Pratite nas

Politika

Izbori u Bosni i Hercegovini su ruganje demokraciji

Objavljeno

na

Bosnu i Hercegovinu svakim danom čine sve razdrmanijom, nesigurnijom i nestabilnijom zemljom, zbog čega se sve teže nosi s teretom nepravde što je rat proizveo, a Dayton potvrdio i legalizirao.

Zemlja je to u kojoj na svu sreću nema rata, ali ima puno ratnih podjela što ih u miru ratnici podebljavaju, zidova, laži, mržnje i nepravde. Zbog tih suvremenih beha istina, zbog tih negativizama koje političari i vjerske vođe brojnijih naroda neomatano umnožavaju, nema ni traga nekim pozotivizmima, vlada snažan  strah u narodima, da ti negativni osjećaji koji su svakodnevnica verbalnih sukoba, ne prijeđu u fizički rat, onakav kakav je u Daytonu zasutavljen, ali ne i u glavama beogradski tajni srpsko muslimanskih pregovarača podijele Bosne i Hercegovine.

martinraguzb3Martin Raguž – ni Bošnjaci mu nisu htjeli pomoći

 To stanje nesigurnosti koje se hrani verbalnim sukobima nezadovoljstva svakog naroda, odgovara političarima brojnija dva beha naroda, koji su ratni dobitnici i  daytonski miljenici. Što je više nesigurnosti kod naroda, što se više verbalno sukobljavaju, a ti sukobi su iz medija kojima vladaju i koje, zapravo političke i vjerske vođe i uređuju, nepravedno podijeljena Bosna i Hercegovina se sve čvršće betonira i zamrzava u to nepodnošljivo stanje. Upravo takvo stanje zabetoniranosti beha nepravdne podijeljenosti, tri naroda dva entiteta, i jest cilj politike i političara srpskog i bošnjačkog naroda. Gotovo da više i nije tajna kako vođe ta dva naroda, uz šutnju svjetske protektorske zajednice i programiraju taj političko gospodarski kaos, kao sredstvo ušutkavanja stradalničke i u Daytonu pokradene hrvatske strane, stisnute u raljama velikosrpskog separatizma i velikobošnjačkog unitarizma.

Programeri beha kaosa ne puštaju čak ni svoj narod da izađe iz rata i počne u dijalogu s drugim i drukčijim, uz priznanje vlastite odgovornosti, liječiti posljedice krvavog i brutalnog rata što je zapravo jedini uvjet bosanskohercegovačkog počela u budućnost zajedništva, ne tri u dva, već tri u tri. Tri naroda tri entiteta. Političke i vjerske stranke i zajednice Srba i Bošnjaka i danas vode planeri i sudionici rata, kojeg je Dayton zaustavio a oni i ga i dalje vode u Bosni i Hercegovini samo drugim sredstvima. Potpora tim planerima kaosa i profesionalcima rata stiže kroz šutnju i od međunarodnog protektora i od strane Velikosrba iz Srbije i velikobošnjaka iz Turske.

Po suvremenim beha događanjima, koji su zapravo finaliziranje njezine trajne dvodjelne diobe, nije teško primijetiti kako su Srbija i Turska sklopile pakt dijelenja Bosne i Hercegovine na srpski i bošnjački entitet. Nikad do sada u cijeloj prošlosti Srbija nije tako blisko surađivala ni na jednom segmentu s Turskom kao sada u vrijeme beha diobe. Jednako tako Srbija nikada nije imala tako dobre odnose s islamskim zemljama, što potvrđuje činjenicom njihovih veliki investicija i ulaganja u toj zemlji. Sve to govori o srpsko-turskoj suradnji na konačnoj podjeli Bosne i Hercegovine čime prvi put u povijesti Srbija prelazi Drinu, a Turska se vraća u Bosnu, ne u cijelu ali na veći prostor negoli je srpski. Kapital iz islamskih zemalja zbog toga i dolazi u, politički nesigurnu Srbiju, što je rijetkost kretanja investicija. Jedini jamac islamskih investicija u Srbiju i srpsko-turskih prijateljskih odnosa koji se manifestiraju učestalim sastancima njihovih političara, što pak sliči na neki srpsko-turski dayton rješenja beha čvora je dvoentitetska dioba Bosne i Hercegovine. Povijesna je činjenica da ni jedni, ni drugi, ni treći, ne žele i ne će zajednički život s drugim i drugačijim.

