Izbori za i protiv Josipovićevih `novih temelja`

0

Nasuprot Josipovićeve neokomunističke i otvorene projugoslavenske politike “novih temelja” hrvatski će se narod na predsjedničkim izborima moći odlučiti za politiku tradicionalnih hrvatskih vrijednosti, koja se kao državnopravni oblik ostavruje samo u samostalnoj hrvatskoj državi

Ovih je dana predsjednik Međunarodne paneuropske unije Alain Terrenoire boravio u Sarajevu. Upravo je odatle, između ostaloga, upozorio kako Europi prijete dvije nove vrste ratova. Jedan je onaj na granici s Rusijom, a drugi se proteže „u obliku polumjeseca od Atlantika do Kavkaza”. Premda je ova druga -islamistička opasnost najaktivniji u Iraku i Siriji, ona ima svoje ‘releje’ u svim ostalim zemljama”, ocijenio je, upozorivši kako ne treba imati iluzija jer je opasnost koju predstavlja Islamska država tek u nastanku.

Rat na istoku Europe gdje ruski predsjednik Vlarimir Putin pokušava, kako smatra, vojnom silom i slabošću Europljana osvojiti bivši prostor Sovjetskoga Saveza, što je već sada realna prijetnja i baltičkim državama. Upozorenje je vrlo znakovito jer mnogi još uvijek ne prepoznaju ni putinovsku ni isilovsku prijetnju, dok se na europskom jugu, a poglavito u Hrvatskoj neki političari zanose već prevladanim paradigmama iz prošlosti – neojugoslavenskim ili balkanskim političkim vizijama. U međuvremenu baltičke zemlje i Poljska uz pomoć NATO saveza prestrojavaju svoje oružane snage i nastoje u što većoj mjeri smanjiti ovisnost nacionalnih gospodarstava od uvoza iz Rusije. Tako je početkom tjedna Litva primjerice dobila plutajući terminal za ukapljeni plin (LNG) usidren u luci Klaipedi, što joj omogućuje neovisnost o ruskome plinu.

U Hrvatskoj pak na poticaj Sjedinjenih Država već se vode pregovori o nabavi američkih helikoptera Blackhawk, a Washingtona je ponudio i posrednike u pregovorima oko prijepora između Hrvatske vlade i madžarskoga MOL-a, jer Hrvatska i Madžarska u energetskom povezivanju Baltika i Jadrana, s tim dijelom Europe čine svojevrsnu gospodarsku, zemljopisnu i kulturološku cjelinu. Tu pak cjelinu prometno i plinski opet od hrvatskoga Jadrana najbolje bi povezali izgradnja LNG terminala na hrvatskom otoku Krku, koja se može realizirati uz novčanu potporu američkoga kapitala, a izgradnja niskotračne pruge Rijeka-Zagreb-madžarska granica s odvojkom do Siska, kao i izgradnju kanala Dunav – Sava te Pelješki most ne bi bilo teško, kao europske projekte, izgraditi novcima iz Bruxellesa. Svojim pak vlastitim novcima i sami možemo dovršiti Jadransko-jonsku dionicu autoceste kroz Hrvatsku sve do granice s Crnom Gorom.

Takvom geoprometnom politikom uvezali bismo u cjelinu srednjoeuropski prostor od Baltika do Jadrana, a unutar vlastite države spojili t. zv. zelenu i modru Hrvatsku, čime bi proizvodnja hrane iz slavonske ravnice imala svoju svrhu, a tom transportnom infrastrukturom najekonomičnije bi se opskrbljivala putničarska, odnosno modra ili jadranska Hrvatska. Za takve projekte kao da još uvijek hrvatskoj politici nedostaje razumijevanja. Oni su naime sastavni dio infrastrukture nove europske sigurnosti pa ih politika duboko ukopana u svoje jugokomunističko nasljeđe ne može prepoznati kao vlastite komparativne prednosti.

Uostalom, ovih je dana primjerice američki senator Christopher Murphy, nakon svoga povratka iz Crne Gore, objavio u američkim medijima, kako ruski predsjednik Putin želi uspostaviti neku inačicu Sovjetskoga Saveza i steći što veći utjecaj nad balkanskim narodima, a u realizaciji tog pothvata nastoji uspostaviti i vojnu bazu u Crnoj Gori, što bi, ako se radi doista o vjerodostojnoj informaciji, trebalo potaknuti napokon i međusobno razgraničenje između Hrvatske i Crne Gore u Bokokotorskom zaljevu. Sve to nažalost sadašnja hrvatska politika teško registrira.

