JA NEĆU KLEČATI

3

Dok god se pred nas ne iznese istina, prava istina i ništa drugo nego istina ja se neću pokloniti, koliko god me tjerali. Lupiti ću šakom po stolu iz protesta, udariti ću nogom u zemlju iz prkosa, dignuti ću ju 20 centimetara od zemlje i zatjerati ju 40 centimetara u zemlju ali neću klečati.

[ad id=”93788″]

Australija danas oplakuje svoje žrtve rata, dok je Hrvatska pred samo dva dana bila natjerana oplakivati svoje zločine iz vremena dok su njezinom krhkom i jedva propznatljivom nezavisnošću harali ne samo tuđi interesi, nego i tuđe vojske ubijale, palile, silovale i protjerivale: srpska četnička, jugoslavenska partizanska, fašistička talijanska, nacistička njemačka pa na kraju i ruska sovjetska.

Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com
Piše: Dinko Dedić/Kamenjar.com

Srbija svoje zločine slavi pjevajući pjesme četničkim vojvodama koji su počeli harati Hrvatskom prije nego što je bila i proglašena samostalnom. Hrvati su bili i ostali prisiljavani slaviti tuđe ustanke i zločine tim ustancima počinjene nad vlastitim narodom, pa i onaj najbizarniji među njima, ustanak u Srbu iz vremena trojnog pakta četnika, partizana i Talijana, koji su odmah nakon uspostave te nesretne ratne hrvatske države, našli interesa ratovati zajedno, kako bi unaprijedili svaki svoje teritirojalne pretenzije na povijesnom prostoru jednog malog naroda koji se tim i takvim osvajačima suprotstavljao kroz stoljeća.

Nitko od njih nikad nije zažalio za ono što su učinili Hrvatima, oskvrnjujući nama svetu Domovinu, jedini komadić zemlje koji se u povijesnom katastru bilježi pod našim imenom.
Umjesto toga, natjerali su nas pognute glave stajati za djela počinjena braneći se od njihovih osvajačkih hordi, dok iz Beograda, epicentra hrvatskog nestanka, pljušte optužbe i uvrede, s groteskno udesetostručenim brojevima njihovih žrtava. To nisu bile žrtve hrvatskih osvajačkih pohoda na Srbiju, Italiju ili bilo koju susjednu zemlju, nego žrtve njihovih ekspanzionističkih ambicija na hrvatskom prostoru.

Je li to bio cilj uspostave današnje hrvatske samostalnosti, da nakon slavlja njihovih zločina i pljuvanja po sebi pod njihovom komandom, danas pljujemo po sebi u vlastitom aranžmanu?
Možda neki u tome ne vide ništa loše ali ja ne mogu otjerati osjećaj poniženja, kad najpopularniji hrvatski ministar Hasanbegović mora odlaziti i ponizno se pojaviti pred onima koji prednjače svojim lažnim optužbama protiv Hrvatske, pred Vulinom i Pupovcem, pred glorifikatorima Momčila Đujića i pred srebreničkim i vukovarskim apologetima.

Ja ne mogu i neću gledati u zemlju dok god se ne uspostavi prava, argumentirana, posvjedočena i dokumnetirana povjesna istina. Ako imate želudac, klečite.

Javno i u mnogim prilikama, pismeno i usmeno sam, zastupajući hrvatske interese obećao, da ću u svoje ime i u ime svog naroda izraziti žaljenje i zatražiti oprost za sve one koji su nevini izgubili život od hrvatske ruke, ali samo kad to bude znanstveno uspostavljeno i nikako i nikad za one koje je Srbija napuhala do besmisla, da bi udesetostručila našu krivnju, dok u Beogradskoj arhivi ljubomorno sakrivaju jasenovačku i drugu dokumentaciju iz vremena NDH, kako statistike o stvarnom žrtvama nebi izašle na vidjelo, kako bi mogli ostvarivati njihov pakleni plan o hrvatskom narodu koji nema pravo na samostalnost, koji nema pravo ni postojati.

Dok god se pred nas ne iznese istina, prava istina i ništa drugo nego istina, ja se neću pokloniti koliko god me tjerali. Lupiti ću šakom po stolu iz protesta, udariti ću nogom u zemlju iz prkosa, dignuti ću ju 20 centimetara od zemlje i zatjerati ju 40 centimetara u zemlju ali neću klečati.

Piše: Dinko Dedić

facebook komentari

  • Omnes Omnibus

    Kapa dolje!

  • kostresh

    odlicno Dinko, saamooo…, tko da nam donese istinu, HDZ/SDP?

    • kršni

      Političari sigurno neće! Zato i jesu političari, a ne povjesničari, makar neki imali to zvanje.