Izbori u Bosni i Hercegovini su ruganje demokraciji

0

Bosnu i Hercegovinu svakim danom čine sve razdrmanijom, nesigurnijom i nestabilnijom zemljom, zbog čega se sve teže nosi s teretom nepravde što je rat proizveo, a Dayton potvrdio i legalizirao.

Zemlja je to u kojoj na svu sreću nema rata, ali ima puno ratnih podjela što ih u miru ratnici podebljavaju, zidova, laži, mržnje i nepravde. Zbog tih suvremenih beha istina, zbog tih negativizama koje političari i vjerske vođe brojnijih naroda neomatano umnožavaju, nema ni traga nekim pozotivizmima, vlada snažan  strah u narodima, da ti negativni osjećaji koji su svakodnevnica verbalnih sukoba, ne prijeđu u fizički rat, onakav kakav je u Daytonu zasutavljen, ali ne i u glavama beogradski tajni srpsko muslimanskih pregovarača podijele Bosne i Hercegovine.

martinraguzb3Martin Raguž – ni Bošnjaci mu nisu htjeli pomoći

 To stanje nesigurnosti koje se hrani verbalnim sukobima nezadovoljstva svakog naroda, odgovara političarima brojnija dva beha naroda, koji su ratni dobitnici i  daytonski miljenici. Što je više nesigurnosti kod naroda, što se više verbalno sukobljavaju, a ti sukobi su iz medija kojima vladaju i koje, zapravo političke i vjerske vođe i uređuju, nepravedno podijeljena Bosna i Hercegovina se sve čvršće betonira i zamrzava u to nepodnošljivo stanje. Upravo takvo stanje zabetoniranosti beha nepravdne podijeljenosti, tri naroda dva entiteta, i jest cilj politike i političara srpskog i bošnjačkog naroda. Gotovo da više i nije tajna kako vođe ta dva naroda, uz šutnju svjetske protektorske zajednice i programiraju taj političko gospodarski kaos, kao sredstvo ušutkavanja stradalničke i u Daytonu pokradene hrvatske strane, stisnute u raljama velikosrpskog separatizma i velikobošnjačkog unitarizma.

Programeri beha kaosa ne puštaju čak ni svoj narod da izađe iz rata i počne u dijalogu s drugim i drukčijim, uz priznanje vlastite odgovornosti, liječiti posljedice krvavog i brutalnog rata što je zapravo jedini uvjet bosanskohercegovačkog počela u budućnost zajedništva, ne tri u dva, već tri u tri. Tri naroda tri entiteta. Političke i vjerske stranke i zajednice Srba i Bošnjaka i danas vode planeri i sudionici rata, kojeg je Dayton zaustavio a oni i ga i dalje vode u Bosni i Hercegovini samo drugim sredstvima. Potpora tim planerima kaosa i profesionalcima rata stiže kroz šutnju i od međunarodnog protektora i od strane Velikosrba iz Srbije i velikobošnjaka iz Turske.

Po suvremenim beha događanjima, koji su zapravo finaliziranje njezine trajne dvodjelne diobe, nije teško primijetiti kako su Srbija i Turska sklopile pakt dijelenja Bosne i Hercegovine na srpski i bošnjački entitet. Nikad do sada u cijeloj prošlosti Srbija nije tako blisko surađivala ni na jednom segmentu s Turskom kao sada u vrijeme beha diobe. Jednako tako Srbija nikada nije imala tako dobre odnose s islamskim zemljama, što potvrđuje činjenicom njihovih veliki investicija i ulaganja u toj zemlji. Sve to govori o srpsko-turskoj suradnji na konačnoj podjeli Bosne i Hercegovine čime prvi put u povijesti Srbija prelazi Drinu, a Turska se vraća u Bosnu, ne u cijelu ali na veći prostor negoli je srpski. Kapital iz islamskih zemalja zbog toga i dolazi u, politički nesigurnu Srbiju, što je rijetkost kretanja investicija. Jedini jamac islamskih investicija u Srbiju i srpsko-turskih prijateljskih odnosa koji se manifestiraju učestalim sastancima njihovih političara, što pak sliči na neki srpsko-turski dayton rješenja beha čvora je dvoentitetska dioba Bosne i Hercegovine. Povijesna je činjenica da ni jedni, ni drugi, ni treći, ne žele i ne će zajednički život s drugim i drugačijim.

Političko vjerski mentalni sklop i Srbije i njenih suvremenih islamskih političko interesnih i ekonomskih suradnika je etnički i vjerski čista društva. Slike islamskih zemalja, poglavito onih koje tako tijesno surađuju i investiraju u Srbiju, govore i svijetu pokazuju nacionalno vjersku čistoću tih prostora i društava. Gotovo je ista slika i Srbije, onih srpskih povijesnih prostora bez Sandžaka, Kosova i Vojvodine, koji joj nikada i nisu pripadali. U agresorsko-okupatorskom ratu devedesetih godina prošlog stoljeća Srbija je pokušala, a što joj je i uspjelo u Vojvodini gdje više i nema Hrvata, etnički i vjerski očistiti svoje prostore, kao što je danas slika genocidne Republike srpske. Pokušaj da to isto učini i s Kosovom sprječavaju multietničke vojne snage NATO-a, koje je bombardiraju i zaustavljaju u daljnjem tom zločinačkom planu. Etnički i vjerski čista srpska društva iz tog razloga i imaju potporu etničkih i vjerskih čistih islamskih zemalja i Turske.

https://i1.wp.com/www.cubis.ba/wp-content/uploads/2014/09/54143178-8fcc-4f69-a8a8-25045bfa64d2-sda-u-banovicima2-preview-506x285.jpg?resize=446%2C251

