas

Pregled

Ivo Lučić: Presudno je novim generacijama prenijeti istinu o prošlosti u vidu vjerodostojne povijesti

Objavljeno

na

Kada danas u Hrvatskoj govorimo o odnosu prema prošlosti, prije svega mislimo na suočavanje s nasljeđem totalitarnih režima, što je svakako i prvorazredno političko, etičko i pravno pitanje, kao i pitanje nacionalnog identiteta.

Suočiti se s prošlošću znači izvući za budućnost pouke iz iskustva života u nedemokratskim režimima, a prije svega suočiti se sa zločinima koji su počinjeni u razdoblju njihove vladavine, od njihove vlasti, kao i sa svim kolektivnim traumama koje su njihova izravna ili neizravna posljedica. Tako osiguravamo društvenu stabilnost, jačamo pravni poredak i državne institucije, rekao je povjesničar dr. sc. Ivo Lučić na konferenciji “Hrvatska kakvu trebamo” u organizaciji Večernjeg lista, prenosi narod.hr

Naime, društveno okruženje koje određuje aktualno djelovanje i njegove mogućnosti rezultat je prošlosti. Na isti će način sadašnje djelovanje proizvesti ishode i okolnosti koji će definirati mogućnosti djelovanja u budućnosti. Iz svega toga proizlazi ona čuvena izreka prema kojoj je onaj tko ne pamti prošlost osuđen na njezino ponavljanje, što onda ljude svakodnevno navodi na to da se pozivaju na primjere iz prošlosti kao orijentire za rješavanje aktualnih problema.

Ipak, tu bi poznatu i često korištenu izreku valjalo precizirati onako kako je to uradio talijanski teoretičar književnosti Daniele Giglioli, koji piše: “Ne onaj tko se ne sjeća, već onaj tko ne razumije prošlost osuđen je ponavljati je”.

Poanta nije u sjećanju, nego u razumijevanju cjeline prošlih zbivanja, njihovih razloga i posljedica. Dakle, samo je razumijevanje prošlosti u cjelini, a ne upotreba njezinih određenih, uglavnom biranih isječaka, društveno korisno i odgovorno, kao i moralno prihvatljivo, te vodi na put društvenog mira i stabilnosti.

Nasuprot toga stoji želja za nastavkom ideološko-političkog rata s ciljem diskreditiranja protivnika i izgradnje moralno superiornog položaja, sebe kao žrtve koja nema odgovornosti, nikome ne polaže račune i nema se nikome potrebe pravdati. Upravo je to san svake moći. Za takve planove, odnosno ratove, koriste se i naglašavaju isječci iz prošlosti, kao i njihove uglavnom problematične interpretacije.

Hrvatska ima iskustva s dva nedemokratska režima, odnosno režima s totalitarnim ambicijama i karakterom – ustaškim i komunističkim. Međutim, pripadnici ustaškog pokreta su uglavnom poubijani, dio ih je pobjegao u emigraciju, a oni preostali i manje važni različitim mjerama represije potpuno su isključeni iz javnosti.

Deseci tisuća ljudi su nestali, a njihove su obitelji bile osuđene na šutnju, zaborav i političku nepodobnost, što je svakako značilo i status građanina drugoga reda. Tako je deustašizacija vrlo temeljito provedena, a ustaški zločini su ne samo detaljno prikazani javnosti nego su često i mnogostruko uvećani.

Nakon toga uslijedilo je razdoblje komunističke diktature, što je uključivalo uništenje klasnih, političkih, stvarnih i potencijalnih neprijatelja, koji su označeni zajedničkim nazivnikom “fašisti”. Komunisti su svoju svevlast i brojne zločine opravdavali upravo antifašizmom. Za njih su Pavelić, Maček i Stepinac i mnogi drugi, bili dio istih klerofašističkih, fašističkih i antijugoslavenskih snaga. Na taj su način izjednačili, ozloglasili i kriminalizirali gotovo svaki oblik političkog hrvatstva, onoga mimo socijalističkog okvira i komunističkog nadzora.

Naravno, vremenom se režim mijenjao. Tijekom posljednjeg desetljeća komunističke vladavine čitav niz hrvatskih intelektualaca osuđivan je na zatvorske kazne zbog javno iznesenog stajališta o društvenim i poltičkim pitanjima.

Tako filozof i pjesnik Vlado Gotovac 1981. godine u otvorenom pismu tadašnjem predsjedniku Sabora socijalističke Republike Hrvatske vrlo slikovito opisuje karakter i ukazuje na krivotvorine samovolju i samoobmanu komunističke vlasti, kritizira takozvane zadatke ‘egzorcizma’, odnosno izgona demona ustaštva iz opsjednutih Hrvata koja ta vlast provodi, tvrdeći kako je to samo jedno od sredstava vladanja, čija svrha nije ozdravljenje društva, nego izazivanje i održavanje bolesti u određenim granicama, uz naglašenu podjelu na poslušne i zločince.

