Pratite nas

Vijesti

IZLAZAK IZ ROBOVLASNIŠTVA

Objavljeno

na

Slamanje volje – Stvaranje robovlasničkog mentaliteta

Neki ljudi mogu živjeti bez problema kao robovi. Rečeš im što da rade i oni to rade bez problema. Neki to rade iz:

  • straha od kazne,
    neki jer su ravnodušni i svejedno im je,
    neki jer nemaju samopouzdanja da provedu svoje nakane,
    neki jer su uvjereni da je to prirodni poredak da netko „sposobniji“ zapovijeda a “nesposobni” sluša, a
    neki jer su prevazišli poimanja zapovijedanja i slušanja – prosvijetljeni.

breakthechainOvih zadnjih je naravno najmanje, a ovih prvih najviše. Postoje i ljudi koji ne upadaju u nijednu od tih kategorija jer jednostavno imaju urođeni otpor prema slušanju bilo čijih zapovijedi ili pravila ponašanja. Ja (opaska Valter: i ja) spadam u tu kategoriju. Istina, ogromna većina ljudi spada u tu kategoriju – ali nema hrabrosti niti odlučnosti živjeti tu svoju odluku da slušaju samo glas svoje savjesti, pa se vremenom utapaju u masu poslušnika i postaju blijeda, ukroćena slika života koji ne živi – već traži izgovora da bi živio. Slično kao Lav u kavezu.

Svi ljudi u dobu odrastanja alergični su na zapovijedanje roditelja i njihovo konstantno zanovijetanje što se smije, što ne smije, što treba a što ne, u tolikoj mjeri da nesuglasice i problemi u odnosima postaju evidentni već od ranog doba, jer djeca odbijaju slušati roditelje i pokoriti se njihovoj volji. Nažalost, raznim smicalicama i prijetnjama roditelji vrlo često slome djetetovu volju, i ono postaje podložno roditeljima gubeći svoje samopouzdanje i vjeru i snagu i autoritet. Tako se stvara odličan temelj za prilagodbu u društvo.

Nakon roditeljskog slamanja volje djeteta – slijedeći koji čekaju na svoj red su država i religija, koje uvlače djecu u fiktivne i lažne svjetove društveno-političkih uređenja i vjerskih zajednica u kojima postoji točno određena procedura djelovanja kojima se moraju pokoriti – inače ne mogu biti član. Slomljenom voljom i iz straha da će biti izbačeno iz društva i obitelji i ostati sasvim samo, dijete pristaje na sve podložnosti i na diku svojim roditeljima i društvu, postaje poslušni građanin i vjernik koji će pod svaku cijenu štititi iluzorne „tekovine“ uže i šire obitelji.

Posljednji otpor se javlja u pubertetu kada mladi buntovnici ponovo pokušavaju vratiti svoj autoritet sebi, jer intuitivno osjećaju da nešto nikako nije u redu. Taj bunt često iskoriste i trgovci svime i svačime, kako bi mlade ljude navukli na razne destruktivne ideje. Međutim, taj bunt je kratkog daha jer sada već odrasliji mladi ljudi – ne razumiju pravu prirodu osjećaja koji ih obuzimaju, a bunt često bude okrenut u smjeru u kojem ne bi trebao zbog utjecaja tih trgovaca. Osim toga, uskoro ih uhvate ekonomsko – egzistencijalni problemi nakon kojih više nemaju vremena misliti o slobodi i reakciji na njen nedostatak. Upali su u žrvanj. I tek s vremena na vrijeme, kad malo popiju ili se opuste, sjetit će se svojeg mladalačkog buntovništva i života kojeg su tada neopterećeno živjeli. Gledat će na njega kao na najljepše razdoblje jer su tada bili živi, a sada uglavnom životare.

