Izbrisani glasuju

0

Moja mala obitelj je svoju građansku dužnost prema Domovini djelomično obavila danas.

[ad id=”68099″]

Nas dvoje izbrisanih sa dvojnim državljanstvom (Ante i Katarina) smo se pomirili s činjenicom da smo ovaj puta “dijaspora” u XI izbornoj jedinici. Ono čisto pragmatično i kako bismo iz prkosa dali svoj glas čovjeku cije ime nas je asociralo na djelo koje smo upravo obavljali – taj će razumijeti našu bol, povrijeđenost, te ljubav prema državi u kojoj se dijete Ante rodilo nakon Oluje te davne 1995. Zato što je Ona tako htjela – a mogla je drukčije.

On je Hrvat, po rođenju i po genima; dok je ona (tj. ja) samo preko gena došla do svojeg državljanstva. Sin nadmašio mater. Smješkamo se nas dvoje.

Onaj mlađi – neizbrisani 18-godišnjak Nikola glasovao je u VI., “u skladu” s našim stanom, domom, kućom, prebivalištem u RH, kao normalni građanin Hrvatske koji je trenutno odsutan iz svoje izborne jedinice, i jos se smješkao o novonastalim odnosima sa stanom: on je sada vlasnik svega postojećega, rado će nas ugostiti ako navratimo, dosta je bilo nipodaštavanja prema njemu kao najmlađemu, a vidi sad…

Pametan je taj moj dragi Harry Potter; i on već razvija strategiju. On zna da je nepravda počinjena, ali se to mora riješiti mudro. Usput, ovo mu je prvi put u statusu birača, i nešto je bio jako ponosan što je sada odrastao čovjek kojemu se drugi odrasli ljudi obraćaju s poštovanjem. Posebno je ponosan što je Hrvat, po rođenju i genima, sto ima svoje državljanstvo, iako je po materi naslijedio jos jedno. On je Zagrebčanin, Hrvat, točka. A vidi nas…

Dotle je povrijeđeni stvarni vlasnik stana u Zagrebu (tata Mate), nekih nekretnina po Dalmaciji i Hrvatskoj, koautor moje djece, također Hrvat, i to onaj koji ponosno okolo hoda i hvali se kako on ima “jedino hrvatsko državljanstvo i ničije drugo, što će njemu tuđa državljanstva” – izbrisan sa svog jedinog službenog prebivališta, i kojemu sada po (Baukovu?) zakonu i tumačenju zakona stoji da je skitnica, beskućnik, “prebivalište nepoznato” – uručio svoj prosvjed: zbog protuustavnog tumačenja (ovlasti i) Zakona o prebivalištu, te primjene tog tumačenja na Zakon o izborima.

Kao legalist, on je zadržao svoj obećani principijalan stav, te odbio glasati u XI izbornoj jedinici kao “iseljenik” bez prebivališta u RH. Sinovi su podržali ćaću u toj odluci. Oni razume pojam principijalnosti.

To je sve malo zbunilo drage i dobronamjerne djevojke u Izbornom odboru koje su samo htjele proknjižiti birača te predati odgovarajuci glasački listić. One su tu jer vole Hrvatsku i žele dobro svakom njenom državljaninu.

Sve je to ipak prošlo ljubazno. Nitko od nas nije kriv zbog zatečenog stanja. To je kriv ministar u tehničkoj Vladi na odlasku, iz stranaka koje bi rađe da ne postojimo uopće, on povezuje nepovezivo: on povezuje Zakon o prebivalištu sa Zakonom o izborima ignorirajući Zakon o državljanstvu.

Zato stranka toga ministra već na drugim parlamentarnim izborima u XI. izbornoj jedinici nije niti ponudila svoju listu kandidata (da bismo je, recimo, mogli demokratski ignorirati!). Takav bezobrazluk se ne zaboravlja, već se osjećaji spreme u ladicu, negdje u srcu i mozgu za neki drugi dan.

Mi komplicirani Bašići smo, eto, malo usporili proceduru onima pristiglima autobusom iz Geelonga svega koju minutu iza nas: oni su kolektivno putovali 75 kilometara kako bi iskazali svoju ljubav i povezanost s Domovinom, a čija se trenutna vlast tako maćehinski ponaša, i prema njima i nama. Ali, i taj su mali zastoj pretrpjeli, jer je sve bilo lijepo organizirano, sa stolicama, s foteljama, nije bilo gužve…

I eto, prijatelji moji, ma gdje god vi bili. Sad je sve u vašim rukama. Izađite na izbore i glasujte kako vas je volja. Nas četvero smo učinili svoje, svjesni kako naša tri glasa neće promijeniti rezultat sam po sebi. Ali, također svjesni kako naša tri glasa ipak mogu pridonijeti jednoj promjeni u Hrvatskoj, čemu se – najiskrenije nadamo!

Katarina Brozovic-Basic

facebook komentari