Izbori u RH otvorili su Pandorinu kutiju

2

Prijevremeni zastupnički izbori u Republici Hrvatskoj ostavili su velike naslage osobnih prljavština, podvala, provokacija, manipulacija, upletanja istočnih susjeda i utjecaja međunarodnih čimbenika, stoga je bilo teško  koalicijskim partnerima, strančicama i inim udrugama razlučiti kandidate koji lažu od onih koji istinu kažu.

Pristrani mediji sustavno su iznosili lažne ankete, blatili HDZ-e i pojedince na ‘desnoj strani’ gdje je nagomilano mnogo povjesne neistine, pa ispada ”da smo stalno kolebljivi  u svojoj nacionalnoj osobnosti. U toj kolebljivosti nismo uspjeli dati ni jednoj ideji kičmeno dostojanstvo, ni sigurnost u sebe i za druge.”(I. Oršanić)  

Poučen iskustvom iz prošlosti, hrvatski narod ne haje za politiku jer ima duboko usađene predrasude: ”Političari su lopovi, politika je kurva”. Takvo  razmišljanje bilo je u narodu kad su okupatori vladali preko domaćih uljeza koji su bili u službi totalitarnih režima (austrijskog, mađarskog, turskog i srpskog), a ne u službi hrvatskog naroda.

Činjenica je da negdje oko polovice hrvatskog naroda (građana s pravom glasa) smatra izlazak na izbore svojom dužnošću i potrebom, a za drugu nacionalno nesvjesnu polovicu, to je gubljenje vremena; ponajčešće i uz rezon  – ”Za koga glasati kad su svi isti ?!”.

Neizlaženje na izbore je – grijeh!

Prije nekoliko godina (2013.) dobio sam poruku  od dr. Milana Jelića – da će   pod privremenim nazivom ‘Krug prijatelja Hrvatske’ pokrenuti kampanju da pronađe  jednog ili više  Hrvata koji bi bili voljni staviti se na čelo  pokreta koji bi imao za cilj osvijestiti veliki dio hrvatskih birača da pristupaju glasovanju i da  izaberu vjerodostojne predstavnike koji će ih znati zastupati i predstavljati”. Nažalost od ”Kruga prijatelja Hrvatske” ostala je samo pobožna želja i dobra ideja.

Bojkotiranje izbora je vrlo veliki problem u Hrvatskoj. To je stanje duha velikog dijela naroda koji nije svjestan da upravo svojom pasivnošću na vlast u Hrvatskoj dovodi političke strukture i njihove ideologije koje su strane visokopostotno kršćanskoj Hrvatskoj. Ne prihvaćaju duhovne vrijednosti naroda, ni njegovu povijesnu tradiciju. A kao takvi Hrvatska im nije na srcu, a jednako tako ni njena dobrobit i prosperitet, već samo materijalni interes, a država im služi samo kao objekt eksploatacije.

Bojkoteri izbora na taj način postaju u najmanju ruku „nenarodna kategorija“ u službi hrvatskim neprijateljima, iako toga najčešće nisu ni svjesni.

Još uvijek postoje države u svijetu, u kojima narod živi u ropstu, pod diktaturom i u strahu, bez mogućnosti slobode javnog mišljenja i slobodnih izbora. Koliko je  u Hrvatskoj sloboda koštala ljudskih života? Baš zbog te činjenice to je veliki grijeh  ( jedan od Sedam  glavnih grijeha – lijenost) ne izići na izbore i tako ne dati svoj glas za svoju slobodu i ljudska prava. To je nacionalna i vjerska dužnost. Inertnost naroda plaća se neslobodom i ropstvom.

 U mnogim državama Južne Amerike izlazak na izbore je obveza, kao i u nekim drugim državama u Europi, Aziji i Australiji.  U Grčkoj, gdje je iznjedrena demokracija, stanovnik koji odbije glasovati

teško će dobiti vozačku dozvolu ili putovnicu. Drugim riječima, za sudbinu naroda odgovoran je svaki pojedinac u toj nacionalnoj zajendnici prema potrebi: u ratu braniti državu s oružjem u ruci, u miru braniti slobodu  glasačkim listićem.

