Iz udobne Kanade natrag u Somaliju

1

Fartuun Adan se već desetljećima zalaže za prava žena u Somaliji. Sada je za svoj angažman nagrađena Nagradom za ljudska prava Zaklade Friedricha Eberta.

Drhtavim glasom opisuje događaj od prije točno tri godine koji joj je promijenio život. Toga dana je silovana njezina devetogodišnja unuka. Kada govori o tome i danas joj poteku suze. Fartuun Adan sjedi preko puta ove žene i strpljivo je sluša. Adan je direktorica organizacije Elman Peace and Human Rights Center u Mogadishuu, glavnom gradu Somalije. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u ovom razrušenom i uništenom gradu na kojemu žene uopće mogu govoriti o svojoj patnji. “Ona je primila moju ruku, držala ju i tješila me kao da mi je majka. Od tada smo kao obitelj”, kaže žena misleći na Adan.

Somalija, žene Nasilje nad ženama je u Somaliji svakodnevica

1991. godine Adan je zajedno sa svojim suprugom osnovala ovu organizaciju za ženska prava. Iste je godine s vlasti srušen diktator Siad Barre nakon čega je izbio brutalan građanski rat koji traje i danas. 1996. godine ubijen je Adanin suprug, a ona je zajedno s kćerkama pobjegla u Kanadu. No, 2007. godine se usprkos sukobu vratila u Mogadishu kako bi nastavila s borbom i angažmanom za prava napaćenih somalijskih žena.

Silovanje kao društveni tabu

Seksualno nasilje je u somalijskom muslimanskom društvu tabu o kojemu se ne govori, kaže Adan. “Godinama su muškarci u Somaliji čak tvrdili da ovdje uopće nema silovanja”, dodaje ona. Njezine suradnice i ona sama su stoga pokrenule kampanje i otvorile nekoliko ureda u koje žene mogu doći ukoliko im treba pomoć ili žele razgovor. One ovdje mogu razgovaratu s psiholozima o traumama koje su doživjele, ali i posjetiti neku od radionica koje im nude nove perspektive na polju zanimanja i posla. “Važno je ženama dati osjećaj da su one te koje odlučuju. One tada mogu uvidjeti da mogu same zaraditi novac i da ne moraju biti ovisne o nekom muškarcu. Ta samosvijest mijenja njihov život”, kaže Adan.

 Ilwad ElmanIIwad Elman

Rad pod životnom opasnošću

Adanina kćerka Ilwad Elman stoji pored nje i klima glavom. Ova 24-godišnjakinja se nakon završenog studija u Kanadi vratila u Somaliju. Svoj dotadašnji ugodan život zamijenila je životom u stalnoj životnoj opasnosti u Mogadishuu. Ovdje prije nego napusti kuću mora dobro razmisliti kojim će se ulicama kretati. Islamističke terorističke grupe Al-Shabaab, naime, redovito teroriziraju i ubijaju svoje protivnike. A u njih spadaju i borci za ljudska prava.

“Kada je bila u mojoj životnoj dobi, moja je majka već imala mene i moje sestre. Iza sebe je već imala život u jednom izbjegličkom kampu. Izgubila je i supruga. Morala je otići u novu zemlju i naučiti novi jezik, raditi. No, usprkos tome je uspjela podići nas na noge i odgojiti”, kaže Ilwad Elman i dodaje kako je nakon svega toga njezina majka ipak odlučila napustiti Kanadu i vratiti se u Somaliju. “Moja je majka moj veliki uzor i to ne samo zbog njezinog neustrašivog angažmana za somalijske žene. Ona je osoba s najvećom sposobnošću razumijevanja drugih i najstrpljivija osoba koju znam”, kaže Ilwad.

 Somalija Djevojčice na tečajevima mogu naučiti kako oslikati ruke mladenke za vjenčanje i na taj način nešto zaraditi

San o pravednosti

U zemlji razrušenoj ratom, strpljenje je vrlo važna osobina. Adan se u svom radu stalno susreće s novim osobama, predstavnicima prijelaznih vlada, budući da je prethodnik ili ubijen od strane terorista ili je morao podnijeti ostavku zbog raznih političkih razloga ili nesuglasica s članovima lokalnih klanova. Nagradom za ljudska prava Zaklada Friedricha Eberta željela joj je “iskazati čast za njezin dugogodišnji, uporni angažman za ženska prava i to u zemlji u kojoj već desetljećima vlada građanski rat”.

Usprkos svim tužnim i strašnim pričama koje svakoga dana sluša, Adan još uvijek vjeruje u svoj san – u pravdu. “Žene moraju znati da ako im se nešto dogodi imaju svoja prava”, kaže ona i dodaje kako je ono što najviše muči somalijske žene šutnja. One tek rijetko pokazuju svoje prave osjećaje. “Ja još uvijek vjerujem u pravdu i jednu djelotvornu, pravednu vladu. Vjerujem da ćemo jednom moći reći: to se dogodilo meni, no mojoj kćerki se to više neće dogoditi. Ni njoj, a niti nekoj drugoj ženi. To u svakom slučaju još želim doživjeti”, kaže Adan. (DW.de)

facebook komentari

  • peppermintt

    Hrabre žene, neka ih čuva dragi Bog 🙂