Političko vjerski mentalni sklop i Srbije i njenih suvremenih islamskih političko interesnih i ekonomskih suradnika je etnički i vjerski čista društva. Slike islamskih zemalja, poglavito onih koje tako tijesno surađuju i investiraju u Srbiju, govore i svijetu pokazuju nacionalno vjersku čistoću tih prostora i društava. Gotovo je ista slika i Srbije, onih srpskih povijesnih prostora bez Sandžaka, Kosova i Vojvodine, koji joj nikada i nisu pripadali. U agresorsko-okupatorskom ratu devedesetih godina prošlog stoljeća Srbija je pokušala, a što joj je i uspjelo u Vojvodini gdje više i nema Hrvata, etnički i vjerski očistiti svoje prostore, kao što je danas slika genocidne Republike srpske. Pokušaj da to isto učini i s Kosovom sprječavaju multietničke vojne snage NATO-a, koje je bombardiraju i zaustavljaju u daljnjem tom zločinačkom planu. Etnički i vjerski čista srpska društva iz tog razloga i imaju potporu etničkih i vjerskih čistih islamskih zemalja i Turske.

https://i1.wp.com/www.cubis.ba/wp-content/uploads/2014/09/54143178-8fcc-4f69-a8a8-25045bfa64d2-sda-u-banovicima2-preview-506x285.jpg?resize=446%2C251

Bakiru Izetbegoviću je Turska pomogla

 Dioba Bosne i Hercegovine ih je još čvršće zbližila, a cilj kojem u toj zemlji idu ujedinio. Danas su te dvije vanjske politike, srpska i turska čak jedinstvenije u Bosni i Hercegovini negoli beha društvo i njezini narodi. U ime etnički i vjerski čistog društva Srbija se više ni politički, a to opravdava putem u Europu, ne protivi osamostaljenju Kosova. Čak i preko najava odcjepljenja i Sandžaka šutke prelazi, jer kao i islamske zemlje ona ne priznaje multinacionalna i multikonfesionalna društva. Nema tog teritorija drugog i drugačijeg da je za Srbiju, Tursku i islamske zemlje, vrjedniji od etnički i vjerski čistih srpskih i muslimanskih prostora. Srbi čak i etnički očišćene u balvan revoluciji okupirane hrvatske prostore napuštaju kada se poslije oslobodilačke vojne, legalne akcije Hrvatske vojske „Oluja“ protjerani Hrvati počeli vraćati na svoja ognjišta. I tada ne žele živjeti s drugim i drugačijim.

Stotine tisuća žrtava i milijuni prognanih cijena je srpskih i muslimanskih čistih prostora u Bosni i Hercegovini. Bošnjački dio daytonske Bosne danas je gotovo isti etnički i vjerski čist i kao Republika srpska, i kao Turska i naravno kao sve one islamske zemlje koje financijski investiraju u Srbiju, a politički i vjerski u Federaciju Bosne i Hercegovine. Taj povratnički hod Bosne i Hercegovine u osmanlijsku strašnu prošlost i memorandumsko velikosrpsko vrijeme, nastavak je zločinačkog procesa beogradske srpsko-muslimanske diobe i etničkog čišćenja te zemlje.

Velikosrpska i velikoturska strana u Bosnu i Hercegovinu su ušle onom starom narodnom „podijeli pa vladaj“. Dioba iako još nije završena, jer beha Hrvati imaju pravo na svoj dio Bosne i Hercegovine i sve dok ne budu participirali, politički i teritorijalno, u istim mjerama kao i Srbi i Bošnjaci  dijelenje će trajati, Srbija i Turska su započele vladavinom, svaka na svom teritoriju. Srbija u Republici srpskoj, Turska u Federaciji. Na žalost, vladavinu nad daytonski podijeljenoj Bosni i Hercegovini olakšava im i podijeljenost hrvatskog naroda, kako onim političkim zidom između Hrvata u Hrvatskoj i onih u BiH, tako još bolnijom diobom Hrvata u Bosni i Hercegovini. Beha razjedinjenost Hrvata jedan je od veliki uzroka gubitka entiteta, Hrvatske Republike Herceg Bosne u Daytonu i današnjeg finaliziranja etničkog čišćenja u Federaciji BiH. Povijesni jal hrvatskog naroda upoznali su u Daytonu daytonisti i tvorci tog zločinačkog plana, na kojeg se kasnije, a danas najaktivnije, uključile i Srbija i Turska s još nekim islamskim zemljama.