Čestitamo novom predsjedniku HDZ-a gospodinu dr. Andreju Plenkoviću na izbornoj  pobjedi pod čijim vodstvom je HDZ-a dobio relativnu većinu. Sada treba pridobiti određen broj zastupnika za sastav Vlade i  Hrvatskog državnog sabora, što će, nadamo se, iskusni diplomat gospodin Plenković učiniti u kratkom roku. Koliko je god bila bitna pobjeda HDZ-a i nacionalnih stranaka, toliko je, možda i više, bilo bitno da su izbore izgubili: (anti)fašisti, Milanović, Pusić, Mesić, Josipović, Beljak, Čačić i drugi. U koalicijama  srozani su do samog dna, zbog čega je Milanović ”svojevoljno” odlučio više se ne kandidirati za predsjednika SDP-a. Na koljena su srušeni; komunisti, udbaši, četnici, srbofašisti (anti)fašisti, srpska (četnička) svetosavska sekta u Hrvatskoj i jugonastalgičari, od kojeg poraza teško će se više ikada oporaviti.

Dernek  četnika u Zagrebu

 Nitko se nije toliko zauzeo za rušenje državave hrvatskog naroda  kao što je  Srpska (četnička) vetosavska sekta  u Hrvatskoj. Kao posljedni pokušaj izražaja ”kršćanske” mržnje doveli su ortodoksnog poglavara Carigradskog patrijarha  Bartolemeja I. i srpskog patrijarha Irineja, da nazoče ”antifašističkom” skupu u Zagrebu, gdje su se uoči izbora u RH okupili srpski vjerski i politički neprijatelji iz Hrvatske, Srbije i drugih zemalja, te glasno i oštro optužili i osudili hrvatski narod i blaženog kardinala Alojza Stepinca, da su su bili svim svojim bićem za NDH-a. ”Uglednici” na (anti)fašističkom i ortodoksno-komunističkom skupu u Zagrebu bili su također srdačno primljeni od predstavnika hrvatskih državnih i vjerskih dostojanstvenika! Još je trebao doći papa Franjo iz Vatikana i imali bismo u Zagrebu antihrvatski crkvenopolitički Sabor – Koncil ekumenizma.

Nakon uspješno završenog skupa u Zagrebu ”uglednici” su otišli u Jasenovac, gdje su se izredali na pozornici i na oltaru tko će više i bolje iskaliti mržnju i uveličati zločin, kako je ”pobijeno 700.000 Srba”, kao da je riječ o muhama a ne ljudima, samo da se dobije dojam u svijetu kako su Hrvati  genocidan narod.

Sadikovich, američki sociolog hrvatskog podrijetla napisao je mnogo studija o tome kako postupaju Srbi u inozemstvu, već sedamdeset i nešto godina, kako blate Hrvate, ogovaraju, ucjenjuju, i na sve moguće načine čine da hrvatsko ime  bude omraženo i odbojno, i tako slično.

Zašto su uopće hrvatske vlasti dozvolile ulaz tolikom broju huškača, koji su se premazali svetosavljem i židovstvom, da slobodno mogu doći u suverenu europsku Hrvatsku? Kako je moguće da vanjski neprijatelji, potpomognuti Pupovčevom petom kolonom u Hrvtaskoj, dođu u Republiku Hrvatsku s određenim nakanama, da uzrupiraju izborni proces i daju podršku onima koji zagovaraju  Balkansku regiju.   Nova će  Vlada trebati puno toga  preinačiti, kako bi zašitili nacionalne interese hrvatskog naroda u Republici Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Da je, kojim slučajem, umjesto četničkog derneka u Zagrebu bio skup hrvatskih  nacionalista (‘ustaša’), Zagreb  bi gorio od revolta! Ili, kako bi tek bilo (hipotetski rečeno),  da su katolički vjernici (‘fanatici’) imali skup anti LGBT (Gay, Lesbian, Biesexual Transgender), (anti)fašisti bi digli uzbunu organizirali velike demonstracije na Trgu Bana Jelačića. Unatoč svemu tome, srbopravoslavni fašisti bili su kraljevski dočekani u hrvatskom glavnom gradu  Zagrebu!

