Izetbegović je mentor mudžahedinima, vehabijama i iranskim špijunima

    2

    Na izjave Bakira Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, o povezanosti Fahrudina Radončića i Nasera Keljmendija,  reagirali su  iz SBB – Fahrudin Radončić.

    Bakir Izetbegović
    Bakir Izetbegović

    Činjenica da Bakir Izetbegović tvrdi da je američki tužitelj pročitao ime predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića kao dijela zločinačke organizacije Nasera Keljmendija i da to „Radončića diskvalificira kao ozbiljnog kandidata za člana Predsjedništva BiH“, samo potvrđuje da je „slučaj Keljmendi“ i fabriciranje Radončićevog imena u njemu  politički motivirano, kako bi nepopularni Izetbegović uklonio nepoćudnog rivala. Obzirom da Kosovo i BiH nemaju diplomatske odnose, predstavnik Eulexa u vidu spomenutog tužitelja, samo je pročitao ono što je napisano u Sarajevu, navodi se u priopćenju.

    radončić fahrudin kamenjarIz SBB-a napominju da je državni tužitelj Goran Salihović svojim pečatom i pod brojem A-I-231/14 od 16. 07. 2014. godine eksplicitno potvrdio da u predmetu „Keljmendi“ Radončić nema nikakav pravni status, te dodaju da je Keljmendi lociran i uhićen dok je Radončić bio ministar sigurnosti BiH.

    Radončić nema namjeru pravdati se Izetbegoviću koji je od ove zemlje oteo basnoslovno blago koje je skupljala njegova obitelj za lažnu pomoć obrani BiH u ratu, te čovjeku koji je bio mentor dolasku mudžahedinima, vehabijama ili iranskim špijunima, te neviđenoj sustavnoj korupciji kroz razne El Šidijeve poslove, a što je stotine tisuća ljudi ostavilo bez posla i perspektive, navode iz SBB-a.

    Kako se navodi u priopćenju, „Izetbegović je problem Radončiću, jer Radončić neće odustati od otkrivanja političkih ubojstava i borbe protiv sustavne korupcije“.

    Pravdanju tek nema mjesta posebno ako se zna činjenica da je upravo Izetbegović godinama živio i upravljao s kriminalnim likovima kao što su Juka Prazina, Ćelo Delalić, Ismet Bajramović Ćelo, Mušan Topalović Caco i dobro je upoznat sa više naručenih političkih ubojstava koja, zbog blokade iz centara moći, nije bilo moguće otkriti, priopćeno je iz SBB – Fahrudin Radončić.

    M.J.hrsvijet

    facebook komentari

    • Iz knjige: MAČEK I LUBURIĆ, Ivan Mužić, brojevi su stranice knjige. Otporaš.

      32 Ante Pavelić, Doživ jaji. I., Izd. Višnja Pavelić, Madrid, 1968., s. 66.

      20

      Sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelića nedvojbena je i jedino važna činjenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve isključivo Pavelićevo osobno djelo. Pavelić je vjerovao da će stvaranjem HPC stvoriti građanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati.

      Pavelić je (jednako kao i Ante Starčević) posebno simpatizirao islam, i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etnički najčišći Hrvati. I iz Pavelićevih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katolički fanatik. Pavelić je, kako piše Ismet Muftić, već u emigraciji bio odlučio da će se graditi džamija u Zagrebu. Čak je sam napravio njezin
      nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu. 34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea, izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941.-1945., koji je prigovorio Paveliću da će gradnja džamije u središtu Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo.35 Pavelićevo je uvjerenje bilo da su muslimani “krv naše krvi, oni su cviet naše hrvatske narodnosti.”36

      Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. lipnja 1941. izrazio mišljenje da su muslimani “najčistiji dio hrvatskog naroda”.37

      – – – –
      33
      U jednom razgovoru poslije Meštrovićeva izlaska iz zatvora on je Meštroviću to ovako obrazložio: “Ne idem ja za istrebljenjem tobožnjih Srba, nego srbijanske pete kolone, s kojom su nas mislili vječno u podredenom položaju držati, kao u svojoj koloniji. Takvih je dosta poginulo, ali više zato da se drugi uplaše i pobjegnu preko Drine, ili da se smire i postanu lojalni gradani. Ne treba ih siliti da se pokatoliče, kako neki misle. Briga mene za Katoličku Crkvu. Neka se oni
      priznadu Hrvatima, pa ću i ja primiti pravoslavlje. Napravit ćemo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajčiti nesporazum.” (Ivan Meštrović, Uspomene na političke jude i dogaclaje. Hrvatska revija, Buenos Aires,
      1961., s. 364.)