Ona se, nasuprot dobrodošlim američkim poticajima, nažalost nastoji sve više povezati sa Srbijom, koja se već sad nalazi u ruskom interesnom području. Ponajprije zahvaljujući snažnim ideološkim smjernicama predsjednika države Ive Josipovića, koje se temelje na već davno prevladanim idejama komunističke revolucije i politike jugoslavenskoga diktatora Josipa Broza Tita. Josipovićeva pak najava kako će sve učiniti da „istina“ o partizanima i Josipu Brozu Titu bude sačuvana samo je nastavak politike, koju su bivši boljševici iz Hrvatske nedavno manifestirali svojom grozničavom potragom da budu nazočni svečanom vojnom mimohodu u Beogradu, što ga je nedavno u čast posjeta ruskoga predsjednika Vladimira Putina organizirao srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić.

Sve kad bi se i zanemarili dosadašnji katastrofalni učinci Josipovićeve politike u proteklih pet godina, njegova komunistička retorika u predvečerje otvaranja službene kampanje za predsjedničke izbore odašilje jasnu i nedvojbenu poruku o tomu kakvu želi Hrvatsku. To je neprikrivena politika restauracije nekadašnjega jugoslavenskoga komunističkog prostora, koja je u izravnoj protimbi s hrvatskom državnom neovisnošću. U svjetlu te obnove mogla bi se razjasniti i Josipovićeva najava izgradnje „novih temelja“ Hrvatske, koji su onda očito u suprotnosti s temeljima na kojima je stvorena suverena i samostalna hrvatska država.

To je ponajprije onaj nacionalni referendum o izlasku Hrvatske iz Jugoslavije, kojeg je već njegov bivši savjetnik Dejan Jović pokušao obezvrijediti i delegitimirati te pobjednički Domovinski rat, u kojem je Hrvatska vojska između ostalih potuklu upravo jugoslavensku komunističku i partizansku armiju (JNA). Taj Hrvatski domovinski rat pojedine udruge, poput Documente s Vesnom Teršelič ili Zoranom Pusićem uz potporu Ive Josipovića nastoje sve snažnije kriminalizirati.

Kao izravna posljedice takve politike su i aktualni prosvjedi hrvatskih vojnih invalida i branitelja protiv ministra Freda Matića, inače bivšega Josipovićeva savjetničkog volontera. U tim mirnim prosvjedima na prohladnoj zagrebačkoj Savskoj cesti preminula je junakinja Domovinskoga rata i ratni invalid Nevenka Topalušić, a u utorak je na neljudski, ciničan i omalovažavajući odnos prema braniteljima svoj prosvjed očitovao samospaljivanjem još jedan brabnitelj pred bešćutnim i nevjerojatnim Matić-Glavaševićevim ministarstvom. Oni su, kao i cijela vlada, a poglavito predsjednik države Ivo Josipović najodgovorniji za očajne postupke hrvatskih branitelja. Očito su nadolazeći predsjednički izbori vododjelnica hrvatske političke budućnosti, na kojoj će izborno tijelo ili potvrditi Josipovićeve namjere ili pak zauvijek odbaciti politiku pokoravanja balkanskim žandarima u Beogradu.

Protiv Josipovićeve neokomunističke i otvorene projugoslavenske politike “novih temelja” hrvatski će se narod na predsjedničkim izborima moći odlučiti za politiku tradicionalnih hrvatskih vrijednosti, koja se kao državnopravni oblik ostavruje samo u samostalnoj hrvatskoj državi. Ovu će patriotsku i domoljubnu politiku već po običaju zastupati više predsjedničkih kandidata. Onaj tko te vrijednosti od njih bude bolje i jasnije artikulirao mogao bi se nadati uspjehu, a taj izborni uspjeh omogućio bi pozicioniranje Hrvatske u skup država koje čine baltičko-jadransku dijagonalu.

Sukladno tomu, onda i realizaciju navedenih projekata kao sastavnoga dijela nacionalne, europske i NATO sigurnosti.

 Mate Kovačević

facebook komentari