Bez Hasanbegovića- ni govora o sastavu Valade!

Novi predsjednik HDZ-a gospodin Andrej Plenković već je u pregovorima s Mostom, nacionalnim manjinama i drugima koji imaju dva ili više zastupnička mjesta u Saboru, da se usuglase o sastavu Vlade i saziv novog Hrvatskog državniog sabora.

Vjerojatno će novi mandator imati dovoljan broj zastupnika za sastav saborske većine, ali problem će biti u raspodjeli  ministarskih dužnosti, jer svi zastupnici se osjećaju sposbnim (?) za svako mjesto u Vladi. Doduše, oni koji su najsposobniji  ne znači da su i najpogodniji.  Primjera radi, profesionalni srbočetnik Milorad Pupovac i talijanski iritant Furio Radin, izjavili su da su ”spremni biti (potpredsjednici!) u Vladi u kojoj neće biti gospodina Hasanbegovića.” Dakle, velikosrbin i talijanaš  ucijenjuju hrvatskog mandatora o sastavu Vlade: ”mi ili on”, ali nikako zajedno. Ljudi koji više drže do privilegija nego do principa izgubit će brzo obadva! (D.D Eisenhower)  

Dr. Zlatko Hasanbegović je, bez ikakve dvojbe, bio najbolji ministar u  dosadašnjim vladama u Hrvatskoj. Na izborima je također dobio najviše glasova, pa kako je moguće da netko dovodi u pitanje buduću  ministarsku dužnost gospodina Hasanbegovića u sastavu nove Vlade? U čudu sam se našao kad sam vidio da se po hrvatskim državotvornim portalima i preko e-maila traže potpisi na  peticiju za podršku  dr. Hasanbegovića u novoj Vladi.

Dr. Zlatan Hasanbegović je moderni dr. Ante Starčević u ovom 21. stoljeću: u idejnom, držvotvornom i političkom osmišljenju samostalne, slobodne i demokratske države hrvatskog naroda. U takvoj državi mogu slobodno živjeti, uz hrvatski narod i pripadnici drugih naroda i vjera, uvjetno da poštuju zakone i kulturnu baštinu hrvatskog naroda.  Građanima nacionalnih manjina koji mrze hrvatsku državu, treba oduzeti državljanstvo i deportirati ih u matičnu zemlju,  bez mogućnosti ponovnog dolaska u Hrvatsku. I za manje antidržavne prekršaje kanadske vlasti oduzimaju osobama državljanstvo i izgone nepoželjne osobe iz Kanade.

 Ako dr. Zlatan Hasanbegović, oslobodi Bože, ne ostane na mjestu ministra kulture, onda će ponovo hrvatske institucije voditi neprijatelji hrvatskog naroda, odnosno četnici i peta kolona. Ravnateljica 3. programa Hrvatskog radija Nevenka Dujmović, kazala je kako je u radijskim emisijama prošle godine bilo 68  emisija o srpskoj književnosti. U isto vrijeme bilo je samo 19 emisija o hrvatskoj suvremenoj književnosti.  Srbiji ne trebaju mediji jer u Hrvatskoj imaju (o hrvtskom trošku!) sredstva za informacije o svim društvenim, kulturnim, političkim, vjerskim i športskim djelatnostima iz ”otadžbinie”.

Zaključna misao

”Danas još samo lud čovjek može misliti da samostalnost i nezavasnost znači neko odijeljivanje i izlučivanje od života s drugim narodima na svijetu.  Nezavisnost znači samo sigurnost i potrebu sigurnosti, da jedan narod može slobodno i nezavisnio od drugih naroda stvarati svoju političku, kulturnu, vjersku i gospodarsku sigurnost.” (I. Oršanić)

  1. Hrvatskoj trebaju dobri zakoni a ne visoki zidovi za sigurnost i prosperitet u državi. Dakle, pod hitno Hrvatskoj treba novi Ustav u kojem Sabor, ne samo formalno već i stvarno, treba biti najviše narodno predstavničko i zakonodavno tijelo.