      34 Džamija u Zagrebu, Izd. Zakladni odbor za izgradnju džamije u Zagrebu, Zagreb, 1943., s. 5.-6.

      35 Ante Pavelić, Hrvatska pravoslavna crkva. Izd. Domovina (Višnja Pavelić), Madrid, 1984., s. 9.

      36 Džamija Poglavnika Ante Pavelića. Izd. Domovina, Madrid, 1988., s. 7.

      A šta više na sve ovo reći nego to da se mnogo govorili, pisalo i lagalo na nas Hrvate. Ako netko danas kaže: Pa takova su onda vremena bila, onda mi državotvorni Hrvati danas moramo takovima i svima reći to: DA JE DANAS DOŠLO VRIJEME DA MI ISTINU TRAŽIMO I MORAMO IZNOSITI I POBIJATI SVE PRVOBITNE LAŽI O NAMA HRVATIMA. Milan.

    • Iz knjige: MAČEK I LUBURIĆ, Ivan Mužić, brojevi su stranice knjige. Otporaš.

      32 Ante Pavelić, Doživ jaji. I., Izd. Višnja Pavelić, Madrid, 1968., s. 66.

      20

      Sama ideja o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve nije potekla od Ante Pavelića nedvojbena je i jedino važna činjenica da je stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve isključivo Pavelićevo osobno djelo. Pavelić je vjerovao da će stvaranjem HPC stvoriti građanski mir u NDH33 i da pravoslavni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao potomci pravoslavnih Vlaha ne mogu biti Srbi nego samo pravoslavni Hrvati.

      Pavelić je (jednako kao i Ante Starčević) posebno simpatizirao islam, i to iz uvjerenja da su bosanski muslimani etnički najčišći Hrvati. I iz Pavelićevih simpatija prema muslimanima vidi se da on nije bio katolički fanatik. Pavelić je, kako piše Ismet Muftić, već u emigraciji bio odlučio da će se graditi džamija u Zagrebu. Čak je sam napravio njezin
      nacrt i donio ga kad se vratio u domovinu. 34 Bez uspjeha je ostala intervencija opata Marconea, izaslanika Svete Stolice kod hrvatskog episkopata 1941.-1945., koji je prigovorio Paveliću da će gradnja džamije u središtu Zagreba uznemiriti katoličko pučanstvo.35 Pavelićevo je uvjerenje bilo da su muslimani “krv naše krvi, oni su cviet naše hrvatske narodnosti.”36

      Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. lipnja 1941. izrazio mišljenje da su muslimani “najčistiji dio hrvatskog naroda”.37

      – – – –
      33
      U jednom razgovoru poslije Meštrovićeva izlaska iz zatvora on je Meštroviću to ovako obrazložio: “Ne idem ja za istrebljenjem tobožnjih Srba, nego srbijanske pete kolone, s kojom su nas mislili vječno u podredenom položaju držati, kao u svojoj koloniji. Takvih je dosta poginulo, ali više zato da se drugi uplaše i pobjegnu preko Drine, ili da se smire i postanu lojalni gradani. Ne treba ih siliti da se pokatoliče, kako neki misle. Briga mene za Katoličku Crkvu. Neka se oni
      priznadu Hrvatima, pa ću i ja primiti pravoslavlje. Napravit ćemo mi Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu i dokrajčiti nesporazum.” (Ivan Meštrović, Uspomene na političke jude i dogaclaje. Hrvatska revija, Buenos Aires,
      1961., s. 364.)

      34 Džamija u Zagrebu, Izd. Zakladni odbor za izgradnju džamije u Zagrebu, Zagreb, 1943., s. 5.-6.

      35 Ante Pavelić, Hrvatska pravoslavna crkva. Izd. Domovina (Višnja Pavelić), Madrid, 1984., s. 9.

      36 Džamija Poglavnika Ante Pavelića. Izd. Domovina, Madrid, 1988., s. 7.

      A šta više na sve ovo reći nego to da se mnogo govorili, pisalo i lagalo na nas Hrvate. Ako netko danas kaže: Pa takova su onda vremena bila, onda mi državotvorni Hrvati danas moramo takovima i svima reći to: DA JE DANAS DOŠLO VRIJEME DA MI ISTINU TRAŽIMO I MORAMO IZNOSITI I POBIJATI SVE PRVOBITNE LAŽI O NAMA HRVATIMA. Milan.