Pratite nas

Religija i Vjera

Je li Isus imao braće i sestara?

Objavljeno

na

Pitanje je li Isus imao braće i sestara pobuđeno je i otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.« Prema prijevodu Novoga zavjeta, u retku 25 piše: »I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.« U prijevodu dr. Ljudevita Rupčića redak 25 glasi: »I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.«

Pitanje je li, dakle, Isus imao braće i sestara pobuđeno je i nedavnim otkrićem jednoga aramejskog natpisa, na jednoj grobnici iz prvoga stoljeća. Na njoj piše: »Jakov, sin Josipov, brat Isusov.« Tako je ponovno pokrenuta i svojevrsna rasprava o pitanju »Isusove braće i sestara«.

O tom je otkriću svoje komentare napisalo i svoje stručno mišljenje dalo više katoličkih teologa bibličara, i na njihova se razmišljanja o njemu i mi oslanjamo, ne izdvajajući nijednoga od njih. Valja izreći i činjenicu da je sam pronalazač toga otkrića bio vrlo oprezan u tumačenju, pa je napisao: »Imajući na umu broj stanovnika Jeruzalema (možda 80.000) i uobičajena tadašnja imena, moglo je biti najmanje 20 Jakova čiji je otac nosio ime Josip i čiji je brat bio Isus.« Dobro je, stoga, ponekad pokušati stvar istražiti i dublje, ne zadržavajući se samo na novinskim izvješćima, koja možda uvijek ne uspijevaju prenijeti cjelokupnu sliku o važnosti nekoga događaja, ili pak govore o nečemu drugom.

Nećemo, jednako tako, ući u teološku raspravu o djevičanstvu Majke Božje, već ćemo se osvrnuti na povijesno-književne podatke koji su nam dostupni. Isus dolazi u Nazaret. Subota je i ide u sinagogu, gdje je održao govor koji je sve zadivio. Odmah se javljaju pitanja i reakcije tipične za jedno malo mjesto: »Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?« (Mk 6, 2-3). Još od početaka kršćanstva javljalo se i ponavljalo pitanje o identitetu te »braće i sestara«, od kojih se – tako se čini – Isus (da tako kažemo) distancirao. Naime, jednoga dana mu kažu: »Slušaj! Eno ti vani majke i braće, traže te.« A Isus: »Tko je moja majka i moja braća?« Nakon što se osvrnuo na mnoštvo koje ga je okruživalo, pojašnjava: »Evo moje majke i moje braće. Jer tko god vrši volju Božju, on mi je brat, sestra i majka« (Mk, 3, 31-35).

I židovski povjesničar Josip Flavije iz prvoga stoljeća govori o Jakovu koji je odgovoran za Crkvu u Jeruzalemu i navodi da je »brat Isusa zvanoga Krist«. Prva i drevna »identifikacija« te »braće« javlja se u jednom apokrifnom spisu (što znači da nije prihvaćen u kanonske tekstove Svetoga pisma!), takozvanom Jakovljevu protoevanđelju, koje je napisano u drugome stoljeću. U tome apokrifnom tekstu Josip sam kaže, u trenutku vjenčanja s Marijom: »Imam djece i starac sam, dok je ona djevojka!« (9, 2). »Braća« Isusova ovdje bi, dakle, bila polubraća, rođena iz prvoga braka Josipova.

Jednako tako u drugome se stoljeću u djelu jednoga kršćanskog autora (»Sjećanja«) govori o »rođacima« ili »rodbini« Isusovoj, koje su procesuirali Rimljani pod Domicijanom, dakle krajem prvoga stoljeća.

Tu je tezu prihvatio prevoditelj Biblije na latinski, sv. Jeronim, koji je u »braći« i »sestrama« Isusovima vidio zapravo bratiće i sestrične, znači pripadnike šire Marijine rodbine. Tu je svoju tezu sv. Jeronim branio polemizirajući s jednim svojim suvremenikom u četvrtom stoljeću, nekim Elvdijem, koji je tvrdio da riječ o djeci koju bi, navodno, Marija i Josip bili imali poslije Isusa. Tu tezu zastupaju i neki suvremeni bibličari, upućujući na Evanđelje po Luki koji u jednom trenutku kaže: »…i rodi sina svoga, prvorođenca«, Isusa (2, 7). Ipak, ovdje valja primijetiti da »prvorođenac« po sebi ima pravnu vrijednost te ističe biblijska prava, to jest taj pojam zapravo ističe prava povezana s prvorođenstvom.