”Hrvatski sabor je danas  potpuno marginaliziran,  jer djeluje kao interesna udruga postojećih stranaka. Jedan od važnih odrednica novog Ustava trebala bi biti  definicija hrvatske političke nacije, čime bi se riješilo pitanje nacionalnih manjina koje su posebnim ustavnim zakonom dobile privilegirani položaj u Saboru. To pitanje riješilo bi se u skladu s europskom praksom, jer čak 18 zemalja Europske unije, iako imaju nacionalne manjine (mnogo brojnije nego u Hrvatskoj, o.p.) uopće nemaju institut njihove posebne zastupljenosti u nacionalnom parlamentu.” (V. Krsnik)

  1. Hrvatskoj treba pravo pravosuđe, kao što je danas HNES, koje bi u granicama zakonskih nadležnosti donosilo brze i prevedne presude, posebice kada je u pitanju nacionalna sigurnost i sve vrste kriminala. Ako bismo sabrali pronevjere i krađe u državnim ustanovama, bar one koji su izričito evidentirani (osobe i svote) u predizbornoj kampanji, Hrvatska bi mogla otplatiti polovicu duga stranim bankama. No, o tim se problemima samo govori u predizbornim kampanjama. Ako se nekoga i ”ulovi” odleže koju godinu u zatvor na prisilnom odmoru , a dugove nitko ne vraća!?
  2. Hrvatske vlasti trebaju očistiti škole i sveučilišta od učitelja i profesora, koji odgajaju hrvatsku mladež, da mrze svoje roditelje, ako su ih odgojili u domoljublju, ili ako su duhovno odgojeni u vjeri, jer ”moderni svijet ima druga shvaćanja i intelektualne potrebe.” Djeca koja se odgajaju u duhu ”našeg” a ne hrvatskog osmišljenja, su potencijalni izrodi ili izdajnice hrvatskog  naroda i domovine.

Hrvatska je jedna od izuzetnih država u svijetu u kojoj je najveći procenat stanovništva katoličke vjeroispovijesti, ali u praksi većinom su nedjeljni (biraju iz vjere ono što im se sviđa) katolici. Dočim, sljedbenici Isusa Krista trebaju uvijek i u svakoj prilici biti živa Biblija!

Prema grčkoj mitologiji Pandora je iz znatiželje kutiju otvorila koju joj je darovao Zeus i iz nje su izišla sva zla svijeta. Srećom uspjela je kutiju zatovoriti prije nego što je iz nje izišla nada, te je tako spasila svijet od najveće nesreće.

Mi se također nadamo da će se uskoro sastaviti nova Vlada koja će imati viziju integralne slobode i učvršćenja nacionalne sigurnosti, oživotvorenja državotvornosti, gospodarskog  prosperiteta i ljudske snošljivosti.

Hrvatska bi također trebala biti magnet za useljavanje raseljenih Hrvata diljem svijeta, a ne iseljenička zemlja iz koje se iseljava školovana mladež u svijet gdje ih čeka trnovit put i tuđe sunce! Terra usus mortalium semper anacilla. (Zemlja je uvijek služavka ljudske potrebe.)

Autor: Rudi Tomić / Kamenjar.com

 

facebook komentari

  • kostresh

    sutljiva vecina je u pravu. politicari (mahom) jesu lopovi, dokazano do sada u povijesti hrvata. politika jeste kurva, podaje se onom tko bolje plati a u nedostatku pozeljnog platise ide lukavijemu ili jacemu. u zadnjoj opciji (danas) vodi ju svatko svejedno iz koje pobude…

    • kostresh

      eh da, cast, slava i hvala rijetkim, postenima sa dobrim namjerama!