Pratite nas

Istaknuto

Kako izbaciti MOST iz grla?

Objavljeno

na

Onda je malac prišao nabildanim dvometrašima i lijeno savinuo kažiprst dva puta. Grdosije su se, poput malčevog prsta, savile u bokovima koliko god su im od prejakih mišića nefleksibilni zglobovi to dozvoljavali, međutim glave su im još uvijek bile visoko iznad glave anoreksičnog, ali ljepuškastog mladića. Zato on ponovi poziv kažiprstom. Oba gorostasa kleknu. Tako savijeni bili su… taman. Pljus! Pljas! Na iznenađenje svih nas koji smo gledali ovaj događaj, a gledali smo gotovo svi – pa snimile su to nadzorne kamere svih naših medija – dvije neočekivano snažne pljuske, jedna dlanom druga nadlanicom, zažarile su obraze teškaša. I dok su oba ručerdama gladila lica iznenađeno raskolačenih očiju koje su nemirno gledale čas malca čas kolegu iz teretane, mladić im autoritativno šapne: “Ljubite se!” Zjenice im postanu još nemirnije. I donje usnice su im vidljivo zadrhtale. A onda jedan od dvojice mrcina zatvori oči i blago napući usne…

Piše: Boris Traljić/Kamenjar.com

Ovo je nešto slikovitiji, ali izuzetno točan, prikaz pregovora između HDZa, SDPa i MOSTa nezavisnih lista nakon “pijane novembarske noći” dvije tisuće i petnaeste. I dok smo tjednima pratili ovaj reality show, dok smo se, ljudi k’o ljudi, poistovjećivali s ovim ili s onim i euforično navijali u skoro blasfemičnom idolopoklonstvu za jednog ili drugog bildera, ili pak za malca, pardon za Tomislava Karamarka ili Zorana Milanovića, ili pak za Božu Petrova, dok smo gledali kako Milanović gubi i ono malo vlastitog rahitičnog integriteta potpisom za tripartitnu koaliciju, mnogima od nas, većini čak, je potisnut onaj jedini prirodni osjećaj koji smo trebali osjećati gledajući sve to – gađenje.

Gađenje je, nažalost, osjećaj koji izumire u modernom društvu, bar kad su međuljudski odnosi u pitanju. “Mama, tata, što je to gađenje?” pitat će već naši unuci našu djecu koja će se blijedo sjećati onog čudnog osjećaja u stomaku još od vremena prije bigbrotherovih oriđinala koji bi dva dana nakon “ulaska u kuću” (u kojoj je, ne razumijete to vi koji niste probali, sve drugačije) i nakon deset godina u “sretnoj vezi” poseksali sve što hoda na dvije noge, iako ni to nije bio uvjet. “Gadiš mi se!” bio bi u dobrim starim vremenima, prije nego smo nekolicina nas “izumirućih” uz pomoć društvenih mreža shvatili kako živimo u svijetu izopačenih narcisoida željnih ostaviti traga u povijesti, makar u digitalnom obliku, makar gadljivu (pogledajte rječnik) fotografiju ili komentar, nepismen naravno, pa im se onda diviti, i fotografiji i komentaru, na zaslonu pametnog telefona ili kompjutora i nestrpljivo očekivati lajkove kao ultimativni dokaz vlastitih egzistencija, “Gadiš mi se!” bio bi, dakle, u dobrim starim vremenima komentar bully malcu, pardon Boži Petrovu, jer bismo, prirodno, u tom trenutku stali na stranu grdosija, jer bismo nedvojbeno znali kako je neprirodno kad manjina ucjenjuje većinu, “Mama, tata, što je to Republika Srpska Krajina?“, jer bismo znali da su gorostasi grubo zlostavljani ili zbog intelektualne retardacije ili zbog izuzetno moćnog zaštitnika koji se nadvio nad  anoreksičnim mladićem, bilo da je “moćni zaštitnik” kakav Golijat ili nekakvo za ucjenu dostatno bogatstvo, nebitno, jer i jedno i drugo izaziva – gađenje (rječnik).

Zanimljivo, gađenje prema bully malcu je tada pokazao jedino najomraženiji političar (osoba?) u cijeloj hrvatskoj povijesti, a vjerojatno i budućnosti, Tomislav Karamarko (e to je to, taj primordijalni osjećaj u stomaku pri spomenu ovog imena i prezimena) koji se usprotivio maltretiranju, uzdigao glavu, ustao s koljena i u jednom trenutku svog života postao hrvatska moralna vertikala. Ostavio je toliko željeni trag u povijesti, doduše ne baš na planirani način, ali…

Kako vam ne bi nakon ovog članka ostala u glavama nekakva teorija zavjere, kako ne biste razbijali glavu je li moćni Golijat, zaštitnik Bože Petrova, Amerika, Izrael ili Katolička crkva i kakve veze s cijelom pričom ima Irska(?), kako ne biste razbijali glavu kakvo je to bogatstvo, čije i odakle, evo i eksplicitno u čemu leži prava snaga malca, odnosno zbog čega je mogao nekažnjeno pljuskati grdosije – zbog vlasti.

Vlast je bilderima neophodan visoko proteinski shake koji drži njihove mišiće onako napumpanima. Samo vlast jamči hranu i njima i gomili stranačkih parazita kojima predsjedaju, odnosno jamči im da će se raspršiti po cijelom javnom sektoru i po svemu što ima kakve-takve veze s državom. Jamči hranu stranačkim parazitima, nazivamo li ih zbog toga uhljebima(?), koji nam se svima gade (rječnik… ne treba više?… prisjetili ste se osjećaja?), možda i ne toliko zbog same činjenice da iako su nesposobniji od nas – samo zbog stranačke iskaznice zarađuju višestruko, koliko zbog činjenice da nas već nakon par mjeseci službe počnu uvjeravati kako su u stvari sposobni za posao koji obavljaju(!) iako svi znamo kako bi manja šteta bila da im šaljemo doma plaću, uvećanu čak i za “korupcijsku naknadu”, da im dozvolimo i slobodno korištenje službene kartice u privatne svrhe i da vozikaju službeni auto po cijeloj Europi, samo neka se s njim ne približavaju radnom mjestu.