Ni prijetnja nestanka hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini i u daytonskim entitetima koje Srbija i Turska sve deblje ograđuju i čine čišćima od Hrvata, ne uspijeva u potpunosti ujediniti hrvatsku političku rascjepkanost. Na žalost i danas „jedni idu šumom, drugi drumom“. Svako svome lokalnom, političkom, interesnom cilju, a nikako jedinstveno zajednički, hrvatskom entitetu. A on bi morao biti, prije nego li te dvije zemlje, Srbija i Turska i teritorijalno pripoje sebi beha entitete, hrvatski teritorijalno politički okvir, kao jedini jamac hrvatskog ostanka i opstanka u Bosni i Hercegovini. Ako ništa drugo, tragedije, zbjegovi, stradanja, progoni, etnička čišćenja, nisu uspjeli, a nisu na žalost ujediniti hrvatsku razjedinjenost u Bosni i Hercegovini, onda bi to mogao samo hrvatski entitet, kao zajednički cilj svih hrvatskih politika i političara.

Hrvatski entitet mogao bi biti okvir i most zajedništva beha Hrvata, istog onakvog kakav stvara Republika srpska Srbima, i Federacija Bošnjacima. Hrvatski entitet oprao bi grijehe prošlosti hrvatskih političara, grijehe daytonista, grijehe velikosrpski separatista i velikobošnjačkih unitarista i zaustavio bi zločinački srpsko turski projekt dvoentiteske diobe Bosne i Hercegovine. Uz to što bi hrvatski entitet zaustavio nepravednu diobu Bosne i Hercegovine, on bi toj zemlji donio pravdu, mir i stabilnost, temelje na kojima poćiva svako europsko društvo.

Velikobošnjački unitarizam, velikosrpski separatizam i velikohrvatski europeizam, potvrdili su i rezultati sedmi beha izbora održanih 12. listopada 2014. Naime, na tim izborima gotovo da i nema nikakvih promjena na bošnjačkoj i srpskoj strani. Uvijek ista politička lica, uvijek ista politika. Zapravo, kontinuitet bošnjačkog unitarizma i srpskog secesionizma politika je nezamjenjivih vođa Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, koji su više izbor Turske i Srbije nego li napretka demokracije u Bosni i Hercegovini. Sve to govori kako ne će biti nikakva napretka Bosne i Herecgovine ni poslije ovih izbora. Izbori u Bosni i Hercegovini su ruganje demokraciji.

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Politika

ISKORAK U „BOLJE SUTRA“!?

Objavljeno

na

Objavio

CROPIX

„Bolje sutra“, koje čekam od sredine prošlog stoljeća napokon se, kako izgleda, nazire. Potpredsjednica Vlade za gospodarstvo je u jednom od dva naša najveća mainstream dnevna lista jednim udarcem, jednim hitcem iz obje cijevi dvocijevke pogodila dva cilja. Nakon dvadeset i šest godina postojanja neovisne Republike Hrvatske najavljuje se, s pogledom unaprijed, rast gospodarstva, a s druge, kao posljedično, i rješavanje negativnih demografskih kretanja.

Na pitanje o demografskoj slici, potpredsjednica Vlade odgovara:“ To je jedan od najtežih problema s kojim se suočavamo, ali nismo jedini s tim problemom u Europi. No, osim svih mjera koje pokušava provesti Ministarstvo obitelji i mladih, mislim da je najbolja demografska mjera gospodarstvo koje raste. Osjećaj ljudi da imaju perspektivu za sebe i svoju djecu pronalaženjem kvalitetnih radnih mjesta i ostvarivanjem svojih planova, želja i ambicija“.

Zanimljiv je i odgovor na pitanje o iskustvima koja je potpredsjednica Vlade stekla u razgovorima s poduzetnicima. – Najveći im je problem nedostatak radne snage, posebno za prerađivačku industriju, turizam i brodogradnju, ali i za druge industrije kao što je to ICT. Proizlazi da za snažniji rast gospodarstva moramo osigurati skup mjera kojima će se osigurati ne samo dovoljan broj radnika nego i odgovarajuća struktura“.

Ostvaruje se dakle, izgleda, jedan prijedlog mojeg FB prijatelja da bi cijeloj zemlji trebao restart, a to je upravo izlaganje potpredsjednice Vlade o dvije važne teme. Teško je shvatiti i povezati da se „izvoz“ naših kadrova smatra, bez obzira na demografsku sliku, normalnim, a njihovo primanje od drugih država, od strane tih država bez naknade za školovanje, također normalnim. A zatim i „uvoz“ u istim novinama najavljenih više desetina tisuća novih radnika. Opet jednom, bez obzira, na demografsku sliku, koja ne će biti ista.

Izmijenit će se i stanje u mirovinskim fondovima, poreznim prihodima i svemu ostalome što se na samo ta dva toka novca nadovezuje.

Sjajan je optimizam koji navire iz ovog intervjua, kao da se pripremaju neki novi izbori. Ili naprosto da je jedan od velikih problema, a to je Agrokor, u kojem je potpredsjednica Vlade među najistaknutijim heroinama i herojima, u procesu rješavanja i razrješavanja. A i sastav povjerenstva sliči sintagmi ” velika koalicija”. Na to asocira i naslov intervjua:: „Način na koji je Todorić vodio Agrokor bio je uteg za cijelo naše gospodarstvo“, formuliran u prošlo, (i svršeno vrijeme?), najavljujući da je tomu kraj.

Glede napretka i „boljeg sutra“ treba li imati na umu, a i mudraci to znaju reći, da nešto što se ne razvija i zapusti određeno vrijeme, a to je u našem slučaju, najgorem, oko 26 godina, ako se krene u obnavljanje od sad, u demokraciji treba isto toliko godina za povrat u stanje na razini od započinjanja zapuštanja…

Antun Drndelić

facebook komentari

Nastavi čitati

Politika

RADIKALNI POLITIČKI ZAOKRET BELJAKOVOG HSS-a

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska seljačka stranka stubokom mijenja politiku i HSS će se ubuduće temeljiti na republikanizmu i liberalizmu, a demokršćansko naslijeđe odlazi u povijest, temelj je nove strategije koju je sastavio Krešo Beljak, a jednoglasno prihvatilo 136 članova Glavnog odbora.

“Progresivni republikanizam – Nova Republika” naziv je ideoloških smjernica koje potpuno revidiraju politički smjer HSS-a, a u nekim dijelovima stranku vraćaju u vrijeme Stjepana Radića, koji je, primjerice, imao negativan odnos prema konzervativizmu Katoličke crkve, dok Beljak sugerira da treba razmisliti o ukidanju vjeronauka u školskoj nastavi.

Radi se o drastičnom razlazu s HSS-om kakav je bio kada su glavnu riječ vodili Branko Hrg, Marijana Petir i njihovi istomišljenici. “Stjepan Radić je zajedno s bratom Antunom razvio koncepciju koja je pronašla ravnotežu između demokratskih, liberalnih i socijalnih elemenata političkog poretka, ali na tradicionalnim narodnim osnovama – u tome je najvažnija aktualnost idejnih temelja HSS-a u suvremenom hrvatskom društvu”, objašnjava se u uvodu smjernica.

Ukratko, u HSS-u će se zalagati za reformu izbornog sustava, promjenu političkog i administrativnog ustroja i temeljitu decentralizaciju, kao i reformu ekonomskog modela te vanjske politike. Zatim slijedi konkretizacija ovih načelnih teza. Tako bi se ukinuli direktni predsjednički izbori, i umjesto toga, predsjednik Republike birao u Saboru dvotrećinskom većinom i tajnim glasanjem.

Ali, zato bi građani birali suce kao što se radi u SAD-u, a lokalne vlasti bi dobile puno veći utjecaj na rad policije. Što misle o vanjskoj politici predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, vidi se u zahtjevu da se Hrvatska odmakne od politika koje je usmjeravaju da ostane na periferiji Europske unije (Baltik – Jadran), i pokuša postati “jedna od snažnih država centra EU”.

HSS će se zalagati za uvođenje progresivnih poreza koji više opterećuju bogatije, a tražit će ukidanje PDV-a za poljoprivredne i ribarske proizvode. HEP ne smije biti privatiziran, nema prodaje šuma i vodnih izvora, a Beljak predlaže i zabranu prodaje državnog zemljišta strancima.

U sustavu obrazovanja, HSS traži “još radikalniju reformu koja bi bitno rasteretila djecu i povećala odgojnu funkciju škole, smanjiti broj obaveznih predmeta na pet ili šest i nesvrhovito učenje besmislenih činjenica”, “razvoj aktivnog i odgovornog građanstva kroz sustav obrazovanja” te “novu otvorenu kulturnu politiku”.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak potvrdio je za Jutarnji list kako demokršćanska tradicija ubuduće neće biti politička doktrina stranke. “Još 2003. za HSS je glasalo 300.000 birača, a onda su strankom zavladali Hrg i Marijana Petir, nakon čega smo ostali na 35.000 glasova.

Toliko o tezama kako HSS treba imati bazu među konzervativnim glasačima. Uz to, Stjepan Radić se zalagao za liberalne vrijednosti u svoje vrijeme, pravicu i zaštitu najširih slojeva hrvatskog stanovništva, a ove političke smjernice su na istom tragu, ali prilagođene životu u 21. stoljeću. Počinjemo graditi HSS koji će na idućim izborima biti puno jači nego je danas”, pojasnio je Beljak.

facebook komentari

Nastavi čitati