IZ PORAZA DO POBJEDE – NE BUŠ VIDEL, BELI ZAGREB GRAD

2

Nakon jučerašnjeg dana nabijenog emocijama, čuđenjem, nevjericom i suzama zbog još jedne nepravde, došlo je vrijeme trezvenog promišljanja i realne analize novonastale političke situacije u kojoj više ništa ne bi trebalo biti isto ni usporedivo s jučer, ili s proteklim razdobljem.

[ad id=”93788″]

Inzistiranje na svenacionalnom zajedništvu, na otriježnjenju hrvatskih politika, na koordiniranim odlukama bitnim za nacionalne interese Domovine donijelo je i prve rezultate. Zajednička odluka Predsjednice i Tima Oreškovića o zabrani ulaska Šešelja u Hrvatsku slijedećih 20 godina, državnička je odluka koja kao temelj mora imati refleksiju na sve buduće odnose sa susjednom Srbijom. Ne ćemo sada tjerati mak na konac i tvrditi kako je ova državnička odluka zakašnjela, kako se s punim političkim legitimitetom mogla donijeti i puno ranije. Važna je to odluka kao politički smjerokaz budućih odnosa čistih računa.

Agresivna, četnička srpska politika prema Hrvatskoj koju danas vode najbliži ideološki suradnici notornog Vojislava Šešelja, nalazi se pred realnim slomom. Iako se čini kako su kvalifikacije iz presude   kupljenog suca Atonettija olakšanje za vladajuću četničku oligarhiju u Srbiji, zapravo su sve činjenice četničkog pokreta i orgijanja po prostorima bivše Jugoslavije, a najviše po prostorima Hrvatske, ponovo otvorena pitanja za cjelokupnu europsku i svjetsku javnost.

Može li i zaslužuje li Srbija pod ovakvim političkim, četničkim  vodstvom ravnopravno konkurirati za brzi ulazak u EU? Mogu li prvi suradnici Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića biti garancija Srbije kao jedne uljuđene europske zemlje? Ostavimo po strani sudske pravorijeke, koji usput rečeno u ukupnosti zbroja sudskih presuda ne idu nikako u prilog Srbiji ni trenutnom političkom vodstvu Srbije. Bitan je taj mentalni sklop srpskih politika, bitno je to poturanje pod tepih zločinačkih djela, prekrivanje prašinom stvarnih, današnjih i bivših političkih ciljeva stvaranja velike Srbije, plana kojega Šešelj naziva besmrtnim. Ne može jedna nepravomočna presuda i vječno laganje srpskom narodu sakriti istinu. Ne mogu oni koji su bili i ostali ideolozi velike Srbije oprati svoju savjest za sve zločine počinjene sa srpske strane na temelju ove kupljene presude koja će vjerojatno ostati kakva je!

 Očekuje se brza smrt Vojislava Šešelja. Smrt Vojislava Šešelja, koji je navodno teško bolestan, događaj je koji trenutno najviše odgovara vladajućoj srpskoj politici. Bez Šešelja nema ni žalbenog postupka i u tom slučaju, čini se da je sudac Antonetti učinio veliki ustupak vladajućoj oligarhiji u Srbiji. Ali to se samo čini u nizu spletki velikosrpske politike potpomognute močnim sponzorima dijela međunarodne zajednice.

Ne mogu Vučić i Nikolić, Dačić i ostali apologeti velikosrpstva baštiniti katarzu iz ove jadne sudske namještaljke koja postaje pročitana dječja priča i najnaivnijim političkim analitičarima.Ne mogu si ovom nepravomočnom presudom oprati krvave ruke!

Na dan kada je Šešelj pušten iz Haškog pritvora, navodno zbog smrtne bolesti, znalo se da je presuda već napisana, a onaj koji je presudu napisao znao je zašto je napisao osobađajuću presudu Šešelju . „Bio je zadužen“ za takvu presudu, a zadužili su ga oni koji žele političku nestabilnost na ovim prostorima iz geostrateških interesa, oni koji ne žele Srbiju u EU, koji ne žele Srbiju u NATO paktu, oni koji nekim novim unutarnjim balkanskim ratom žele ovladati ovim geostrateškim prostorom u jeku ugroza od masovnog preseljenja islamskog naroda. Želi li Srbija iskreno u EU? Ne! Oni su jednom nogom u EU, a drugom nogom u Rusiji? Žele li u NATO? Ne! I u tome su svi odgovori!

Nema pametne države u Europi i Svijetu koja bi odbila članstvo u NATO paktu, ako iza toga ne stoji ozbiljna politička pozadina. NATO je obrambeni kišobran, garantira lojalnost i vojnu sigurnost zemljama članicama, garantira vojnu opremljenost, razvoj vojne industrije i garantira branu nekim novim hladnoratovskim podjelama. Odbijanje Srbije članstva u NATO savezu trajno otvara mogućnost Rusiji za intervenciju na ovim prostorima, ostavlja mogućnost Rusiji za pomoć tobože ugroženoj „srpskoj nejači“ i prvoslavnoj braći. Sjetimo se Krima!? Zadatak pravoslavne braće je destabilizirati ovaj prostor, destabilizirati već destabiliziranu BiH, destabilizirati Hrvatsku. Krajnji cilj ove politike Srbije poklapa se s geostrateškim interesima Rusije, a to je ovladati Jadranskim morem preko kojega se cijelu povijest prelamaju geostrateški interesi svih velikih sila.