Bakiru Izetbegoviću je Turska pomogla

 Dioba Bosne i Hercegovine ih je još čvršće zbližila, a cilj kojem u toj zemlji idu ujedinio. Danas su te dvije vanjske politike, srpska i turska čak jedinstvenije u Bosni i Hercegovini negoli beha društvo i njezini narodi. U ime etnički i vjerski čistog društva Srbija se više ni politički, a to opravdava putem u Europu, ne protivi osamostaljenju Kosova. Čak i preko najava odcjepljenja i Sandžaka šutke prelazi, jer kao i islamske zemlje ona ne priznaje multinacionalna i multikonfesionalna društva. Nema tog teritorija drugog i drugačijeg da je za Srbiju, Tursku i islamske zemlje, vrjedniji od etnički i vjerski čistih srpskih i muslimanskih prostora. Srbi čak i etnički očišćene u balvan revoluciji okupirane hrvatske prostore napuštaju kada se poslije oslobodilačke vojne, legalne akcije Hrvatske vojske „Oluja“ protjerani Hrvati počeli vraćati na svoja ognjišta. I tada ne žele živjeti s drugim i drugačijim.

Stotine tisuća žrtava i milijuni prognanih cijena je srpskih i muslimanskih čistih prostora u Bosni i Hercegovini. Bošnjački dio daytonske Bosne danas je gotovo isti etnički i vjerski čist i kao Republika srpska, i kao Turska i naravno kao sve one islamske zemlje koje financijski investiraju u Srbiju, a politički i vjerski u Federaciju Bosne i Hercegovine. Taj povratnički hod Bosne i Hercegovine u osmanlijsku strašnu prošlost i memorandumsko velikosrpsko vrijeme, nastavak je zločinačkog procesa beogradske srpsko-muslimanske diobe i etničkog čišćenja te zemlje.

Velikosrpska i velikoturska strana u Bosnu i Hercegovinu su ušle onom starom narodnom „podijeli pa vladaj“. Dioba iako još nije završena, jer beha Hrvati imaju pravo na svoj dio Bosne i Hercegovine i sve dok ne budu participirali, politički i teritorijalno, u istim mjerama kao i Srbi i Bošnjaci  dijelenje će trajati, Srbija i Turska su započele vladavinom, svaka na svom teritoriju. Srbija u Republici srpskoj, Turska u Federaciji. Na žalost, vladavinu nad daytonski podijeljenoj Bosni i Hercegovini olakšava im i podijeljenost hrvatskog naroda, kako onim političkim zidom između Hrvata u Hrvatskoj i onih u BiH, tako još bolnijom diobom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Beha razjedinjenost Hrvata jedan je od veliki uzroka gubitka entiteta, Hrvatske Republike Herceg Bosne u Daytonu i današnjeg finaliziranja etničkog čišćenja u Federaciji BiH. Povijesni jal hrvatskog naroda upoznali su u Daytonu daytonisti i tvorci tog zločinačkog plana, na kojeg se kasnije, a danas najaktivnije, uključile i Srbija i Turska s još nekim islamskim zemljama.

Ni prijetnja nestanka hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini i u daytonskim entitetima koje Srbija i Turska sve deblje ograđuju i čine čišćima od Hrvata, ne uspijeva u potpunosti ujediniti hrvatsku političku rascjepkanost. Na žalost i danas „jedni idu šumom, drugi drumom“. Svako svome lokalnom, političkom, interesnom cilju, a nikako jedinstveno zajednički, hrvatskom entitetu. A on bi morao biti, prije nego li te dvije zemlje, Srbija i Turska i teritorijalno pripoje sebi beha entitete, hrvatski teritorijalno politički okvir, kao jedini jamac hrvatskog ostanka i opstanka u Bosni i Hercegovini. Ako ništa drugo, tragedije, zbjegovi, stradanja, progoni, etnička čišćenja, nisu uspjeli, a nisu na žalost ujediniti hrvatsku razjedinjenost u Bosni i Hercegovini, onda bi to mogao samo hrvatski entitet, kao zajednički cilj svih hrvatskih politika i političara.

Hrvatski entitet mogao bi biti okvir i most zajedništva beha Hrvata, istog onakvog kakav stvara Republika srpska Srbima, i Federacija Bošnjacima. Hrvatski entitet oprao bi grijehe prošlosti hrvatskih političara, grijehe daytonista, grijehe velikosrpski separatista i velikobošnjačkih unitarista i zaustavio bi zločinački srpsko turski projekt dvoentiteske diobe Bosne i Hercegovine. Uz to što bi hrvatski entitet zaustavio nepravednu diobu Bosne i Hercegovine, on bi toj zemlji donio pravdu, mir i stabilnost, temelje na kojima poćiva svako europsko društvo.

Velikobošnjački unitarizam, velikosrpski separatizam i velikohrvatski europeizam, potvrdili su i rezultati sedmi beha izbora održanih 12. listopada 2014. Naime, na tim izborima gotovo da i nema nikakvih promjena na bošnjačkoj i srpskoj strani. Uvijek ista politička lica, uvijek ista politika. Zapravo, kontinuitet bošnjačkog unitarizma i srpskog secesionizma politika je nezamjenjivih vođa Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, koji su više izbor Turske i Srbije nego li napretka demokracije u Bosni i Hercegovini. Sve to govori kako ne će biti nikakva napretka Bosne i Herecgovine ni poslije ovih izbora. Izbori u Bosni i Hercegovini su ruganje demokraciji.

Vinko Đotlo

facebook komentari