Vlast je, gospodo, grdosijama najveća slabost, ona je glavni razlog zašto je malac krajem prošle godine mogao biti bully… jer ako HDZ ili SDP ne osvoje vlast paraziti se okreću prema lideru. A jeste li ikad imali, na primjer, trakavicu? I bolje da niste…

Ali, hvala Bogu, i ta priča – “pijana novembarska noć” – agonija postizbornih pregovora – agonija Vlade RH – je završila… ono što nasilno započne, najčešće isto tako i završi. MOST nije značajno promijenio svoju predizbornu strategiju za predstojeće izvanredne parlamentarne izbore (možda ucjena, kako sami kažu, doista nije riječ primjerena toj “strategiji”, možda je iznuda ipak primjerenija riječ?), SDP i dalje vodi ista osoba rahitičnog integriteta, jedino je HDZ “doveo” visoko uljuđenu, dopadljivu i elokventnu osobu za predsjednika. U ovom hrvatskom političkom trenutku već samo to bi trebalo jamčiti izbornu pobjedu. Jer kalkulacija je jednostavna…

Milanović je, očekivano, pokopao sam sebe… njega je samo trebalo pustiti da priča, i branitelji su upravo to uradili. Sa “šakom jada”, “kevom lekarkom”, “za dom spremni” i ostalim nadrobljenim, većina lijevo orijentiranog biračkog tijela će jedanaestog rujna ostati u krevetima, a nitko do sada samo s vlastitim parazitima nije pobijedio na izborima. Takvi su paraziti… za nešto ih je previše, a za nešto premalo.

MOST bi trebao dobiti značajno manju podršku na predstojećim izborima, odnosno podršku samo onog dijela biračkog tijela kojima je ucjena (iznuda?) karakterno bliska, koji ne shvaćaju demokratske principe, koji ne mogu shvatiti da je hrvatski birač uvijek u pravu pa bio on glup, neobrazovan, krnjav ili pijan. Hrvatski birač je uvijek u pravu, i kad po znanstvenim, objektivnim, svemirskim, ako hoćete, principima to nije – hrvatski birač ima pravo misliti da je Zemlja ravna ploča, ako tako želi. MOSTovci se ne obraćaju svim hrvatskim biračima – ne zanimaju njih glupi, neobrazovani, krnjavi i pijani – nego samo onima koji već vjeruju da je Zemlja kugla, pametnima navodno, koji će im osigurati fotelje koje ih ne zanimaju, ali su im neophodne kako bi mogli ucjenjivati budućeg koalicijskog partnera, odnosno, poštujmo pristojno njihovu populističku priču ma kako glupa bila – budućeg “suradnika”.

Hoćemo čvrsta jamstva, odnosno najprije glasanje u Saboru da je Zemlja kugla, pa tek onda suradnja!” Otprilike ovo je nekidan putem medija MOST poručio HDZu i SDPu, ne bi li se ovom reformiranom, “avansnom ucjenom”, vratio pod svjetla hrvatske političke pozornice koja su ozbiljno počela šarati i udaljavati se od njih.

Ali ova “avansna ucjena” je autogol, samo još jedna podla iznuda jer mi, hrvatski birači, nemamo pojma tvrde li MOSTovci da je Zemlja kugla ili pak da je ravna ploča. Odnosno, zašto bismo vjerovali da pet za ucjenu odabranih propisa (Zakon o financiranju političkih stranaka, Zakon o pravima i dužnostima saborskih zastupnika, Strategija gospodarenja otpadom, Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci, Reforma lokalne uprave i samouprave) mora izgledati baš onako kako je to zamislio MOST? Zašto bismo vjerovali u znanje i sposobnost šačice tih, tih… ma sve i da su doista altruisti i najpošteniji Hrvati? Zašto bismo dopustili ovakvo nametanje stava (o HNBu i lokalnoj samoupravi, hej!!!) onima kojima vjeruje samo desetak posto hrvatskih birača?

Eh da… ali ovaj odgovor na MOSTovu “avansnu ucjenu”, ova retorička pitanja, ove jednostavne riječi nisu trebale izaći iz mog grla (pera) nego ih je trebao izgovoriti Andrej Plenković i jednom za svagda usmjeriti Hrvatsku u pravom smjeru, pokazati da se može nositi s vlastitim parazitima, da je spreman, ako treba, i izgubiti ove izbore, ali MOST mora ići na svoje mjesto, na mjesto potencijalnog konstruktivnog suradnika, a ne iznuđivača… trebao je diplomatskim rječnikom, onako kako najbolje zna, reći: “Gospodo, zaigrali ste se.” i: “Kakvi zakoni? Tko je to pisao? Kakve su posljedice? Gdje su te projekcije?” i: “Jeste li vi normalni? Što to umišljate?” i slično…

Riječ je o nekoliko relevantnih pitanja o kojima smo spremni razgovarati…“, odgovorio je putem medija Andrej Plenković i pokazao da mu je MOST zapeo duboko u grlu i da se ne može nositi s vlastitim parazitima i da možda ipak nije državnik kojeg čekamo. Jesmo li dobili samo još jednog nabildanog dvometraša koji se već savio u bokovima nad bully malcem, koliko god mu od prejakih mišića nefleksibilni zglobovi to dozvoljavaju?

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati