Izjava na Bilinu Polju

1

(Prijevod na suvremeni hrvatski jezik)

U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelov­ljenja 1203., šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inocenta III.

Mi, priori onih ljudi, koji smo se dosada na poseban način nazivali povlasti­com kršćanskog imena na području Bosne, izabrani kao predstavnici svih, u ime sviju koji pripadaju brat­stvu naše zajednice, u prisutnosti go­spodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećajemo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovije­dima svete Rimske crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slu­šati i živjeti prema njezinim na­redbama.

bilino polje
Jamčimo u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici i iz naših su mjesta, sa svim imanjima i stvari­ma, da nećemo nikada ubuduće sli­jediti opačinu krivovjerstva. U pr­vom redu odričemo se raskola, zbog kojega smo ozloglašeni, i priznajemo Rimsku crkvu, našu majku, glavom svega crkvenog jedinstva, (obećajemo) da ćemo u svim našim mjestima, gdje se nalaze zajednice braće, imati bogomolje u kojima ćemo se kao braća zajednički sastajati da javno pjevamo noćne, jutarnje i dnevne časove. U svim ćemo crkva­ma imati oltare i križeve, knjige, kako Novog tako i Starog zavjeta, čitat ćemo kako to čini Rimska crkva. U svakom našem mjestu imat ćemo svećenike, koji moraju barem u ne­djelje i na blagdane, prema crkvenim odredbama, čitati mise, slušati ispovi­jedi i davati pokore.

Pored bogomolja imat ćemo groblja, u kojima će se pokapati braća i došljaci ako ondje slučajno umru. Najmanje sedam puta na godinu pri­mat ćemo iz ruku svećenika Tijelo Qospodnje, a to znači: na Božić, Us­krs, Duhove, Blagdan apostola Petra i Pavla, Uznesenje Djevice Marije, na njezino rođenje i na spomen Svih svetih, koji se slavi prvi studenoga.
Od Crkve određene postove obdržavat ćemo i čuvati ono što su naši stari mudro odredili. Žene, koje budu pripadale našoj družbi, bit će odije­ljene od muškaraca kako u spavaoni­cama tako i u blagovaonicama, a nitko od braće neće sam sa samom razgovarati, otkuda bi mogla proizaći zla sumnja. Niti ćemo unaprijed pri­mati nekoga ili neku udatu, osim ako se uzajamnim sporazumom, obećavši uzdržljivost, oboje zajednički obrate.

Slavit ćemo svetačke blagdane određene od Svetih Otaca i nikoga, za kojega bismo sa sigurnošću znali da je manihejac ili neki drugi krivovjerac, nećemo primiti da s nama stanuje, l kako smo odijeljeni od ostalih svje­tovnjaka životom i vladanjem, tako ćemo se također razlikovati odjećom, koja će biti zatvorena, neobojana (ne šarena), izmjerena do gležanja.

Odsada se nećemo nazivati kršćanima, kao dosada, nego braćom, da ne bismo, sebi pripisujući to ime, drugim kršća­nima nanosili nepravdu. Kad umre učitelj, od sada za vazda, priori s vije­ćem braće, bojeći se Boga, izabrat će starješinu kojega treba potvrditi rimski prvosvećenik, l ako Rimska crkva bude htjela nešto dodati ili ublažiti, vjerno ćemo prihvatiti i obdriavati. Da ovo ima snagu za vazda, dokazujemo našim potpisom.
Dano kod rijeke Bosne, na mjestu koje se zove Bilino polje, 8. travnja (1203).

Potpisujemo:
Dragič,
Ljubin,
Dražeta,
Pribiš,
Ljuben,
Radoš,
Vladoš,
ban Kulin,
Marin arhiđakon dubrovački.

 

Željko Stanić

facebook komentari

  • kulin ban

    A zašto se nigdje ne spominje Hercegovina u povelji?