IZGUBLJENA GENERACIJA: HOĆE LI IKADA RADITI? U dvije godine čak 30.000 mladih u Hrvatskoj izgubilo je posao

    4

    ‘Imamo generaciju očajnih koja će za 20 godina biti noseći dio društva. Na početku smo društvenog loma’

     

     

    Svako jutro je isto. Portal MojPosao, posao.hr, Hrvatski zavod za zapošljavanje… Svaki dan posljednje dvije godine započinje traženjem natječaja za posao. Pregledava ih sve i šalje molbe. Poslala ih je stotinjak i nitko joj nije dao ni šansu

    Profesoricu hrvatskog jezika, 26-godišnju Anđelu Vidović, i dvije godine nakon stjecanja diplome financiraju roditelji umirovljenici iz Metkovića, a u Zagrebu stanuje s bratom, jer ne može platiti vlastitu stanarinu.

    I ne vidi da će joj tako skoro biti bolje. Upravo suprotno. Statistike pokazuju da je iz mjeseca u mjesec Anđelinoj generaciji sve gore. Stopa nezaposlenosti mladih prešla je 50 posto. To znači da više od polovice mladih u dobi od 15 do 25 godina koji se ne školuju i žele raditi ne može pronaći posao.

    U drugom kvartalu 2013. u Hrvatskoj je radilo 72.500 mladih. Dvije godine ranije, sredinom također krizne 2011., radilo ih je oko 30.000 više.

    Bez ikakvih šansi

    Istovremeno, broj nezaposlenih popeo se na 75.000: svaka peta osoba prijavljena na burzi mlađa je od 25 godina. Još je oko 50.000 mladih “na ulici” – ne školuju se i ne traže posao. Njihov broj sve više raste: u samo dvije godine broj mladih zaposlenih smanjio se za 30.000, a istovremeno se broj nezaposlenih povećao za tek polovicu tog broja. Jedan dio onih koji su ostali bez posla je naprosto odustao. Više ni ne traži posao.

    Na burzi s diplomom

    – To je ono što najviše frustrira, nemogućnost dobivanja baš nikakve prilike da pokažem svoje sposobnosti. Da barem pokušam pa da mi netko onda kaže jesam li dobra ili ne, trebam li mu ili ne – kaže Anđela Vidović, koja je na zagrebačkim Hrvatskim studijima 2012. diplomirala kroatologiju, a 2013. filozofiju.

    Posljednje dvije godine prijavljena je na burzi i bezuspješno traži posao.

    – Čim sam diplomirala kroatologiju prije dvije godine počela sam tražiti posao u školama, slala sam životopis i u sve medijske kuće i na portale nadajući se lektorskom poslu, ali nažalost ništa. Iako sam bila među najboljim studentima – priča Anđela.

    Unatoč potpunoj zatvorenosti tržišta rada mladima – Anđela se ipak može nadati kakvom – takvom poslu. Volontira u časopisima i na portalima, aktivno govori engleski i njemački, a putem besplatne internet aplikacije vrlo uspješno uči i talijanski jezik.

    Anđela je manjina u dobnoj skupini nezaposlenih mladih, koju statistika definira kao one od 15 do 25 godina. Oni s diplomom čine – tek sedam posto nezaposlenih, iako i njihov broj strmovito raste: u dobnoj skupini od 15 do 29 godina, njihov se broj od 2008. do 2012. udvostručio. Narastao je s 8.000 na 15.200.

    Većina je mladih bez posla ipak samo sa završenom srednjom školom (lani ih je bilo čak 82.600 među onima do 29 godina). Njima je u krizi gotovo u potpunosti zatvoren pristup tržištu rada. Poslodavci ih ne trebaju jer i za ono malo novootvorenih radnih mjesta nemaju potrebna znanja i vještine.

    I ono što znaju s godinama provedenim na burzi gube te su osuđeni na kratkotrajne i nesigurne poslove, ugovore na određeno vrijeme, niske i nesigurne plaće.

    Zbog toga se dio mladih vraća u sustav obrazovanja, dok dio pada u skupinu potpuno obeshrabrenih radnika.