Zabrana ulaska Šešlja u Hrvatsku slijedećih 20 godina zapravo bi trebala biti simbolična zabrana ulaska opisane politike na prostore Hrvatske! Zabrana ulaska politika koje se nisu odrekle destabilizacije Hrvatske, koje se nisu odrekle stvaranja vječne Velike Srbije. Simboličan represivni korak hrvatske politike prema četniku Šešelju mora se nastaviti prema svim apologetima četničke politike koji su se uhljebili u vrhovima hrvatske politike bili oni Srbi ili Hrvati veleizdajnici. Hrvatske vlasti moraju doći do koncenzusa glede ovih pitanja od prvorazrednog nacionalnog interesa i moraju poduzeti odgovarajuće korake. Zakon o aboliciji treba pod hitno revidirati i abolirane četnike ili srpske pobunjenike treba ukloniti iz javnog života hrvatske klasičnom lustracijom. Ne smije se tolerirati aboliranim četnicima i veleizdajnicima da mjesečno jednom idu na noge četnicima Nikoliću i Vučiću na svojevrstan antihrvatski brifing.

Hrvatska nacionalna politika treba novu strategiju odnosa sa Srbijom. Ako mi u Hrvatskoj, spriječimo gospodina Crnoju na putu prema tituli ministra branitelja, zbog krive adrese ili par stotina kuna duga, kako onda možemo tolerirati klasične četnike i vjerojatno ratne zločince na čelu srpske politike u Srbiji ? Kako iste takve abolirane četnike možemo tolerirati u vrhovima hrvatske političke vlasti? Kako iste takve abolirane pobunjenike Hrvatska država može financirati u klasičoj antihrvatskoj propagandi u srcu naše Domovine?

Hrvatska politika zaštite nacionalnih interesa mora dobiti nove temelje, a ova oslobađajuća presuda Šešelju alarmantna je opomena da je krajnji čas oformiti „Ministarstvo domovinske sigurnosti“  koje će po uzoru na Izraelski model proanalizirati do zadnje kapilare svaku osobu koja konkurira za službenika u javnoj upravi.

Bez obzira čeka li Šešelja brza smrt, bez obzira izašao on na izbore s Radikalnom strankom ili ne, Srbiju čeka neminovan politički i ekonomski slom. Srbiju u bolju europsku budućnost ne mogu voditi loši ljudi s hipotekama zločina, a u mogućem slomu Srbije, Srbija uvijek pribjegava ekstremnim rješenjima što je opće i dobro poznato iz daleke i recentne povijesti. Huškači i proizvođači „građanskih ratova“ već su na startnim crtama u Srbiji, BiH i Hrvatskoj i toga Hrvatska politika treba biti duboko svjesna.

Uništavanje hrvatskih vojnih i sigurnosnih resursa u Hrvatskoj nije slučajno, kao što ni puštanje Šešelja i ova kupljena presuda nije slučajna. U politici se ništa ne događa slučajno, a poglavito ne ovako veliki događaji!? Uništavanje hrvatske ekonomije i svih institucija nosivih stupova hrvatske državnosti nije se dogodilo slučajno!

[ad id=”93788″]

Hrvatska politika treba biti svjesna ovih proiciranih ugroza i mora poduzeti odgovarajuće korake u zaštiti nacionalnih interesa u zajedništvu s partnerima u EU. Konfliktna Srbija nije potrebna EU kao dodatni uteg usred svih ovih globalnih političkih previranja. Hrvatska politika ne treba voditi agresivnu i neprincipijelnu politiku prema Srbiji! Hrvatska politika mora i treba prvenstveno voditi prijateljsku politiku prema svom narodu i prema našoj Domovini, a model takve politike odredit će i preciznu pragmatiku prema konfliktnim susjedima.

I na kraju poruka Šešelju: “Beži………………………….ne  buš videl, beli Zagreb grad“!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

facebook komentari

  • kršni

    Ma ne samo zabraniti Šešelju….

  • vdanan

    „Hrvatska politika ne treba voditi agresivnu i neprincipijelnu politiku prema Srbiji!“

    Hrvatska mora voditi principijelnu i agresivnu politiku prema Srbiji. To znači da na svaki, i najmanji, velikosrbski potez usmjeren protiv Hrvatske, mora uslijediti udarac „šakom u glavu“. Dakle, principijelnost je u tome da reagira na velikosrbska presizanja, uvijek i bez iznimke, i da reakcija bude dovoljno bolna za protivnika, tj. četnike. Izostane li bilo što od navedenog, sigurno ne ćemo imati uspjeha.