Ovakva je priča velike većine ljudi uhvaćenih u zamku „normalnog“ života i ispunjavanja društvenih obaveza. Rijetko se pojave nekakvi tvrdoglavci koji pitaju: „Pa ljudi napravio sam sve što je društvo i familija od mene očekivala, ali svejedno se osjećam jadno. Zašto? Ako sam radio sve po P.S.-u koji je onda kurac, što se događa u ovoj katastrofi od života i kako sam dospio u ovu rupu iz koje nema izlaza?“

Oni koji i nakon puberteta dignu svoju glavu i počnu govoriti o ograničenjima društva u kojem živimo, a koja su iz dana u dan sve očitija – postaju neprijatelji društva, lovci na vjetrenjače, teoretičari zavjera, crne ovce, državni neprijatelji i rušitelji državnog poretka. Bez obzira na etikete i opasnost koja vrebaju od brata čovjeka, iskra života koja ponovo počne plamtjeti pravim žarom donosi novu veliku kvalitetu natrag čovjeku u posjed, i daje snagu prebroditi sve strahove, skinuti sve etikete i disati plućima istine i slobode.

Čovjek ne živi ono što jeste, već ono što želi biti: ne živi s izvornim licem, već s naslikanom, umjetnom maskom. Čitav problem je u tome. Kada se rodite, lice je vaše – ali malo pomalo, društvo vas počne oblikovati po svom: počinje ono izvorno lice gurati u drugi plan, i da vam istovremeno nudi najrazličitije maske – za svaku situaciju po jednu – jer jedno lažno lice uopće nije dovoljno. Situacija se stalno mijenja, i zato vam je nužno da pri ruci imate mali milijun umjetnih lica. Od jutra do večeri, pa od večeri do jutra, vi koristite na tisuće maski. Kada primijetite da vam u susret ide neki moćan i utjecajan čovjek, vi promijenite masku. Ako vas prosjak mimoilazi, u trenutku ste drugačiji. Sve vrijeme, svakog trenutka, dešava se neprestana promjena na licu. Čovjek mora biti svjestan toga, jer stvar je sada postala tako mehanička, da izmiče pažnji: lica se mijenjaju sama od sebe. Sluga ulazi u sobu: vi ga ne udostojite ni pogledom, i ponašate se kao da nikoga nema, kao da je ništavilo ušlo u sobu. Ali, kada vaš šef uđe, odjednom skačete, presamićujete se od napora i ulagivanja, lice vam sija, pozdravljate, slavite, baš kao da je Bog osobno došao da vas posjeti. Posmatrajte pažljivije svoje lice, tu promjenu kojoj se ne vidi kraj. Gledajte se u ogledalu i mislite o svim licima koja možete promijeniti. Napravite lice koje najčešće nosite kada ste sa svojom ženom. Sada napravite ono lice koje oblačite s voljenom, sada ono pohlepno, pa ono kada ste ljuti, kada osjećate seksualnu želju, licem dočarajte nezadovoljstvo, i osujećenost. 1 samo gledajte pažljivo: vi niste jedan čovjek – vi ste gomila, masa. Čak ćete vremenom otkriti da jednostavno ne možete povjerovati da “takvo i takvo” lice uopće pripada vama. Ogledalo je pravi blagoslov. Pred njim možete i meditirati, mjenjajući lica – to će vam dati uvid u lažnost vašeg vlastitog života. A nijedna maska koju ste vidjeli ne predstavlja vas. Ništa od svega toga nije ono što vi sami jeste.

izvor:Zvono istine, Osho Rajneesh

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Hrvatsku danas tvrdi: Lex Agrokor je protuustavan

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić nakon mjeseci šutnje obratio se javnosti i vrlo oštro kritizirao Vladu te zaprijetio tužbama, ali i otkrivanjem svoje istine. S obzirom na težinu optužbi protiv Vlade i hrvatske države, Hrvatska danas provjerila je kod istaknutog suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića imaju li osnove neke od Todorićevih tvrdnji.

