Pratite nas

Pregled

Jakoslav Rojnica: “Ja sam 6387”

Objavljeno

na

Jakoslav Rojnica iz Ciste Velike imao je samo 22 godine kad ga je milicija 25. svibnja 1978. iz Studentskog doma ‘Stjepan Radić’ na Savi u Zagrebu, gdje je bio ilegalac u sobi, odvela u Petrinjsku na ispitivanje i zatim zatvorila.

Studirao je pravo i taman počeo uživati u prvim simpatijama kad ga je Udba optužila za neprijateljsku djelatnost, rušenje SFRJ i odcjepljenje Hrvatske. Osuđen je na tri godine zatvora koje je odslužio na Golom otoku!

Gotovo 40 godina nakon robijanja, napisao je knjigu “Ja sam 6387” o zatvorskim mukama, a predstavit će je u srijedu na Golom otoku, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, fašizma, nacizma i komunizma, gdje će biti i vodič posjetiteljima, piše Slobodna Dalmacija

Što je bila njegova krivnja zbog koje je dobio tri godine Golog otoka? Samo to što je dvojici prijatelja ili poznanika, koji su poslije na sudu bili svjedoci, jedanput dao nekoliko brojeva lista “Nova Hrvatska” (NH), a jednome i knjigu Ive Rojnice!

Kakva je to “slobodna i demokratska” država Jugoslavija bila kad se u njoj nije smjelo ni novine čitati, a kamoli knjige, osim one koje je režim pisao, vidi se najbolje iz presude Rojnici i grupi hrvatskih studenata koji su osuđeni na tri i pet godina zatvora.

Verbalni delikt

– Od kraja drugog svjetskog rata pa sve do 1988. godine mogli ste biti krivi ako ste govorili ili pjevali što se komunističkim vlastima nije sviđalo ili ste nekome dali na čitanje novine koje je pisala naša hrvatska emigracija i iseljenici.

Takva djela su se dokazivala iskazima svjedoka i mogli ste biti osuđeni na do pet godina Lepoglave, Stare Gradiške ili Golog otoka. To je tzv. verbalni delikt – pojašnjava nam Rojnica “svoju krivnju” koja je uvelike obilježila cijeli njegov život ne samo u bivšoj državi, nego i u hrvatskoj državi, jer nigdje nije mogao dobiti posao, osim u Matici hrvatskoj.

U RH je doduše, kao politički zatvorenik, dobio odštetu u visini 54 kune po danu, za vrijeme provedeno u zatvoru, a ako dočeka mirovinu, ona će mu biti uvećana za zatvorske dane. A dotad, treba preživjeti!

– Kad sam preživio zatvorske dane, onda mogu sve. Ma kolika to trauma bila, za mene je to i velika škola života. Samo sam molio Boga da mi dade snage da živ i zdrav dočekam kraj kazne. I Bog me je uslišio – pojašnjava Rojnica, kojem je, kaže, nakon zatvora bilo još gore, tijekom služenja vojnog roka u JNA, jer je tamo tretiran kao “neprijatelj države i sistema”.

Svjestan je da i danas u Hrvatskoj, kao nekad u Jugoslaviji, ima onih koji bi mu zamjerili čitanje “Nove Hrvatske” kad bi ona izlazila.

– To je dobar dio ljevičara koji nisu imali nikakvih poteškoća u prošlosti jer im Bog, narod, domovina, samostalnost, hrvatska državotvornost nisu značili ništa ili malo, ali, nažalost, ni danas. Njima je i danas dobro, oni u Hrvatskoj žive svoju Jugoslaviju.

Knjigu je napisao u trećem licu jer mu je tako bilo lakše govoriti o svemu. Negativcima nije naveo prava imena, a pozitivcima jest. Nije se, kaže, želio ni s kim obračunavati. Svjedocima koji su ga teretili na sudu je oprostio, jer su ionako govorili istinu, a imena im je izmijenio.

Spašen život

– Što bih ja imao od toga da ih prozivam kad sve ionako dođe na naplatu – kaže Rojnica.

Dok su drugi zatvorenici tražili cigarete, on je tražio Bibliju.

U istražnom zatvoru u Zagrebu se htio ubiti, ali kad mu je njegov odvjetnik dr. Lav Znidarčić posvijestio Božju zapovijed “Ne ubij!”, odustao je.

U zatvoru je morao nositi titovku, kao dio obvezne odore, a da bi preživio, u zatvoru su mu ubojice postali zaštitnici i saveznici kojima je, kao osuđenik koji je studirao pravo, pisao pritužbe, molbe i žalbe.

