Izbor Donalda Trumpa: Bijela i konzervativna Amerika je odlučila ubiti globalizaciju

3

Samo tri od tristo najutjecajnijih američkih medija bilo je na strani Donalda Trumpa u predizbornoj kampanji za 44. američkog predsjednika.

(45.? Mislite? Pitajte Donalda, po njemu se Barack Obama ne računa… prvo – on je nigg… Afroamerikanac, drugo – vjerojatno je i musliman, a, usput, i treće – krivotvorio je vlastiti rodni list. Štoviše, Trump je najavio kako će poništiti njegova dva mandata, odnosno sve odluke koje je taj Afroamerikanac donio u prethodnih osam godina u Bijeloj kući.)

Piše: Boris Traljić

Nadalje, osim što je Hillary Clinton uživala gotovo plebiscitarnu podršku medija, nije manje bitno da su je podržali brojni, ili točnije, svi značajni američki celebrityji. Ti globalno utjecajni megabogataši, financijski vjerojatno teži od kompletnog američkog vanjskog duga, su redom žestoko kritizirali njenog protukandidata, mnogi pritom izbacujući iz sebe takav govor mržnje da bi ih sam Trump bio rado angažirao za savjetnike. Usput, njega je podržala, a što imam izgubiti, Kirstie Alley.

Hrvatski čitatelj dobro poznaje te celebrityje. To su one face koje ponekad zalutaju pa stignu i do nas, najčešće na Huar ili u Dubrounik, pa danima pune naše medije vlastitim ljubavnim traumama, frizurama, pirsinzima, tetovažama, modom, osobnim trenerima, kuharima, jogom, scijentologijom i sličnim bedastoćama. Mi im dođemo kao neka ultimativna potvrda svjetske popularnosti, jer ako ih prepoznaju kod nas, u slijepom crijevu Europske unije, onda su definitivno globalno poznati. “Kako je bilo u Hrvatskoj? Hej, stvarno super, sedam dana sam bio na naslovnici Jutarnjeg! A ja deset, he, he…

Mediji i celebrityji… da ne dužimo, cijelo opisivanje predizbornog odnosa snaga kandidata za američkog predsjednika, opisivanje na primjer nekome tko se danas probudio iz višemjesečne kome, možemo strpati u samo jednu rečenicu: “S jedne strane smo imali iskusnu političarku bivšu državnu tajnicu Clinton, suprugu bivšeg američkog predsjednika, majku jedne kćerke iz tog, jedinog, braka, uz podršku medija, celebrityja i ostalih najutjecajnijih struktura američkog društva koje bi i rahmetli Osamu bin Ladena dovele do Ovalnog ureda, a s druge strane ekscentričnog milijardera Trumpa s političkim iskustvom Bože Petrova, sa šestoro djece iz tri braka, s tisućama tužbi, utajama poreza, bankrotima, protuzakonitim poslovanjima, seksističkim i rasističkim ispadima…”
Vaga? Ma u pravu su bili svi oni koji su kritizirali ankete još prije izbora – pa naravno da su bile netočne, premala je u njima bila prednost tajnice Clinton.

Ali kako nam, od naših političara, na sve šupljine već izlazi da su “izbori najtočnija anketa“, a epilog američkih predsjedničkih izbora znamo, danas je doista smiješno sveopće zgražanje, šok i nevjerica. Veliki dio Amerike i svijeta kao da upravo prolazi DABDA faze – negiranje, ljutnja, pogodba, depresija, prihvaćanje (Denial, Anger, Bargaining, Depression, Acceptance).

Istinabog, pomalo je i zabavno u tom procesu pratiti prosvjede koje organiziraju američke liberalne, napredne, urbane, feminističke, i kako si već sve ne tepaju, udruge, a koji vode do neminovnog, sigurnog kao smrt, prihvaćanja Donalda Trumpa kao 45. (44.?) američkog predsjednika.

