Izvin’te, ali tako je, jebiga…

0

Neki dan kod Duške Jurišić na FTV-u gostovao je Dragan Čović. Vjerovatno ste gledali tu emisiju, iako ste vjerojatno često sami sebe uhvatili kako se kunete da ne gledate Federalnu televiziju, a dogodi vam se i da kad plaćate telefonski račun lakonski kažete – bez pretplate, molim lijepo!

I to, onako, malo glasnije, da vas čuje i onaj iza vas u redu. Da pokažete da ste odlučan, pravi Hrvat. Nije sramota ne platiti dio računa,kad je „naša stvar” u pitanju, zar ne? Eh, još da je tako i sa strujom, vodom, registracijom, gdje bi nam bio kraj?

Da se vratim na temu. Bila je to, dakle, emisija u kojoj je koncept bio sljedeći – Duška kao napada, Dragan se kao brani. Onda prvi čovjek HDZ-a BiH krene u kontranapad s argumentom da ga ona uopće ne sluša što joj je rekao. Gledali su se oči u oči i doimalo se na momente čak i napeto kao kakav dvoboj, mijenjali su se tonaliteti, emisija je zapravo bila vrlo gledljiva i dinamična. Po tehnici javnog nastupa, dotjeranim verbalnim i neverbalnim manirima već istaknut u javnosti, Dragan Čović nije čak ni previše frazirao. Čak se primijeti i par novih osvježavajućih momenata u njegovom nastupu. Jurišićeva je također bila raspoložena, pripremljena te je u jednom momentu rekla Čoviću kako je loš političar jer ništa obećano nije ispunio, pa mu nabrojala što je to obećavao, a nije ostvario. Čović je to na svoj način zanijekao, ali ostaje činjenica da je bilo teško obraniti da obećanja nisu ostvarenai da nijedno hrvatsko pitanje otvoreno od strane HDZ-a nije zaključeno.

No, na stranu sad to, bio je jedan detalj koji mi je u toj emisiji zazvučao poput školskog zvona, tako jasno i zvonko da ga naprosto moram podijeliti s vama.

Dakle, između ostalog, kad je na temu došlo uređenje Mostara, Duška Jurišić, „uz izvinjenje Mostarcima” (!?!), je otkrila, čini se, najveću tajnu novije povijesti Bosne i Hercegovine – to da je na „zapadnoj strani Mostara” ostalo živjeti 10.000 Bošnjaka i Srba, što Mostar čini jedinim multietničkim gradom u Bosni i Hercegovini!

Ako ste prebacili kanal i gledali nešto drugo ostali ste uskraćeni za šokantnu istinu. Prvi put i premijerno u vašoj mahali, za sve pored malih ekrana, Mostar dobiva novo lice. A skupa s njim i BiH. Ako je Mostar jedini multietnički grad u BiH, a ispade da jeste, o kakvoj onda multietničkoj državi pričamo, ako su joj svi gradovi, osim Mostara, etnički čisti? Ruši li se koncepcija?

Pritom ostade pomalo u zraku kojim se to Mostarcima Duška ispričavala za iznošenje činjenice koju svaki stanovnik Mostara valjda zna? Je li se pritom nehotično ispričavala i gledateljima koji su godinama gledali i slušali o striktno podijeljenom i etnički čistom gradu (u očito multietničkoj zemlji), te o zloj i dobroj strani grada ili se ispričavala unaprijed onima koji će novu istinu primiti na nož? Je li se ispričavala za pokušaj rušenja iluzije? Je li to bilo „izvinite” za izdaju jedne nepotpune slike o jednom gradu, koja je s ekrana od baš i te Federalne televizije (uz mnoge druge medije) prečesto njegovana kao paradigma BiH?

Mostar multietnički? Da, u ovakvoj Bosni i Hercegovini svakako. Ni blizu na način kakav je bio prije rata, ali daj što daš. Kakvih ima, Mostar je propupali cvijet suživota i tolerancije u BiH. Podijeljen još uvijek? Da, iako ne onako kako ga predstavljaju. Mostar je odavno nominalno jedan grad, ali paralelizmi u stvarnosti i mozgovima još uvijek postoje. Dijelom su atavizam, dijelom navika, a dijelom posljedica političke borbe. U kojoj nisu zli uvijek s one „zle strane”, nit su uvijek dobri oni s „dobre”. No, svi koji imalo razumiju Mostar, koji su bili tu ili koji su još uvijek tu, to zapravo znaju, ne moram ja pisati o tome.

Ali, medijska slika Mostara prečesto je bila plastična, crno – bijela, zamorna zbog uvijek istih ljudi i tema, ali i dokaz da se u ovoj zemlji često zna živjeti „od floskula”. Otkrivanje „istine” o tome da zapadna, hrvatska strana, nije baš čisto hrvatska i da tu egzistira zamjetan broj Bošnjaka i Srba, koje je proteklo uz prigodno brzinsko izvinjenje nepoznatom, zamišljenom junaku Mostarcu (u množini) zapravo je izvinjenje Federalne televizije sebi samoj. Možda je ovo tek izoliran incident, nesmotrenost voditeljice, ali ja prvi put čujem. I bi mi i drago, ali bijah malo i u nekakvom čudu, uz zericu gorak okus zbog „izvinjenja”.

Mostar je do sada često bio nerealno i, rekoh, plastično sprikazivan od te iste televizije koja mrtva – hladna uvjerava gledatelje da je ludilo i euforija u čitavoj BiH nakon pobjede reprezentacije i plasmana u Brazil. One iste televizije koja će se pozvati na građane BiH i njihov interes u svakoj debatnoj situaciji, pa makar na drugoj strani barikade bio najpozvaniji predstavnik jednog naroda ili entiteta i makar većina u tom entitetu misli poput njega, pokušavajući pritom stvoriti vještačku kritičnu masu za unisono javno mišljenje, a zapravo ne uspijevajući u tome čitavo vrijeme.

Neću nazvati FTV demonskom ili televizijom samo jednog naroda ili jedne koncepcije, nisam od takvih brzopoteznih i svrstanih, ali prvi put na toj televiziji čuti ono što znam već desetak godina, možda i više, i to na način kao kad se otkriva neugodna istina, uz prigodno izvinjenje i skrušenost, nije baš fora. Nije fora to čuti na televiziji koja nosi ime po entitetu u kojem živim i u kojem je i taj Mostar u kome jesam. Zar ne bi, logično, prava slika grada odavno trebala biti poznata čitavoj Federaciji?

Mostaru je dosta i njegovih vlastitih laži, ne trebaju mu i tuđe. Još manje mu trebaju izvinjenja prije iznošenja istine. Da smo svi skupa češće iznosili istinu, ne samo FTV, i da smo je iznosili na vrijeme, a ne manipulirali istom, možda bi i taj jedini multietnički grad u Bosni i Hercegovini odavno postao još više multietnički, ili barem svima bolji za život.

Da je bilo manje montaža, augmentativa, floskula i laži, možda bi povjerenje u ovoj zemlji bilo na višem nivou. Kao i povjerenje nekih u Federaciji u Federalnu televiziju.

Boris Čerkuč/dnevno

facebook komentari