Japan je zemlja smješka, a mi smiješna zemljica! E, to sad više nije točno

0

Tko nju ne bi volio? Možda samo Ustavni sud i poneki zadrti desničar! Svi progresivni i lijevi je sigurno obožavaju kao npr.: Helena Krmpotić, novinarka HRT-a, koja je završila na Hitnoj jer je Milanka uzela blajvajs i napisala pisamce Radmanu kako joj se novinarka “kočijaški” obraćala. Helena će sad zbog toga dobiti šimecki u tur I nek’ ide u Zvonimirovu na burzu nezaposlenih. Međutim, to nikako ne znači da je naša Milanka nehumana. Ne daj Bože!

1_277398Možda smo i mi sami malo prekritični. Sva ta pljuckanja po Lijepoj našoj, sve te usporedbe s Grčkom i Sjevernom Korejom, sve te zlobne metafore i grubi glagoli, a s druge strane izvješća bilanci za prvo polugodište na svjetskim burzama uspoređuju nas s Japanom! Našli smo se u stvarno finom društvu! Njemački tehnološki indeks TEC DAX uzletio je čak 12,2 %, američki burzovni indeks S&P500 uzletio je u prvih šest mjeseci čak 6,1 %, a DOW JONES 1,5 % itd. A mi? Samo malo strpljenja! Japanski indeks NIKKEI pao je u prvom polugodištu čak 6,9 % zbog problema s kojima se ta jadna zemljica i njezino gospodarstvo suočava. Šećer na kraju: hrvatski burzovni indeks CROBEX u prvom polugodištu pao je samo 0,2 %. Zato molim fino da se više nitko ne sprda s hrvatskim gospodarstvom! Japan je zemlja smješka, a mi smiješna zemljica! E, to sad više nije točno! Pogledajte samo burzovne indekse! Još da nije onaj sudac Yaka Muda srezao Hrvate protiv Brazila, naš bi indeks sigurno još više prešišao njihov žuti. Stoga svakom našem ekonomistu, koji je odškolovan na dogovornoj ekonomiji, jasno je kako je švapski TEC DAX skočio rekordno i zbog toga jer su Nijemci sa 7 : 1 gurnuli žute Brazilce niz stepenice. Tako su Japanci i Brazilci naj…. k’o žuti! Nisam siguran je li na svjetskim burzama prijavljen porast prometa u Hrvatskoj za punih 25 %. Naime, prije odlaska na godišnji odmor, hrvatska politička i gospodarska elita napunila je kontejnere praznim plastičnim bocama, limenkama Red Bulla, bocama Don Perignona i Hennesyja, Jack Danielsa te drugih vrsta wiskyja. To je odmah osjetila ona druga, radnička elita iz bivše Juge i navalila na kontejnere. Da je taj promet bio prijavljen na Wall Streetu, ostavili bi mi po burzovnom indeksu iza sebe čak i Švabe! Sad se vidi kako su savršeno točne mudre izreke vladajućih: “Živimo bolje, ali se to ne vidi!”

U komunizmu se stalno žalilo one koji nisu imali sreće živjeti u tom prelijepom režimu pa su zbog toga navodno loše živjeli. Zato je jedan ondašnji ognjištar lansirao ovakav aforizam: “Naši preci živjeli su loše, a prema najnovijim istraživanjima, mnogi nisu čak ni živjeli.”

Nazvavši velikog hrvatskog književnika Slobodana Novaka kretenom, Jurica Pavičić je postao novinar godine. Ozbiljan i uravnotežen kandidat za ovogodišnjeg novinara godine postao je novinar Jutarnjeg koji je otkrio da tip koji je pucao iz pištolja na majku i trogodišnjeg sina ustvari hio ubiti samo neku HDZ-ovku. Nove i krajnje ozbiljne kandidatkinje, na koje će fra Duka i njegovo društvance morati računati, su novinarke Večernjeg Sandra Veljković i Romana Kovačević Barišić.

