Je li bogaćenje na račun siromašnih prirodan proces?

0

Tragedija poplava u BiH potamnila je i bacila u drugi plan praktički sve probleme koje su iznijeli pred javnost prosvjedi s početka ove godine, pa tako i problem ekonomske neravnopravnosti i koncentracije dohotka i bogatstva u ovoj državi. U medijima i na raznim skupovima spominjala se brojka od stotinjak ljudi u BiH čije bogatstvo nadilazi pojedinačno trideset milijuna dolara. Ne može se zamijetiti da je taj podatak bilo čime potkrijepljen. Još je upečatljivije da on nije izazvao neke sustavne reakcije bilo koje znanstvene ili obrazovne institucije ili neke političke stranke.

Bogaćenje

moneyNeki to objašnjavaju time da je problematika raspodjele dohotka i bogatstva neuhvatljiva, te da je za ekonomiste suviše “socijalna”, a za društvene djelatnike suviše “ekonomska”, pa profesionalno nikome ne pripada. Osim “okorjelim ljevičarima” koji tu temu vječito eksploatiraju.

A takvih uvijek ima. U zadnjih tridesetak godina takvi znanstvenici kao Larry Michel, James Galbraith, Edward Wolf, Francois Bourguignon, objavljuju dokumentirane knjige o sve većoj nejednakosti u raspodjeli dohodaka i bogatstva, kako u najrazvijenijim zemljama, tako i u svjetskim razmjerima.

Jezivo izgleda takozvani “lijevak raspodjele dohotka” na svjetskoj razini, gdje je manje od dvadeset posto stanovništva progutalo osamdeset posto dohotka. A taj “Paretov princip” raspodjele dohotka 80:20 kao da se javlja poput prirodnog zakona distribucije. Ako je nešto prirodno, onda se tome nema što prigovoriti. I to je moćan argument bogatima da se i dalje “prirodno” bogate. U svijetu i u nas.
Prošle godine jedan mladi francuski znanstvenik, usput i povezan s djelatnostima francuske socijalističke partije, a sasvim nefrancuskog imena – Thomas Piketty – objavio je na svom jeziku knjigu “Kapital u dvadeset prvom stoljeću” od gotovo šest stotina stranica. Postigavši uspjeh u svojoj zemlji, knjiga je prevedena i objavljena 2014. na engleskom jeziku, gdje ostvaruje fenomenalan uspjeh i nalazi se na listi bestselera kuće Amazon.

Poznati “Sunday New York Times” stavlja tu knjigu uz bok najpoznatijih knjiga povijesno priznatih ekonomista, kao što su Adam Smith, Thomas Malthus, Karl Marx, John Maynard Keynes. Iako u toj knjizi empirijski nalazi nisu ni novi ni revolucionarni, konstruirane vremenske serije za posljednjih dvjesto pedeset godina izvanredno su dokumentirane, posebno za novije razdoblje od stotinjak godina i, možda i bez namjere autora, žestoko obnovile rasprave o kapitalizmu neoliberalnog tipa. Jer upravo zadnjih tridesetak godina svjedoče ogromnom ubrzanju bogaćenja najbogatijih.

Pitanje je sada zašto je ta knjiga izazvala tolike pohvale i interes o nečemu o čemu i drugi odavno pišu, a nisu postigli ni izdaleka takav uspjeh? Neki misle da je razlog čisto politički – ova knjiga, kao i kritika sadašnje situacije, sada ne dolaze iz pera nekog “ljevičara”, nego od ekonomista koji gradi svoj pristup i empirijske analize na tradicionalnoj neoklasičnoj ekonomskoj teoriji. Sam se autor zgraža nad trendom koncentracije dohotka i bogatstva u najrazvijenijim zemljama svijeta u posljednjih tridesetak godina. Doduše, teorijski alat analize je jednostavan; koristi se konvencionalna analiza marginalne produktivnosti čimbenika proizvodnje rada i kapitala, pri čemu se tvrdi da marginalna proizvodnost kapitala određuje profitnu stopu. Budući da je ova konstantno viša od stope rasta društvenog proizvoda, porast nejednakosti u korist vlasnika kapitala je neizbježna posljedica.

Da bi se taj trend zaustavio, Piketty predlaže progresivne porezne stope u odnosu na visoke dohotke, kao i strožu poreznu politiku prema nasljednicima. Ovi posljednji danas formiraju nasljednu plutokraciju koja ničim nije zaslužila svoj izuzetni ekonomski prosperitet. Neki kritičari knjige smatraju da su takvi recepti promjene postojećih trendova naivni, te da ne zadiru u strukturne promjene postojećeg društveno-ekonomskog sustava koje jedine mogu donijeti prave i trajne pomake u ovom području. Očito, kako što i sam autor povremeno dade naslutiti u svojoj knjizi, profitna stopa nije određena samo tehnološkim promjenama, nego više političkim i institucionalnim činiteljima koji utječu da raspodjela ekonomske i političke moći pripada sve užem kugu ljudi.
Iz gornjega bi se moglo zaključiti da su i procesi distribucije dohotka u BiH u svjetskom trendu, pa im se nema smisla suprotstavljati. Oni su prirodni. Koliko je, generalno gledano, analiza pravih uzroka bogaćenja malog dijela stanovništva u međunarodnim i nacionalnim okvirima kod Pikettyja nepotpuna, toliko su njegovi empirijski zaključci nepobitni. Izvjesno je da se bogaćenje posvuda po svijetu ne odvija po shemi koju ovaj autor nudi. Sasvim sigurno ne u BiH gdje su ratno profiterstvo, pljačka društvene imovine, privatizacija i korupcija puno važniji činitelji od raskoraka između stope rasta gospodarstva i profitne stope. Nije li tako i u svijetu u kojem svake godine ilegalno, utajama poreza i drugim nelegalnim postupcima, nestaje oko tisuću milijardi dolara iz gospodarskog tijeka i mogućih državnih prihoda?

Puno pitanja

Konačno, je li sve više siromašnih i malo basnoslovno bogatih ljudi samo moralno pitanje, stvar društvene pravednosti i posljednje negiranje ljudske solidarnosti? Mnogi stvari vide posve drukčije. Vide taj proces kao rascjep ljudskog društva i udaljavanje od mogućnosti uspješnog preživljavanja ljudske vrste, odnosno gaženja osnovnih principa održivog razvoja čovječanstva. Nije samo pod znakom pitanja daljnji razvoj participativne demokracije koja bogatima nije potrebna. U prvom je redu ugrožen procvat ljudskih potencijala svih i svake osobe u ljudskom društvu. Siromaštvo jednostavno presijeca korijene društvenog kapaciteta da svi doprinesu najkvalitetnijem i najbržem rješavanju problema i ukupnom ljudskom prosperitetu. Izgubljeni potencijal također opasno smanjuje sposobnost društva utvrditi što su bitni problemi koje treba rješavati na putu održivog razvoja. Time je drastično smanjena društvena inteligencija nužna za budući održivi razvoj svih i svake društvene zajednice. Pikettyjevi podaci statističkim jezikom neizravno upozoravaju na tu činjenicu. I zato je dobro da je ta knjiga pravi bestseler. Trebali bi se mnogi, a među njima ekonomisti, političari i ostali prihvatiti tog teksta, jer za svakoga je to izazovno štivo. Knjiga je definitivno izazov za studente i nastavnike novog sveučilišta kojem i sam pripadam.

facebook komentari