Javna sjednica HNES-a: „HRVATSKA IZMEĐU HUDE JAME I ORAŠJA”

1

OD OVČARE DO ORAŠJA

„A što su naši uradili, svi narodi na prostoru bivše Jugoslavije, zamrzili su braću i krenuli jedni na druge. Pa nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Haagu, zapravo kriminalci” – prenijelo je nedavno nekoliko medija riječi Rade Šerbedžije.

U trenutku održavanja ove javne sjednice naziva „HRVATSKA IZMEĐU HUDE JAME I ORAŠJA”, u kinu „Europa“ prikazuje se film „Oslobođenje Skoplja“ surežiranog između oca i sina Šerbedžija, Rade i Danila, za koji su hrvatski porezni obveznici  putem HAVC-a izdvojili 900.000,00 kuna! Da, dobro ste čuli za  „Oslobođenje Skoplja“, oslobodi nas Rade Šerbedžija 900.000 hrvatskih kuna. To je samo jedan mali segment oslobađanja hrvatskog novca od strane zakona, zdravog razuma, morala i domoljublja, a u korist onih koji poput Rade Šerbedžije tvrde kako su naši najveći ratnici – „nazovi heroji“ zapravo kriminalci, pri tome besramno izjednačivši generale Gotovinu, Markača i Praljka sa Mladićem, Šljivančaninom  i sličnim velikosrpskim okupatorima. Osoba koja nije smatrala potrebnim snimiti niti jedan film o Domovinskom ratu i hrvatskoj pobjedi nad srpsko-crnogorskim agresorom, sada traži zamislite ispriku Ministarstva hrvatskih branitelja koji su s pravom reagirali priopćenjem  na neprimjerenu izjavu.

No centar naše borbe nije polemiziranje sa Radom i njegovim istomišljenicima, jer koliko god nas njihovo vrijeđanje naših svetinja  boljelo, u Domovinskom ratu je cilj i bio da naša slobodna Hrvatska bude demokratska zemlja sa pravom pučanstva slobodno iznositi svoja stajališta i uvjerenja pa tako i umjetnici,  glumci, režiseri… Međutim, niti na kraj pameti nam nije bilo kako će se protuhrvatska ideologija i svjetonazor financirati iz hrvatskog proračuna – to je apsurd i raritet i u svjetskim razmjerima! Nakon što smo svi mi hrvatski branitelji bili duboko povrijeđeni sadržajem dvaju antihrvatskih pamfleta financiranih i promoviranih sa preko milijun kuna hrvatskog novca, a radi se o dokumentarnom filmu „15 minuta – masakr u Dvoru“ gdje su hrvatski ratnici prikazani kao počinitelji monstruoznog zločina nad nemoćnim bolesnicima u trenutku kada uopće nisu bili u gradu Dvoru, uz objašnjenja velikosrpskog lažljivca Save Štrbca i osuđenog ratnog zločinca Mile Novakovića, te animiranom filmu „Chriss the Swiss“ gdje su hrvatski dragovoljci prikazani u tradiciji „beogradske škole istine“ kao plaćenici „psi rata“ uz početak koji započinje sa rečenicom „Za vrijeme građanskog rata u Hrvatskoj…“, započeli smo svoju pravednu borbu za raščišćavanje odnosa u HAVC-u, no ono na što smo naišli nas je sve zaprepastilo!

Suočili smo se sa organiziranom korupcijskom tvrđavom branjenom od mnoštva političara sa svih strana političkog spektra koji dozvoljavaju da unatrag šest godina skupina ljudi povezanih sa Hrvojem Hribarom, raspolažući sa oko 450.000.000,00 kuna našeg novca, međusobno dijeli svojoj djeci, svojim supružnicima, svojim udrugama i svojim poduzećima novac hrvatskih poreznih obveznika, i to nekoliko desetaka milijuna kuna! Iako bi u svakoj civiliziranoj demokratskoj zemlji bilo dovoljno da oni koji uvrijede svoje branitelje odmah odstupe ili budu smijenjeni, ovdje ne samo da to nije razlog da ih se smijeni, već niti evidentna korupcija nije za to dovoljna! Kada smo shvatili kako je HAVC zapravo centar antihrvatske ideje i prakse, potražili smo odgovore i u Ministarstvu kulture, koje je nadležno po Zakonu o audiovizualnim djelatnostima za zakonitost poslovanja istoga, no tu nismo naišli na brz i adekvatan odgovor već na pokušaj usporavanja rješavanja  cijele afere.

Vrijeme je da se svi zamislimo zašto nam se događaju uhićenja u Orašju, zašto se spremaju nove optužnice? Mi odgovor ne tražimo izvan naše Domovine, već smo sigurni da je upravo Ministarstvo kulture svojim djelovanjem dugi niz godina radilo na promoviranju ideja o jednakoj krivnji, odbacujući od sebe svoje branitelje, prikazujući ih u filmovima kao nasilnike, primitivne ljude, čudnih spolnih orijentacija, šovinistima i slično… Suptilno bi hrvatski branitelji bili prikazivani kao obiteljski nasilnici, poremećeni ljudi i lopovi, da bi u najnovijem filmu „Ministarstvo ljubavi“ financiranom i od HAVC-a, promovirao i optužio za koristoljublje udovice hrvatskih branitelja kao nešto što je smiješno i zabavno, vrijeđajući tako žene čiji su muževi dali svoj život za Domovinu.