U sferi istraživačkog novinarstva naše su kandidatkinje otkrile tipa koji “radi za vlast koju mrzi”! Riječ je o Tomislavu Stockingeru, navodnom autoru plana “Barbika”. Je li on doista Barbikin tata, manje me zanima, ali moram reći da sam iskreno zgranut kako netko može raditi za našu vlast, a ne voljeti je. Čak i mrziti! To do sada nisam još nikada ni čuo, a bogme ni sanjao. Tomislav radi u Ministarstvu zdravlja, ali mogao je recimo raditi i u Ministarstvu znanosti. Radeći u tom Ministarstvu mogao je potajno mrziti bivšeg ministra Jovanovića. Dobro, to sve samo teoretski! Znam da je to u praksi nezamislivo! Za vrijeme diktatora dr. Franje Tuđmana, kojeg se usput rečeno nitko nije bojao, radilo je u ministarstvima oh-o-ho drugova koji su mrzili ne samo njega nego i hrvatsku državu. Ipak, svaki su mjesec uredno spremali u džep ustašoidne kunice koje im je ta ista država plaćala. Za razliku od Stockingera, to su bili napredni, naši drugovi koji su nas uveli u Europu I u EU. To su stari i mladi antifašisti koji su lovili ustaške zmije, često studijski odlaze u London i druge prijestolnice te uredno podnose izvješća o svom i ognjištarskom djelovanju u Lijepoj našoj.

To su oni koji se rukama i nogama bore da se svi naši susjedi što prije dočepaju EU-a, bez bilo kakvih uvjeta i napora. Prijete matičarima koji zbog tobožnjeg priziva savjeti ne žele vjenčati homiće; osuđuju njihovu rigidnu desničarsku svijest; a od srca su zapljeskali zadarskom sucu Željku Rogiću koji je odbio, zbog priziva savjesti, sudjelovati u radu izbornog povjerenstva kad je bio raspisan referendum o braku, bojeći se da će tim referendumom biti povrijeđena prava one dvojice brkatih i kosmatih homića koji se žele baš pred matičarem strasno izljubiti. Sad, eto, na površinu izroni čudovište iz Loch Nessa koje radi u Ministarstvu zdravlja, a ne voli svog ministra, njegovoga zamjenika, a vjerojatno i cijelu Vladu. Siguran sam da Opačićku sigurno voli! Tko nju ne bi volio? Možda samo Ustavni sud i poneki zadrti desničar! Svi progresivni i lijevi je sigurno obožavaju kao npr.: Helena Krmpotić, novinarka HRT-a, koja je završila na Hitnoj jer je Milanka uzela blajvajs i napisala pisamce Radmanu kako joj se novinarka “kočijaški” obraćala. Helena će sad zbog toga dobiti šimecki u tur I nek’ ide u Zvonimirovu na burzu nezaposlenih. Međutim, to nikako ne znači da je naša Milanka nehumana. Ne daj Bože! Ona je, unatoč Vladinoj zabrani zapošljavanja novih ljudi u ministarstvima, u svom zaposlila 112 novih, naprednih djelatnika (koji je vjerojatno svi obožavaju) kako bi mogli zajednički progresivno disati Milanki uz vrat. Ako Jovan Rašković, vođa srpske pobune u Hrvatskoj, sve to gleda od gore, sjedeći kraj sv. Save, sigurno puca od ponosa na našu Milanku. “Vidi ti naše Milanke!” vjerojatno kaže sv. Savi, “tko bi to devedesetiprve, među onim balvanima, bio mogao pretskazati?” No, izdržimo li uz našu Milanku još godinu i pol, nagradno pitanje glasi: pogodite što će nakon toga ostati od nje i njezine neizmjerne humanosti?

Mene zanima što će biti sa šefom udruge “Regimenta-Centar za suočavanje Jugoslavena sa prošlošću” – Tomislavom Stckingerom? On radi u Ministarstvu zdravstva kao šef službe za suradnju s pravosudnim tijelima. Stoga bi ga drugovi odmah ekspedirali u Remetinec. Međutim, problem je u tome što je tip rođen u Njemačkoj od oca Nijemca, pedantan i radišan. Majka Hrvatica ga je odgojila potpuno krivo. Umjesto da mrzi Tuđmana i hrvatsku državu, majka ga je odgojila da mrzi progresivnu lijevu vlast. Ta se bolest da izliječiti samo ako mu se predoče svi svijetli primjeri iz povijesti. Treba mu lijepo ispričati kako su trudbenici obožavali Maršala, Rankovića, Savu Kovačevića, Miku Špiljka i Jakova Blaževića, osobito kad je Stepinca otpremio na 16 godina robije, itd. itd. Treba ga podučiti kako Hrvati, koji danas rade u državnim službama BiH, vole svoje… oprostite, krivi primjer! U tim službama nema Hrvata pa oni niti koga vole niti mrze! Bravo za Hrvate u BiH!