Zanimljivo je isto tako navesti, kao svojevrsni kuriozitet, da jedan aramejski dokument – kako spominje talijanski bibličar Gianfranco Ravasi ne navodeći izričito njegovo točno ime – iz prvoga stoljeća govori o jednoj majci (i njoj je bilo ime Marija) koja je umrla »rađajući svoga sina prvorođenca«. Da se pojam »prvorođenac« tumačio u suvremenom smislu, očito je da bi ga ovdje bilo suvišno spomenuti jer je više nego jasno da žena koja je umrla pri porodu nije mogla imati druge djece.

Moderna povijesno-kritička metoda upozorila je i na neke druge činjenice. Egzegetičari te metode navode da na aramejskom ili hebrejskom jeziku riječ »brat« (‘aha’ i ‘ah) može značiti bilo brat, bilo bratić, bilo nećak, pa čak i saveznik.

U Knjizi Postanka Abraham svojega nećaka Lota naziva »bratom« (usp. 11, 12: »Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku«, te 13, 8: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća!).

Osim toga, izraz »braća Gospodinova« u Novome zavjetu označava skupinu kršćana židovskoga podrijetla koji su bili vezani na nazaretsku skupinu Kristovih sljedbenika. Oni su predstavljali jednu vrstu samostojne zajednice, koja je posjedovala određeni autoritet, te je čak mogla predložiti vlastitoga kandidata kao prvoga »biskupa« Jeruzalema – Jakova. (Usp. Dj 15, 13 i 21, 18: »Sutradan Pavao ode s nama u Jakovljevu kuću, gdje se sastadoše sve starješine.«)

U odlomku Markova evanđelja Isus je čini se umanjio njihove povlastice, te ih sveo na općenitiji ali znakovitiji horizont vjernosti volji Gospodnjoj. Osim toga, nikada se ta »braća« i »sestre«, ni na jednome mjestu u Bibliji, ne nazivaju – kao Isus – »Marijinom djecom«.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Luka evanđelist

Objavljeno

na

Objavio

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje na vrijednosti.

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Nakon Pavlove mučeničke smrti 64. god. nastavio je sam naviještati Evanđelje, ali nema pouzdanih povijesnih podataka je li njegovo područje djelovanja bila Dalmacija, kako neki smatraju, ili možda Galija, Italija, Egipat ili pak Grčka. Ni o njegovoj smrti nema sigurnih podataka, pa je tako prema nekima umro sa 74, a prema drugima s 84 godine, prema jednima je umro prirodnom smrću, a prema drugima podnio je mučeništvo, te je prema jednima svoj ovozemaljski život završio u Bitiniji, a prema drugima u Boeciji u Grčkoj.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim, liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika, pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

Vjeraidjela.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Sotono u ime Isusovo umukni

Objavljeno

na

Objavio

Umjesto da konačno zašute suradnici zla i sotone, ušutkuju se Božji glasnici i proroci istine.

Vrijeme je da zašute i umuknu vračari, lažni proroci, pisci horoskopa, širitelji ideologija koje negiraju Božje zakone. Vrijeme je da u ime Isusovo umukne glas Belzebula u srcima promotora kulture smrti, da umuknu političari i svjetski moćnici koji gradeći zlatnu teladi i kule babilonske potajice stvaraju novi svjetski poredak.

Prorok Joel poziva svećenike da dignu glas, proglase post, narod sazovu na molitvu jer se približio kraj i propast ovoga svijeta. Trubite u trublju na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori!

Neka svi stanovnici zemlje dršću,jer dolazi gospodnji dan, poruka je proroka. Indijski vođa Ghandi je postio kad je narod bio u velikim izazovima i krizi. Možemo li očekivati da današnje vođe počnu preko posta i molitve rješavati probleme i katastrofe, a ne samo da pukom diplomacijom obračunavaju sa zlom.

Poslušajte propovijed fra Marija Knezovića koja je razdrmala brojna srca.

fratar.net

>>> Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

facebook komentari

Nastavi čitati