Ono što nije zabavno, odnosno ono što je čak pomalo tužno i mučno, jest recentna analiza tajnice Clinton koja FBI optužuje za izborni poraz. Takvo bedluzersko ponašanje je usporedivo s nekim netalentiranim pjevačem, “Kozoderixom” koji se uporno natječe na nekakvom pjevačkom talent showu i neprestano se ljuti na žiri zato što gubi. Još je mučnije ako taj pjevač ima formalnu glazbenu naobrazbu… u stvari, možda je ovo najbolja usporedba – tajnica Clinton se razotkrila kao Ronald Braus američke politike!

Ali ako mudro prebacimo TV program kad ugledamo Ronalda Brausa ili tajnicu Clinton, pa tako izbjegnemo one ljudske, empatijske mučnine, ima tu zabave više nego u deset realityja. Evo na primjer, kako ne uživati u “analizama” američkih i svjetskih “analitičara” o “uzroku povijesnog iznenađenja”, a koje se mahom bave potpuno nebitnim predizbornim događajima ili događajima koji su minorno utjecali na konačni izborni rezultat: FBI istraga o e-mailovima Hillary Clinton, nedovoljna izlaznost Afroamerikanaca, Amerika još nije spremna probiti “stakleni strop”, odnosno birati ženu za predsjednicu, i slično?

Ti “analitičari” kao da zaboravljaju da je s one strane broja Afroamerikanaca koji su izašli na izbore i FBIeve “kriva je-nije kriva” dileme, čovjek čiji poslovni uspjeh nema nikakve veze s “američkim snom”, kao da zaboravljaju da je percepcija američke javnosti kako je riječ o običnom beskrupuloznom mešetaru uvijek s jednom nogom u zatvoru s kojim se njegov prosječan birač nikako ne može poistovjetiti, kao da zaboravljaju da se na njegove seksističke ispade može nasmijati samo pokoji krezubi redneck iz Alabame koji svako jutro odvali triščetinu supruzi, tek tako – znat će ona već zašto, kao da zanemaruju činjenicu da će se sada dodatno bogatiti trgovinom dionica predviđajući nekim čudom njihovo kretanje nakon govora američkog predsjednika. (Zar je čudno što će raditi samo za dolar? I naši bi neusporedivo poslovno nesposobniji političari u našoj maloj Hrvatskoj, vjerujte, radili samo za kunu… ili, kako ono, 9.999 kuna, svejedno.) Pa kako se onda takav ljigavac, kakav definitivno jest Donald Trump, dokopao Ovalnog ureda?

Uz sve svoje mane Trump je osjetio (ili je, vjerojatnije, to osjetio dobro plaćen savjetnik) sve frustracije prosječnog Amerikanca. Amerikanca kojem je puna kapa nelojalne konkurencije Meksikanaca i ostalih doseljenika koji osim što dižu razinu kriminala, za našeg Amerikanca puno značajnije, i nelojalno konkuriraju, odnosno obaraju vrijednost rada radeći na crno za male novce… naravno, pa zar ih čeka plaćanje poreza, ili skupog zdravstva, ili školstva i svega ostalog? Osjetio je Donald frustracije Amerikanca koji je dobio otkaz iz softverske tvrtke zato što milijarde diljem svijeta kradu njene proizvode. Amerikanca koji konstantno gubi na dionicama inovativne tvrtke zato što Kinezi jeftinim kopijama kloniraju njene patentirane proizvode. Amerikanca koji vidi da se islamski doseljenici sve teže asimiliraju u društvo. Prosječnog Amerikanca koji je, ovi izbori su to pokazali, bijel i konzervativan.

Amerika je, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek ispred ostatka svijeta, a izborom Donalda Trumpa za predsjednika je zadala smrtnu ranu projektu globalizacije. Ona je dovoljno samouvjerena, samodostatna i moćna da to može, i nije je briga što će o svemu tome reći ostali. Trump je dobio izbore samo na jasnom obećanju da će se boriti protiv globalizacije, i to unatoč ljigavom rasističkom i seksističkom svjetonazoru. Ovo “unatoč ljigavom rasističkom i seksističkom svjetonazoru” je doista važno, jer pokazuje koliko većinski, bijeli konzervativni Amerikanac mrzi globalizaciju i preko čega sve zbog toga prelazi. Zato većinu Trumpovih predizbornih baljezgarija, osim reduciranja broja useljenika i ogromnih carina na uvoznu robu, poglavito na onu iz Kine, treba zaboraviti.