Je li lex Agrokor u skladu s Ustavom? Ako nije, zašto?

Njime su prekršene temeljne odredbe Ustava RH o pravu vlasništva, slobodi poduzetništva i jednakosti svih pred zakonom. Ustav kaže da se prava stečena ulaganjem katpitala ne mogu umanjiti zakonom, itd. Ova prava su utkana i u temelje europskog i međunarodnog prava. Zakonom se narušava temeljni princip jednakomjernosti namirenja vjerovnika, jer je uveo mogućnost da se pojedini vjerovnici namiruju u cijelosti i za stare i nove obveze, a drugi samo djelomično.

Može li Todorić povući svoj potpis (zakon ne bi bio aktiviran da on nije pristao na prinudnu upravu)?

Postupak je pokrenut i sada više nema nazad. Zakon je tako napisan da postupak nije mogao pokrenuti nitko drugi bez suglasnosti uprave dužnika. U ovaj postupak su nažalost uvučene i tvrtke povezane s Agrokorom koje ni po jednom kriteriju nisu ostvarivale uvjete za stečaj, a sada je založena njihova imovina i priča bi mogla završiti na način da stranci postanu vlasnici naših polja i pitke vode.

Todorić prijeti tužbama, kakve su mu šanse ako se obratu sudovima izvan RH? Koji bi mogli imati nadležnost? Postoje li slični slučajevi u EU ili šire?

Nisam upoznat sa sličnim slučajevima. Ni jedna ozbiljna demokratska država ne bi donijela tako loš zakon koji omogućuje da je svi tuže i da na kraju njeni građani bez ikakvog razloga snose posljedice. Svakako bi se mogao obratiti sudovima RH te Europskom sudu za ljudska prava pred kojim se ostvaruje i zaštita prava vlasništva pravnih osoba, odnosno poduzetnika.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na Zakon o predstečajnim nagodbama koji je također pisan za vrlo uski krug poduzetnika kojima se omogućilo da otpišu dugove temeljem nepostojećih potraživanja, da bi im na kraju blade drugi oteli carstva. Dakle, oni koji su na početku bili skupa na kraju su se jako ljutili jedni na druge.

Ivica Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora, a s time ima i sva vlasnička prava. Tko će u ovom slučaju nadoknaditi gubitke (izravne i neizravne) nastale za vrijeme prinudne uprave?

Upravo tako, nije došlo do promjene vlasništva, ali je došlo do promjena u pravu upravljanja, a to je bit samog vlasništva. Ovdje se radi o kompliciranim pravnim odnosima. Međutim, potrebno je istaknuti da nije donošen posebni zakon, već da su primjenjeni postojeći instituti predstečaja i stečaja, RH i njezini građani ne bi bili izloženi riziku dvostruke štete.

Može li imati utjecaja eventualni kazneni postupak prema Todoriću i pravomoćna presuda protiv njega na tužbe koje on pokrene pred sudovima izvan RH?

Pravomoćna presuda bi mogla imati značajan utjecaj u parničnim i arbitražnim postupcima iako ne i odlučujući.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Pero Kovačević: Kako je šaptom izbrisano kazneno djelo ugrožavanja državne neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

U važećem Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela: “Ugrožavanje državne neovisnosti

Članak 137.

Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. ”

Izbrisano je potiho, bez bilo kakve javne rasprave – da čak u obrazloženju nije navedeno zašto se i zbog čega ukida ovo kazneno djelo. Izbrisano je sračunato “složnim rukama” zastupnika SDP-a i HDZ-a, jer treba voditi računa o “svojim dužnosnicima”da jednog dana ne bi kojim slučajem bili odgovorni i odgovarali za svoja “djela”.
Eto,vidite -kad je riječ o zaštiti i sprečavanju kaznene odgovornosti njihovih bivših i sadašnjih dužnosnika odmah se slože.

facebook komentari

Nastavi čitati