Gotovac piše: “I u ime tih anakroničnih tlapnja, vi i krug oko vas prijetite, optužujete, progonite sve one koji nemaju takva priviđenja i takva mišljenja. Kao zarobljenici svoje prošlosti, svim silama i svim sredstvima nastojite sve u njoj zadržati, sve na nju svesti”. Tom rečenicom pogođena je bit karaktera komunističke vlasti, ali je njome dijagnosticiran i uzrok njezine propasti, koja je ubrzo i uslijedila te je došlo do prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj.

Prvi predsjednik, Franjo Tuđman, i sam u dva navrata suđen i zatvaran od komunističke vlasti, shvaćao je dubinu i opasnost društvenih podjela.

Na sjednici Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990., rekao je kako je izjašnjavanje goleme većine hrvatskog naroda za programske ciljeve HDZ-a označilo “okončanje onoga građanskog rata što traje u Hrvatskoj sve od vremena Drugoga svjetskoga rata”.

Dodao je kako u demokratskoj Hrvatskoj mora konačno nestati podjela ljudi na građane prvoga i drugoga reda, na pobjednike i poražene, na podobne i nepodobne, na povjerljive i neprijatelje. “Težimo stvaranju društva u kojem će ljudske i radne sposobnosti, te građanske i moralne vrline, a ne podrijetlo ili svjetonazorsko opredjeljenje, određivati položaj i vrijednosne sudove o pojedincu u društvu”.

Takvo stajalište odnosno tako uređeno društvo nije odgovaralo niti će ikada odgovarati onima koji žele sačuvati privilegije, kao i onima koji su pomislili da im pobjeda na izborima daje više prava i povlašten položaj u odnosu na one koji su te izbore izgubili.

Oni, svatko na svoj način, nastavili voditi svoj “građanski rat” koji, čini mi se, traje i do danas. Tuđman ih je svakako imao na umu i kada je rekao: “Svi oni za prošlost vezani ljudi koje zbunjuju demokratska kretanja i običaji na koje nisu navikli čine i činit će sve da osujete oživotvorenje naših ciljeva, da koče i kompromitiraju uvođenje poretka pravne države, reda, rada i morala”.

Teške ratne i poratne okolnosti kroz koje je hrvatsko društvo prolazilo, kao i očuvane mreže društvenih odnosa, onemogućili su potpuno i dosljedno suočavanje s nasljeđem jugoslavenskog komunističkog režima i dosljedan obračun pravne nedržave s nepravnom, u kojoj su podobnost i pripadnost “organizaciji” važniji od zakona.

U tome je bit suočavanja s prošlošću, u dokidanju naslijeđenog sustava korupcije, neodgovornosti i zloupotrebe položaja. Presudno je novim generacijama prenijeti istinu o prošlosti u vidu vjerodostojne povijesti, zato je potrebno što prije otvoriti arhive, omogućiti istraživačima neometano korištenje gradiva nastalog prije 22. prosinca 1990. godine, odnosno prije donošenja prvoga demokratskog Ustava Republike Hrvatske.

Intervju Ivo Lučić: Lustracija je nužna jer su stare komunističke strukture ovladale institucijama

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Plenković: Očekujem temeljito izvješće SOA-e o prisluškivanju hrvatskih dužnosnika u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski premijer Andrej Plenković je za središnji Dnevnik HRT-a kazao nakon svoga prvog govora u UN-u da su ondje poslane vrijednosne poruke kako Hrvatska gleda na ulogu UN-a te da RH podržava napore novog glavnog tajnika.

Želimo da UN bude učinkovitiji kako u pogledu borbe protiv terorizma, zaštite ljudskih prava. Mislim da su ove poruke dobro primljene, rekao je za HRT.

Govoreći o predstojećem susretu sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom kazao je da on i njegov slovenski kolega razvijaju jedan dobar odnos poštovanja i povjerenja.

Mi želimo riješiti otvorena pitanja granica i na kopnu i na moru. Slovenija ima svoju poziciju u okviru koje želi da se radije provede arbitražna presuda. Mi s njom imamo problem zbog toga što je sama u procesu koji je postao kontaminiran, postala neprihvatljiva za Hrvatsku.

No to ne znači da nema manevra i da nema načina kako da dvije zrele susjedne zemlje, dvije članice EU-a, saveznice u NATO-u ne nađu rješenje. Očekujem da će naši razgovori biti vrlo sadržajni, da ćemo pogledati što je to što nas trenutno spaja, a što su teme koje nas razdvajaju. Nastavljamo u dobroj vjeri razgovarati o pitanju granica sa Slovenijom, rekao je Plenković.

Na priznanje ministra BiH da su neki hrvatski dužnosnici bili prisluškivani hrvatski premijer je kazao da očekuje jedno ‘temeljito izvješće hrvatske sigurnosno obavještajne agencije na tu temu’.

