Iznad gornjih Dodikovi horizonti

1

[quote]Vjerojatno ste čuli za poznati projekt iz komunizma zvan Gornji horizonti, a riječ je o prikupljanju voda s hercegovačkih visoravni, njihovog kanaliziranja i preusmjeravanja vode da ne teče tamo gdje Trebišnjica želi, nego kuda ljudi žele. Čak i odnosu na ono što je učinjeno Neretvi kada su je zatvorili u zidove i pregrade, brane i ustave, ovo bi bio neopisiv zločin prema majci Prirodi.[/quote]

Hercegovina je poznata po čarobnim slivovima. Hercegovačke rijeke se mogu podvesti u dvije rijeke, Trebišnjicu i Neretvu. Sve ostale rijeke, potoci, rječce završe u jednoj od ove dvije. Neretva je jedina nadzemna cijelim svojim tokom, dok je Trebišnjica mađioničarka i čas je vidiš, čas je ne vidiš, čas se ulijeva u Neretvu, čas prolazi pored nje bez da je i pogleda. Njih dvije kao da su vladarice dva svijeta, sve na zemlji proguta Neretva, a sve pod zemljom Trebišnjica. Kraljice. Svjetla i tame. Dana i noći. Neretva je rekorderka, najveća dinarska rijeka, međutim Trebišnjica je još veća rekorderka, specijalist. Do izgradnje hidroakumulacija bila je najveća rijeka ponornica. U Svijetu. Dok je nisu ljudske sile ukrotile.

Temperamentna majka

Godinama sam, prateći razne zgode i nezgode ovog krškog kraja i naroda koji tu živi, pratio ples ovih dviju ljepotica. Za Neretvu sam primijetio da je gorda i mirna, gotovo ukroćena. Do trenutka kada njenim koritom prolazi dva milijuna litara u sekundi, ona će kroz Hercegovinu biti potpuno mirna rijeka, vrijedna divljenja, prepuna čarobnih nijansi plave, zelene, smeđe i to na takav zanosan način da možete pritoku Neretve kilometrima nakon ušća prepoznati – posebnom nijansom, posebnim odsjajem, posebnim valovima na površini. Prijeđe li se ta granična vrijednost i za jedan jedini litar, Neretva će se razbjesniti i odnijeti sve pred sobom. Uvijek sam bio pun strahopoštovanja kada bih u čapljinskom naselju Vrgorac, koje je na brdu (Vr’ gore, logično), ugledao na jednoj kući upisanu godinu od prije izgradnje hidroelektrana i crtu koja označava vodostaj. Zamislite se duboko u tom trenutku kad shvatite da ste nekoliko kilometara daleko od korita i ako zamislite tu liniju dalje u prostoru, naježite se kad zaključite da se takav vodostaj proteže skoro do u Studence kod Ljubuškog. Međutim, Neretva se već desetljećima prepustila čovjeku i danas se tek javlja da ukaže da se njome ne gospodari s poštovanjem. Naime, kad ste čuli da su domaće elektroprivrede posljednji put ispraznile korita umjetnih jezera i pustile mulj, toliko važnu supstancu za plodnu deltu ove čudesne rijeke, za poznate rajčice, paprike, mandarine, lubenice… Boli kapitalizma koji je trenutno na vlasti briga za koritom i poljoprivredom i opstankom života i prekograničnom suradnjom i bilo čime što nije novac.

Introvertirana vrckavica

Trebišnjica je pak mnogo drugačija, onako, prilično je povučena rijeka i ne napaja se kao Neretva manjim rijekama nego većinu svoje vode doslovno srče s površine majke Zemlje. Kažu da Trebišnjica može nastati ni iz čega, budući da je to rijeka koja teče područjem s nadaleko najvećim količinama padalina. Ona je nešto kao europska Niagara, samo za razliku od ove filmske zvijezde, Trebišnjica se krije od očiju ljudi, od kamera, od javnosti. I u toj svojoj skrovitosti krije najveće ljepote. Slabo je poznat njen možda najveći biser Hutovo blato. Pa ipak, sve ptice na grani znaju za njega. Kad Trebišnjica skupa sa svojim tajanstvenim podzemnim rukavcima zaroni pod zemlju, izroni baš tu i stvori dom stotinama vrsta ptica, stvori im mondeno odmaralište kao nama što bi bili Havaji, Karibi, Dubai… Tu imaju sve. No koliko još dugo?!