Takav dugogodišnji pristup braniteljskoj i stradalničkoj populaciji stvorio je dodatno i nezainteresiranost hrvatske javnosti za probleme branitelja, točno po receptu Memoranduma 2 SANU. Stoga je hitno potrebno promijeniti uopće strategiju cjelokupne hrvatske kulturne politike, odmaknuti je od „regiona“ i približiti Europi! Tko ne vidi kako su optužnice protiv branitelja u stvarnosti sačinjene u našoj Domovini, od osoba poput Hrvoja Hribara, njegove mentorice Vesne Pusić čiju je kćer također HAVC financirao i promovirao, njegove prijateljice Andree Zlatar Violić, (već presuđene za sukob interesa oko financiranja vlastitog časopisa državnim novcem te nezakonitog trošenja novca na državnim kreditnim karticama), koji su zajedno stvorili okvir ravnodušnosti, iskrivljene povijesti i neznanja;  taj ništa ne razumije o stvarnosti koja ga u politici okružuje!

Kao dragovoljka Domovinskog rata zarobljena u vukovarskoj bolnici gdje sam radila kao medicinska sestra, postala sam svjesna tek nakon kasnijeg čitanja događaja o odvoženju i likvidaciji ranjenika nakon kraja drugog svjetskog rata iz zagrebačkih bolnica,  našeg tragičnog neznanja o prirodi okupatora koji su se skrivali iza crvene zvijezde i kokarde. Da su naši branitelji ikada učili o tim događajima, nikada se ne bi povlačili u bolnicu, izranjavani i izmučeni višemjesečnom opsadom, računajući na međunarodnu zaštitu i ženevsku konvenciju! Taj velikosrpski okupator je još 1945.g. zvjerski pobio zakonom i konvencijama zaštićene ranjenike iz zagrebačke bolnice, pa je bilo logično očekivati kako će njihovi sljednici u istim komunističkim i velikosrpskim idejama to i u Vukovaru ponoviti.

No nas nitko tome nije učio, prava povijest je bila skrivana i zabranjivana, stoga su naši branitelji i ranjenici zvjerski mučeni i poubijani na Ovčari i po cijelom Vukovaru, naivno vjerujući međunarodnoj zajednici i okupatoru. Ne smijemo dozvoliti da se to ponovi! Taj isti neprijatelj danas podiže optužnice protiv najviših časnika HV i HVO, zatvara naše heroje, namjerno ih ponižavajući pred obitelji na jedan od najvećih katoličkih blagdana. Od Ovčare do Orašja dug je put gledajući našim očima, no isplaniran i zapravo kratak pogledamo li iz perspektive već spomenutog Memoranduma 2 SANU.

I opet se vraćamo na početak, na začetnike politika kojima je glavni cilj istrijebiti i zauzeti poput lešinara tuđe,.. tuđu zemlju, tuđu kuću, tuđu državu, tuđi život. Od Ovčare do Orašja slušamo vapaje za pomoć, a što im Hrvatska nudi? Filmove u kojima se izjednačava agresor i žrtva, u kojima se relativizira i obeščašćuju žrtvovani životi i njihove obitelji, u kojima se ismijava naziv vrhovnog zakona neke zemlje, u kojima se bezočno udara na temelje hrvatske države. Što nam to poručuje već godinama kulturna i politička elita. Čujemo li mi to?

Mi očito još uvijek ne čujemo, ali naša djeca čuju i odlaze iz zemlje kojoj su njihovi roditelji donijeli slobodu pobijedivši srpsko-crnogorskog agresora, ali ne i petu kolonu – domaće izdajnike. Čula su naša djeca pucanje temelja državnosti koje mi još uvijek niti čujemo niti vidimo. Osvijestimo se dragi prijatelji.

Podrška svih domoljuba u našem nastojanju  smijeniti odgovorne u HAVC-u od osobite je važnosti. Početak je to  borbe za povratak Hrvatske u hrvatsku kulturu! Tada će i svi oni autori koji su godinama odbijani, dobiti priliku prikazati i stvarnu istinu u Domovinskom ratu, kako bi  se konačno, nakon 25 godina snimio i koji relevantan film o našem stradanju i našoj pobjedi!

Od Ovčare do Orašja!

Zorica Gregurić/Kamenjar.com

Zagreb, 14. studenog 2016.godine

facebook komentari

  • milanU

    Nemasretnijeg čovjeka na svijetu od mene. Zašto? Vrlo jednostavno. Prije sam se u emigraciji borio za Hrvatsku sa onim Hrvatima koji su u emigraciji voljeli Hrvatsku. Danas ju svi vole, čak i izdajnik Mesić, Jugoslaven Josipović i njegovi simpatizeri. To je upravo to zašto sam se ja bori: za Hrvatsku. Nisu oni mene prekalemili. Ja sam njih prekalemio, jer se oni kite sa mojom hrvatskom zastavom, dok sam ja njihovu na javnim trgovima svijetskih metroplola palio. To je činjenica i stvarnost. Ja za pomirdbu svih Hrvata skinuo “U” slovo, a mnogi od njih još nisu skinuli petokraku zvijezdu, što dokazije nedavna slika i gradonačelnika grada Vrgorca. Sramota nad sramotama! Nije on sam, na svu žalost. Takav je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, jer i on se je ponosio likom i slikom tita, đto je uzrokovalo smrt Zvonka Bušića.