A gdje smo mi u svemu tome? Radost Srba zbog izbora Trumpa možda i nije neutemeljena. Mi smo ipak dio Europske unije, makar samo kao slijepo crijevo te zemlja-zrak tvorevine, koja se po treći put u kratkom vremenu iznenadila s globalno značajnim političkim događajima: od ruske aneksije Krima, preko Brexita do izbora Trumpa. Upravo ovaj posljednji događaj joj je, jadnoj iznenađenoj, najveći udarac.

Donald Trump Europsku uniju teško može gledati kao bliskog saveznika. I ne samo zbog poslovnog nerva, zbog kojeg svakog gleda kao konkurenciju. Temeljni problem je u dijametralno suprotnim stavovima po pitanju globalizacije. U najutjecajnijim europskim državama antiglobalizacijski pokret tek sramežljivo proviruje iako se ta zajednica glup-gluplji naroda doslovno raspada pod pritiskom od jedva milijun islamskih izbjeglica.

Europska unija je liberalna, napredna, urbana, feministička, i kako si već sve ne tepa, i može slobodno sa sličnim američkim udrugama organizirati prosvjede protiv izbora Trumpa. Ako požuri možda ih doista i uspije organizirati prije raspada, jer europski antiglobalizacijski pokret, ono što se u hrvatskim medijima nepravilno naziva “jačanje europske desnice”, će sada bujati kao neko tijesto potpomognuto “američkim super-Donald-kvascem”. Slabašna konstrukcija začuđene Europske unije ga sigurno neće moći zadržati…

Piše: Boris.Traljic/Kamenjar.com

facebook komentari

  • Sivooki

    Dobrodošli, gospon Traljić!

    • Boris Traljić

      Hvala na dobrodošlici…
      Parafrazirat ću Kafku(?): “U sukobu Traljića sa svijetom, kladi se na svijet!” 🙂

  • milanU

    Dobro je Boris Traljić oslikao američku unutarnju politiku, ognosno glupost. Ovo američki predsjednički izbori su uistinu različiti skoro od svih drugih predhodnih američkih predsjedničkih izbora, jer je predsjednička kampanja Donalda Trumpa udarali po uhodanom desetljećima američkom Bijele Kuće Establišmentu. Taj Bijele Kuće Establišment se je sastojao ponajviše u laganju i iskrivljivanju činjenica, poput laganja i iskrivljivanja činjenica propale Titove države Jugoslavije.

    Iali, ipak, između ove dvije usporedbe, Bijele Kuće i Titine propale i nikad više povratne Jugoslavije, ima bitna razlika, jer amerčki politički GUBITNICI priznaju svoj PORAZ i sakriju sebe i svoje lice pred unutarnjom i svjetskom javnošću, dok kod nas Hrvata to nije slučaj. Naši hrvatski GUBITNICI antifašisti su grlatiji sada nego dok su bili pod Titinim kišobranom. Oni svoje pogriješke, zablude, krivnje, ocrnjivanja državotvornih Hrvata, posebice onih državotvornih Hrvata koji su svoje živote dali u stvaranju i obrani Hrvatske Države sa tri inicijala, pretvaraju u vrline, u povijestne pobjede, a svima nama, Bogu i čovjeku je poznato da je simbol “U” simbol svakog državotvornog hrvatstva i Države Hrvatske, dok je PETOKRAKA simbol svakog jugoslavenstva i države Jugoslavije.

    Nadati se je da će naš brljantni analitičar Boris Traljić zasukati rukave, pljunuti u dlane i majstorski pojasniti ovim današnjim našim hrvatskim šupljim i labavim političarima povijestnu razliku i razlike između simbola “U” i simbola Petokrake.