    – Takva situacija će vjerojatno još više otežati njihove buduće šanse za zaposlenje obzirom da su njihove osnovne vještine za traženje posla i zapošljavanje izgubljene ili nisu uopće stečene. Ako se kriza nastavi, mladi nezaposleni, ukoliko konačno i nađu zaposlenje, bit će manje produktivni, zarađivat će manje te će imati manje prilika za stabilno i kontinuirano zapošljavanje – kaže prof. Alka Obadić s Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

    Kasnije će u brak

    – U Hrvatskoj i nakon 35. godine ostaju s roditeljima te taj trend ne posustaje, već se vraćamo unatrag. Sve je veći broj onih koji su prešli 35-u, a žive ne samo s roditeljima, već i s bakama i djedovima. To dovodi do kasnijeg stupanja u veze i brak, i naravno, izravnih gospodarskih potresa, jer mladež, bez radnog iskustva, vještina i kompetencija, nakon što prođe kriza neće moći zamijeniti postojeće stručnjake – objašnjava dr. Dunja Potočnik, sociologinja s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

    Prošle je godine bila dio istraživačkog tima koji je, u suradnji sa Zakladom Friedrich Ebert, proveo istraživanje među mladima u Hrvatskoj u dobi od 14 do 27 godina.

    Nakon dobivenih rezultata, tu su generaciju nazvali generacijom osujećenih: to je prva generacija nakon Drugog svjetskog rata koja će, prema svim pokazateljima, imati lošiji standard od svojih roditelja i koja je u svojim stavovima bitno konzervativnija od prethodnog naraštaja.

    Ustaše i partizani

    – Posljedica teške financijske situacije mladih je novi val konzervatizma koji se javlja u velikoj mjeri. Zatvoreni su prema svemu novome, okreću se vrijednostima koje smatraju tradicionalnima i odrazom nekog ‘boljeg’ vremena, iako u njemu nisu rasli. Ne vraćaju se u vrijeme odrastanja svojih roditelja, nego baka i djedova, govore o ustašama i antifašizmu – objašnjava sociologinja. Vrijednosni obrazac koji je veliki dio njih usvojio je obrazac stečen na vjeronauku.

    – Živimo u vremenu u kojem veliki dio mladih pristaje ili zagovara poništenje stečenih prava određenih dijelova društva, što je vrlo opasno. Imamo generaciju očajnih i rezigniranih, koja će za deset ili 20 godina biti noseća generacija ovog društva. Mi smo već na početku ozbiljnog društvenog loma. Trebali bismo gasiti požar, no bojim se da to ne činimo – kaže dr. Potočnik.

    Cijena nezaposlenosti mladih je – 1% BDP-a

    Nezaposlenost mladih osoba ima vrlo direktne negativne učinke za gospodarstvo.

    – Postojeće studije već ukazuju na gubitak od najmanje jedan posto BDP-a među europskim zemljama zbog visoke nezaposlenosti mladih u EU. Riječ je o gubitku sredstava i investicija koji su utrošeni na njihovo obrazovanje i osposobljavanje obzirom da većina nezaposlenih mladih u EU posjeduje tercijarnu razinu obrazovanja – upozorava prof. Alka Obadić.

    facebook komentari

    • peppermintt

      ovo su problemi od životne važnosti, učiš vrijedno, stigneš do diplome i onda što ? di? kako ?
      ako nemaš nikoga na položaju tj svog čovika iz stranke, ne tribaš se ničemu nadati: Kod stranačkih poslušnika zaposlenost je sto posto? ne virujete, e pa ajde sitite se ima li tko neuposlen a da mu je tata političar, nema takvih, Njima su otvorena sva vrata, radi njih se otvaraju novi smjerovi, izmišljaju nova radna mjesta, formiraju agencije, za ta tatina “zlatareva zlata “

    • peppermintt

      ovo su problemi od životne važnosti, učiš vrijedno, stigneš do diplome i onda što ? di? kako ?
      ako nemaš nikoga na položaju tj svog čovika iz stranke, ne tribaš se ničemu nadati: Kod stranačkih poslušnika zaposlenost je sto posto? ne virujete, e pa ajde sitite se ima li tko neuposlen a da mu je tata političar, nema takvih, Njima su otvorena sva vrata, radi njih se otvaraju novi smjerovi, izmišljaju nova radna mjesta, formiraju agencije, za ta tatina “zlatareva zlata “

    • peppermintt

      Čitam Anđeline tekstove, piše u HS, naravno volonterski

    • peppermintt

      Čitam Anđeline tekstove, piše u HS, naravno volonterski