Dobro! Odustajem! Važno je da su naše istraživačke novinarke otkrile ovog uljeza u Ministarstvu zdravstva. Još je važnije kako naći načina da ga se što prije izgna na ulicu. Kakve veze ima što je on pedantan i radišan? To je tip koji nam samo razara ideološku šprancu, a i odudara od naše tradicionalne kulture rada. Stoga ga treba kao “leasing” radnika poslati Milanki u njezino Ministarstvo. Ona će ga uzeti, raskinuti ugovor o leasingu i, umjesto jednog Švabe, uzeti 10 naših koje ne možeš toliko malo platiti koliko oni mogu malo raditi. S nestrpljenjem očekujem nominaciju naših heroina Sandre i Romane za novinarke godine. Bilo koje godine…

Oscar Wilde je jednom napisao da se novinarstvo održalo kao profesija “jedino zahvaljujući genijalnoj Darwinovoj teoriji po kojoj samo najprostija bića prežive”.

“Srbija ne može u EU dok ne riješi probleme s Hrvatskom”, riječi su predsjednika Ive Josipovića. Prevedeno: za Srbiju nema problema! Bilo bi problema samo da je još živ Franjo Tuđman. Od Račana, Sanadera, Kosorice I Milanovića – problema nema! Problem su samo hrvatski mazohisti. Srbi su uvijek za dogovor. Voljeni i sposobni, doživotni predsjednik drug Stipe je jednom, u času rastrojenosti, rekao da Srbija mora platiti Hrvatskoj ratnu štetu od 15 milijardi eura. Odmah mu je odgovorio popularni i pomirljivi predsjednik Vlade Zoran Đinđić: “Odmah pristajemo! Pod uvjetom da Hrvatska nama plati 150 milijardi eura ratne štete. Kad odbijemo onih 15 milijardi, možete nam u dvije mjesečne rate platiti 135 milijardi eura.” U Hrvatskoj se tada na zadnje noge digla samo desnica te odlučila odbiti tu atraktivnu i izbalansiranu ponudu. Taj čin se i dan-danas smatra najhrabrijim i najodlučnijim hrvatskim potezom Mesića prema pravednim i minimalnim zahtjevima naših komšija.

Najnovije monade oko proglašenja svetim kardinala Stepinca, govore o tome da su se Hrvati odlučili braniti šutnjom. Ma to su sve gluposti! Imamo mi većih problema s komšijama od Stepinca i Vatikana. Kako što prije Srbiju i BiH uvesti u EU prije negoli ta tvorevina propadne. Englezi već pakiraju kofere pa je sada vrijeme da njihovi ljubimci uđu u EU umjesto njih. Onda ćemo kao ravnopravni članovi Unije, Srbi i mi rješavati problem 1700 nestalih osoba, povratak kulturnog blaga, granicu na Dunavu. Srbi možda odustanu od zabrane proslave “Oluje” i “Bljeska” što će oduševiti gledatelje Žikine dinastije. Rade će, na Dubrovačkim ljetnim igrama, zajedno sa Dolenčićem izbaciti iz Kralja Leara i Hamleta svaki bljesak i svaku oluju. Ionako ih je previše ovog ljeta! A Josipović je šaptom zagrmio: “Hrvatski sabor je donio deklaraciju koja veoma jasno govori o tome da se susjedi neće ucjenjivati i kočiti u njihovim naporima da uđu u EU… sposobnost rješavanja otvorenih pitanja sa susjedima bit će važan test za sve nas”. Sad mi nije jasno zašto se namrgođeni Tuđman četiri godine žestoko borio da porazi tako drage, susretljive i dražesne komšije?

Albet Camus je u Kugi napisao: “Dobra volja, ako nije prosvijećena, može učiti isto toliko zla koliko i zloba”.

Razgovara u Jutarnjem genijalni Ante Tomić sa sotonom: “Kažite Gospodaru, čiju biste besmrtnu dušu izvoljeli? Kazivao bih uzbuđeno hoćete li Branimira Glavaša, Tomislava Merčepa, biskupa Vladu Košića ili možda Draija Kordića, hoćete li da vam donesem Ljubu Ćesića, Slavena Leticu, Zvonimira Hodaka, Marka Perkovića, Milijana Brkića…?”
Naravno, živimo u eri interneta, Facebooka i mjera svih tajnih službi na planetu pa se pravi odgovor Sotone brzo probio do medija! “Donesi mi koga hoćeš, ali molim te nikako nikoga tvoje pameti i mirisa!”, odgovori rogati Antin prijatelj.

Još davno Horacije je napisao: “Ex nihilo nihil!” U slobodnom prijevodu: iz ničega ništa. Sve ima svoj uzrok!

Zvonimir Hodak

facebook komentari