JAKOV SEDLAR: Raspop Frljić mrzi sve što počinje sa slovom ‘h’

0

Predstava ‘Ognjišta’ nema veze s fašizmom, a svaka insinuacija plod je bolesne Frljićeve mašte i fašistoidne pozicije

sedlar

Živimo u vremenu kada svaka fukara može javno reći što hoće a da za to ni na koji način ne odgovara. Tako se i bivši raspop, a trenutačni intendant HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić osvrće na 1991. u zagrebačkom HNK i moju ulogu u tom, po njemu, “ustaškom teatru”. Sve zbog režije predstave “Ognjište” koja je napravljena prema istoimenom romanu Mile Budaka. Sama činjenica da je na repertoaru bilo djelo Pavelićeva ministra za Frljića i njegovu bratiju je krimen koji dokazuje i kazališnu i moju fašistoidnost! Iznenadilo bi me izvlačenje jedne stare predstave kao povoda za morbidne optužbe, ali kada to dolazi od čovjeka koga od početaka njegova javnog djelovanja pokreću neznanje, površnost, netolerancija i mržnja prema svemu što ima bilo kakav hrvatski predznak, onda me to i ne čudi.
Ministar i književnik

Stanje fakata je sljedeće: točno je da smo 1991. napravili predstavu koja se temeljila na odličnom Budakovu romanu. Točno je da su u predstavi igrali sjajni glumci na čelu s Tonkom Lonzom, Nevom Rošić, Enom Begović, Božidarom Oreškovićem, Ivkom Dabetić, Borisom Miholjevićem… točno je da je scenograf bio Zlatko Bourek. Istina je da smo s tom predstavom (prvi put u povijesti zagrebačkog HNK) otišli na gostovanje iseljenoj Hrvatskoj u SAD, Kanadu, Europu i Australiju.

Na toj turneji predstavu je vidjelo više od 30.000 Hrvata od kojih su mnogi prvi put “uživo” vidjeli kazališnu predstavu. Svi, ali baš svi glumci te predstave sjećaju se toga gostovanja kao nečega sasvim posebnoga u svojim karijerama. Masa Hrvata koje sam u godinama nakon 1991. susretao u mnogim prilikama na svim kontinentima uvijek je spominjala “Ognjište” kao predstavu koju nikada neće zaboraviti. Predstavu nismo radili kako bismo (HNK i ja) na bilo koji način promovirali fašizam ili nešto slično, predstavu smo radili i napravili da na matičnu hrvatsku pozornicu postavimo jedan odličan roman.

Napisao ga je bivši Pavelićev ministar, ali (ne samo) po mom uvjerenju nema razloga izjednačavati političko i literarno djelovanje bilo koga, pa ni Mile Budaka. Sve što se događa u “Ognjištu” nema nikakve veze s fašizmom, a svaka insinuacija toga tipa samo je plod bolesne Frljićeve mašte i mentalnoga sklopa koji iz vlastite fašistoidne pozicije drugome želi imputirati što on sam zastupa. On bi po tom kriteriju barem uhitio (ako ne odmah i ubio) velikoga njemačkog glumca Brunu Ganza koji je sjajno odigrao ulogu Hitlera!? Bolesno.

Nikada u svome životu (a to znaju svi koji i malo poznaju moje stavove i ono što radim) nisam imao ništa s bilo kojom vrstom totalitarizma. Jednako mi se gade i fašizam i komunizam jer među njima nema razlike. Moje je djelovanje i u svijetu prepoznato u svijetlu rečenoga pa sam tako 1997. od UN-a dobio “Star of Harmony Award” (za promociju tolerancije u kulturi), nagradu koja mi je uručena u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku. Nagrada za promociju političkoga dijaloga kroz kulturu dodijeljena mi je i na jednom od najznačajnijih svjetskih festivala, u Veneciji 2004., za film “Jeruzalemski sindrom” u kojemu su igrale svjetske veličine poput Martina Sheena, Charlotte Rampling, Macaulaya Culkina… Jesu li oni zbog druženja i rada sa mnom fašisti? Za Frljića vjerojatno jesu.

Jedino ovdje, u Lijepoj Našoj, jedna grupa medijskih istomišljenika mrzi sve ono što radim, mrze sve moje kontakte u svijetu jer oni nemaju ni blizu sličnih (oni mogu do onih na Skadarliji, Kragujevcu, uz ćevape, pljeskavicu i pivo) jer se ne uklapam u njihovu “liberalnu” formulu koja je sve samo ne liberalna. I Frljić i njegovi mentalni mentori poput Tomića, Pavičića, Jergovića, Ivančića i ostale mu bratije pripadaju nečemu što se u civiliziranom svijetu naziva liberalni fašizam, po naslovu knjige američkog pisca Jonaha Goldberga. U toj knjizi on vrlo precizno objašnjava novi vid fašizma koji se skriva pod krinkom tzv. liberalizma. Tipovi poput Frljića stalno traže fašiste i nacionaliste, a svatko tko ne pripada tom bolesnom mentalnom sklopu odmah je u najmanju ruku fašist ili barem njihov simpatizer.

No za mene nije problem Frljić. Problem je riječka gradska vlast koja je uz blagoslov Ministarstva kulture postavila čovjeka koji patološki mrzi sve što počinje slovom “h”. One koji ne znaju želim podsjetiti da je odmah po završetku Prvoga svjetskog rata u centralnoj loži riječkoga kazališta govor održao Benito Mussolini. Osobno. Poanta toga govora bilo je vatreno govorenje o Rijeci, Istri i Dalmaciji kao dijelu Italije. Govorio je o “našoj Rijeci” koja mora biti talijanska. Mussolini je došao i otišao. Ono što je ostavio poznato je. Frljić je došao uz blagoslov institucija hrvatske države, i tu bi trebao biti problem.
Priča je već počela…

Jer, čini mi se da samo necivilizirani, nekulturni i, u konačnici, nehrvatski stav na poziciju prvoga čovjeka nacionalne kuće može postaviti čovjeka kojemu se gadi sve što predstavlja hrvatsko. Takvom tipu i Šnajder je desničar, da ne kažem ustaša! Bilo bi mi drago čuti nekoga od onih koji su ga postavili na tu poziciju, recimo gradonačelnika Obersnela, što će napraviti kada mu se iz centralne lože ukaže raspop Frljić i održi vatreni govor. Ne o talijanskoj nego o jugoslavenskoj ili srpskoj Rijeci. Zapravo, ta je priča već počela. Nemojte se zavaravati: to je ono zbog čega je on u Rijeci, to su ideje koje ga pokreću i on, zajedno sa svojom bratijom, napravit će sve da se to dogodi.

Jer, ne zaboravite: originalni fašisti dolaze s lijeva. Oni se javljaju u različitim formama i u različitim državama, ovisno o nacionalnim kulturama i temperamentu. U Njemačkoj se pojavio kao genocidni rasistički nacionalizam, u današnjem svijetu uzeo je “prijateljsku”, mnogo liberalniju formu. Ovo govorim jer mi smo zaboravili što je zapravo fašizam. Žao mi je riječke publike koja će najviše stradati od ideja kakve će provoditi Frljić uz asistenciju ostalih medijskih fukara u Hrvatskoj. Žao mi ih je jer se osobno sjećam velike povijesti riječkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta koje je znalo prepoznati i promovirati i nacionalno i internacionalno. Sada se pretvara u balkansku krčmu uz blagoslov i miris tamjana koji pali raspop Frljić.

Autor: Jakov Sedlar/vecernji.hr

facebook komentari