Čuo sam se s ravnateljem i kada se vratim to će biti jedna od prvih stvari o kojoj želim dobiti temeljite informacije, rekao je Plenković. I dalje ponavljam, BiH je država koja je s Hrvatskom najpovezanija – od geografske povezanosti do činjenice da su Hrvati konstitutivan narod. Sedam puta sam bio u BiH u ovih 11 mjeseci i nastavit ćemo s tim intenzitetom, dodao je.

Ako nešto treba dodatno pojasniti oko Pelješkog mosta, ponavljam, on se gradi na hrvatskom teritoriju. Razgovori sa stručnim službama su trajali godinama. Ova tema je dotaknuta i u vrijeme kada smo imali zajedničke sjednice Vlade u Sarajevu. Mislim da s kolegom Zvizdićem i drugim akterima to pitanje možemo riješiti. Podcrtavam da je ovdje više riječ o stavu određenih stranaka, a nešto manje institucija Bosne i Hercegovine. Ta nijansa nije nebitna. Projekt Pelješkog mosta ide dalje. To će biti najveći projekt financiran sredstvima Europske unije. Mislim da je povezivanje juga Hrvatske s Pelješkim mostom, s ostatkom zemlje, strateško pitanje i to posebno u kontekstu “schengena” i jednog intenzivnijeg priljeva turista u Hrvatsku, kazao je premijer RH.

Sjedinjene Američke Države i dalje su svjetska sila i glavni globalni akter. Oni su naš glavni partner i saveznici u okviru NATO-a. Njihovi pogledi na globalne odnose su bitni. Prije dva dana, nakon govora predsjednika Donalda Trumpa kada je rekao “najprije Amerika”, treba reći i da je kazao “DA” i za multilateralnu suradnju, izjavio je Plenković.

Što se tiče Sjeverne Koreje ja sam danas razgovarao s japanskim premijerom Abeom. Da čujete njihov stupanj zabrinutosti što se zbiva u Sjevernoj Koreji, onda vidite da one zemlje koje jesu blizu korejskog poluotoka puno ozbiljnije doživljavaju ove nuklearne testove. Naravno da postoje razlike u narativu i u snazi poruke koju ovako izravno šalje američki predsjednik. To je možda jedna novina. Malo tko je od njegovih prethodnika na ovaj način tako radio, ali čini mi se da oko drugih pitanja postoje veliki prostori za suradnju, izjavio je između ostalog.

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Govor predsjednika Vlade Plenkovića pred Općom skupštinom UN-a

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Andrej Plenković nalazi se u New Yorku gdje je na Općoj skupštini UN-a održao govor.

Jedan od učinaka globalizacije je da se svijet suočava s velikim migracijama. Hrvatska je u prošlosti bila suočena s velikom izbjegličkom krizom, ali naš pristup će uvijek biti onaj u kojem će na prvo mjesto stavljati ljude – rekao je Plenković i dodao kako nam je potrebna suradnja kako bi se pozabavili s korijenima problema.

Rekao je kako se moramo fokusirati na diplomaciju i prevenciju te da jedinstveno rješenje nije primjereno za sve zemlje.  – Naš doprinos izgradnji mira bit će i dalje važna komponenta vanjske politike kroz izravno djelovanje kao i kroz dijeljenje naših iskustava s drugim zemljama – rekao je Plenković.

Moramo se više uključiti u borbu terorizma jer je očito da postoji veća potreba za suradnju u toj borbi. Hrvatska u potpunosti podupire rezoluciju Vijeća sigurnosti protiv Sjeverne Koreje – izjavio je Plenković i pozvao Sjevernu Koreju da prestane s testiranjem nuklearnog oružja.

Plenković je rekao i kako svjedočimo sve većim klimatskim promjenama te da se moramo više pozabaviti tim pitanjem. Napomenuo je kako Hrvatska nije bila pošteđena tih promjena te je bila pogođena velikim požarima ali i poplavama. – Hrvatska je predana multilateralizmu – kazao je Plenković pred kraj govora.

Plenković je povodom obilježavanja 25. godišnjice ulaska Hrvatske u Ujedinjene narode na prijamu u New Yorku istaknuo kako je to velika obljetnica, a 22. svibnja 1992. simbolizirao je završetak dugotrajnog nastojanja hrvatske države kako bismo dobili međunarodno priznanje te da možda za nekoga 25 godina nije puno, ali kako je to za nas bio generacijski pothvat.

Plenković je u srijedu navečer u New Yorku održao prijam na koji su stigli mnogi ugledni američki Hrvati, no i visoki dužnosnici poput predsjednika Opće skupštine UN-a Miroslava Lajčaka i europskog povjerenika za proširenje Johannesa Hahna.

Premijer je prethodno održao i predavanje na sveučilištu Columbia gdje je okupljenim studentima govorio o hrvatskim pogledima na Europsku uniju, te među ostalim istaknuo kako su sljedeći ciljevi ulazak u zonu Šengena i u eurozonu.

facebook komentari

Nastavi čitati