– Istina, Kospić koji je na Golom otoku bio jer je dvojicu ubio, a trećega učinio doživotnim invalidom, spasio mi je život. U zatvoru ste uvijek u lošem društvu, gdje god da krenete. Do vas je kome ćete se pridružiti i nikad niste sigurni da ste pogodili. Ja sam pogodio – kaže Rojnica.

Najteže mu je padalo ustajanje u 4.20, ali gorim smatra vrijeme istrage u kojem je prošao užasne torture, batinanje, “liječenje” lijekovima i elektrošok.

Iako je zloglasni zatvor na Golom otoku bio otvoren od 1948. do 1988., kada je, službeno, robijalo više od 16.000 zatvorenika, od čega ih je više od 400 ubijeno, ipak se o njemu više govori samo u prvih osam godina, kada su u nj dolazili informbiroovci nedovoljno vjerni Titu, a o godinama poslije, kada su u nj stizali i hrvatski domoljubi, uglavnom se šuti.

– Da nitko nije govorio, pisao i suprotstavio se komunističkom totalitarizmu, bio zatvaran i ubijan, zar mislite da bismo imali slobodu, samostalnost, državu?!

Nezahvalni smo kao zajednica, vlast i narod. Meni je nagrada što moja djeca žive u svojoj domovini i državi. Žao mi je što nas naša vlast ne zna organizirati tako da svi od svog poštenog rada živimo. Goli otok treba dati na upravljanje i koncesiju bivšim političkim zatvorenicima bez obzira gdje su robijali, ali samo patriotistima jer po informbiroovcima – ljevičarima nikada ne bi bilo hrvatske države, vlasti ni demokracije! I dalje bismo bili u Jugi – zaključuje Rojnica.

Iako ovo nije Hrvatska o kojoj je sanjao, sretan je, kaže, što je imamo.

Štrajk glađu

Štrajkao je glađu kad je doznao da je u Parizu ubijen Bruno Bušić, za kojeg su ga optužili da s njime surađujete na stvaranju Hrvatske:

– Ubojstvo Bruna me toliko emocionalno dotuklo da sam bio očajan…

Što mu je bilo najgore? Odvođenje, suđenje i osuda nije najgore. Najgore je ono što se događa između i poslije.

– Bog mi je sačuvao razum i zdravlje duše i pored “liječenja elektrošokom”. Sam po sebi ja sam vrlo slab kao i svatko od nas kad dođemo do zida i ne vidimo ni izlaz ni kraj. Ne znam za druge, ali mene je vjera spasila…

Crne elektrode

“U trenu ga okrenuše tako da je leđima bio na stolu. Gurnuše mu krpu u usta da ne pregrize jezik, a zatim staviše elektrode na sljepoočnice. Nedugo zatim, glavom i tijelom potekla je struja. Koliko dugo i koje snage je bila struja, znaju samo oni koji su to pripremili i učinili!

Skinuše ga sa stola i posadiše na stolicu. Zalijevali su ga mlijekom dok mu se nije počelo prelijevati niz usta po prsima. Pidžama mu je bila gotovo otkopčana. Hlače pidžame je oko struka nekoliko puta zavrnuo da ih ne bi izgubio!

Gubio je kilograme iz dana u dan. Kosa mu je narasla, lice požutjelo. Gledao je tupo kroz zid, kroz ljude. Zaboravio je misliti, čuti, gledati, govoriti! Zaboravio je da Bog postoji i Bog je zaboravio njega. Umirao je…

Na stolici je izgledao kao drvo života kojem su svi izdanci otkinuti i koje se polako i stalno suši voljom onih koji su ga držali za neprijatelja komunističkog režima i Partije.

Nije mogao stajati na nogama pa ga dvojica odvedoše do kreveta.”

Tako Rojnica opisuje “terapiju” elektrošokom tijekom istrage, piše Slobodna Dalmacija

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

PISMO REISA KAVAZOVIĆA KARDINALU BOZANIĆU

Objavljeno

na

Objavio

Reis Husein Kavazović upozorio na opasnost od pogoršanja odnosa BiH i Hrvatske

Negativno karakteriziranje vjere šteti svima

Poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović sastao se u srijedu u Sarajevu s izaslanstvom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj predvođenim muftijom Azizom Hasanovićem kako bi razgovarali o istupima hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te o “kampanji koja se vodi u dijelu hrvatske političke i akademske javnosti te medija s ciljem predstavljanja BiH i Bošnjaka kao terorističke prijetnje okruženju i Europi, objavila je informativna agencija IZ u BiH MINA.