Vjerojatno ste čuli za poznati projekt iz komunizma zvan Gornji horizonti, a riječ je o prikupljanju voda s hercegovačkih visoravni, njihovog kanaliziranja i preusmjeravanja vode da ne teče tamo gdje Trebišnjica želi, nego kuda ljudi žele. Čak i odnosu na ono što je učinjeno Neretvi kada su je zatvorili u zidove i pregrade, brane i ustave, ovo bi bio neopisiv zločin prema majci Prirodi.

Dodikovi horizonti

Pa ipak, Dodikov vidik je iznad najgornjih horizonata i vidi samo El Dorado novca negdje u magli, ali do njega treba uništiti sve – zemlju, floru, faunu, ljude. Posljednjih godina Dodikovi poslušnici rade upravo to, betoniraju plodna polja i preusmjeravaju Božje davanje vode tamo gdje je Dodik odlučio, ravno kroz bilećke turbine pa u Omblu, upravo kuda ide tok novca. Pritom se ne obazirući što će biti sa svim onim prirodnim ljepotama ili ljudima koji ovise o toj čarobnoj igri Trebišnjice. Uradili su oni i neki presjek utjecaja na okoliš, ali u tom planu upravo su zanemarili sve osim novca jer Dodiku je novac jedini okoliš koji želi. Pa su rekli da su tlapnje to što pričaju u dolini Neretve da će ih raseliti, a koga ne raseli, izgladnjeti do smrti. Sve je to Dodik negirao. Federalno ministarstvo okoliša čak ga je tužilo i sud je sve zaustavio, ali što Dodiku znače sudovi, ništa. Njegovi su bageri neumorno nastavili orati po srcu i duši Hercegovine.

Prvi dokaz neminovne smrti

I ovog ljeta dobili smo prvi nedvojben dokaz da je Dodiku plan istrijebiti sve Bošnjake i Hrvate iz doline Neretve, a usput će se otarasiti i nelojalnih Srba jer baš u ovim južnim krajevima ima mnogo Srba koji su se oteli njegovom nadzoru i jednoumlju.

Iako je kiša ovog ljeta padala u zavidnim količinama, dogodila se zanimljivost – presušuju dijelovi Hutovog blata. Istina, sada je samo riječ o turističkim rutama i ove godine stradat će samo blagajne administracije Parka prirode Hutovo blato, ptice će se već nekako snaći ove godine. No to je prvi pokazatelj sudbine koju je Dodik namijenio južnoj Hercegovini i Dalmaciji do Dubrovnika – krepajte svi!!!

Ove godine na udaru su se našle tek turističke plovne rute za brodice, dogodine će stradati ptice, potom će nestati vode za Elektroprivredu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, konkretno za svitavsku elektranu. Pitam se u kojem će trenutku lideri HDZ-a priznati da su se udružili s možda najvećim zlikovcem u posljednjih stotinjak godina koji je živio na ovim područjima, kad njihova omiljena Elektroprivreda bude otpuštala Hrvate ili tek onda kad posljednji Hrvati, koji nisu znali ili htjeli otići, umru na suhoj ledini hercegovačkog golog kamena?!?

Da nemamo čitave sustave malih protočnih elektrana koji stoje neupotrijebljeni, a gradila ih je još Austro-ugarska monarhija, ne bi čovjeku bilo žao. Ali tim elektranama se ne zgrće novac u Dodikovim horizontima, nego se ima dovoljno za život, za suživot, za ugodan život, uz dozu rada. Ne, Dodikovi horizonti i apetiti su puno iznad Gornjih horizonata i jedu sve, i djecu i zemlju i baš sve.

Pitam se kako bi Dodik reagirao da Elektroprivreda HZHB odluči isto tako cijeli Vrbas preusmjeriti poslije Jajca u Cetinu ili negdje gdje namirišu novac. Gdje bi onda Mile imao voćnjak i gdje bi onda okretao prasence za Milanovića?!?

Igor Božović/dnevno

facebook komentari

  • peppermintt

    dobar ovaj, sve lipo piše
    ali aj ti to našen @vacci kaži njemu je čačićeva rič svetinja
    :)))