Kako je navedeno, reis Kavazović izaslanstvo predvođeno muftijem Hasanovićem “pozvao je na konzultacije” i pri tom mu predao pismo naslovljeno na zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Reis Kazavović je kardinalu Bozaniću prenio osobnu zabrinutost pripadnika Islamske zajednice u BiH zbog “pogoršanja odnosa između BiH i Hrvatske” uz ocjenu kako taj trend prati negativno karakteriziranje vjere i vjerske pripadnosti što šteti i odnosima među pripadnicima islamske i katoličke religije u dvije države.

Poglavar bosanskohercegovačkih muslimana je kardinalu Bozaniću u pismu prenio uvjerenje kako je u zajedničkom interesu očuvati dobre odnose i spriječiti njihovo ozbiljnije i trajno narušavanje.

– Znam da mi kao ljudi vjere ne možemo izravno utjecati na politike koje vode dužnosnici, no također znam da politički dužnosnici često namjerno ili nenamjerno zanemaruju to što njihovi istupi mogu imati negativne posljedice izvan područja njihova dnevnopolitički određenog djelovanja, pa tako i na međuvjerske odnose koji su dublji i trajniji od stranačkih političkih odnosa – stoji u Kavazovićevu pismu kardinalu Bozaniću.

Poglavar Islamske zajednice u BiH ‘napao’ hrvatsku predsjednicu

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Saborski Odbor za ratne veterane jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima

Objavljeno

na

Objavio

Saborski Odbor za ratne veterane jednoglasno je u utorak podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koji cjelovito objedinjuje njihova prava. “Izradi zakona pristupili smo kako bismo najzaslužnijim za obranu domovine pružili sveobuhvatnu skrb prilagođenu njihovim potrebama”, rekao je ministar branitelja Tomo Medved, dodavši da će se tim zakonom objediniti prava koja su bila disperzirana u niz različitih zakona.

Jakim zakonskim uporištem, propisivanjem temeljnih vrijednosti na kojima je iznikla suverena Hrvatska, te obuhvaćanjem svih hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata u jedinstveni pravni okvir željeli smo odati priznanje njihovoj žrtvi i osigurati zaštitu digniteta Domovinskog rata, istaknuo je Medved.

Predsjednik Odbora Josip Đakić (HDZ) pohvalio je zakonski prijedlog naglasivši da on predstavlja “velik napredak”, te pozvao sve zastupnike da se donese konsenzusom i time prestane politizacija hrvatskih branitelja.

Zdravko Ronko (SDP) pridužio se pohvalama, posebice izdvojivši pravo prednosti pri zapošljavanju hrvatskih branitelja. “82.000 hrvatskih branitelja je nezaposleno, prosjek godina im je preko 50 i uglavnom je riječ o stručnoj spremi koja ne može naći posao”, kazao je.

Upozorio je da bi trebalo razjasniti odredbu koja propisuje otpis nedospjelih i dospjelih potraživanja prema korisnicima kredita za zapošljavanje hrvatskih branitelja. “Kome je otpisano 208 milijuna do sada i kome ćemo još otpisati 110 milijuna. Volio bih znati koje su to tvrtke, poduzeća, pravne osobe kojima ćemo to otpisati”, rekao je Ronko.

Od 3066 dodjeljenih kredita za zapošljavanje hrvatskih branitelja u vrijednosti 320 milijuna kuna, otplaćeno je 67, a dosad je otpisano 1829 kredita, dodao je. Medved je obećao da će zastupnici prije rasprave u sabornici dobiti detaljan prikaz svih korisnika tih kredita, čime će se otkloniti bilo kakve sumnje u pogodovanje.

Nezavisni zastupnik Željko Lacković upozorio je na odredbu kojom se širi krug ovlaštenika na obiteljsku mirovinu, naglasivši da bi se ta mjera trebala strogo restriktivno koristiti i vezati uz imovinski cenzus. Odbor za ratne veterane na sjednici je također prihvatio  izvješće o radu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za 2016. godinu, pri čemu je Mostov Miro Bulj apelirao na ravnatelja Centra Antu Nazora da pripremi dokumentaciju koja bi se poslala Vladi kako bi se uklonili “spomenici koji nose četnička obilježja”.

facebook komentari

Nastavi čitati