Pratite nas

BiH

Je li presuda za Fimi mediju početak kraja HDZ-a?

Objavljeno

na

Prvostupanjska presuda u slučaju Fimi media, kojom je uz bivšeg premijera Sanadera i njegove su(k) radnike, krivom proglašena i stranka HDZ, čiji je crni fond, prema presudi, obilno punjen reketarenjem javnih poduzeća, otvara pitanje budućnosti te stranke, a i odnosa na hrvatskoj političkoj sceni u bliskoj budućnosti.

Po reakcijama članova i pristaša HDZ-a čini mi se da pitanje kolektivne stranačke krivnje za njih nije pravno, već ozbiljno filozofsko pitanje, poput srednjovjekovnih univerzalija. Što je HDZ u očima do groba odanog birača? Neka neokaljana uspavana ljepotica, vječno stožerna hrvatska i demokršćanska stranka koju nekim čudom povremeno otme loš vođa, no njena duboka, skrivena bit unatoč svim praktičnim grijesima, političkim i vrijednosnim izdajama i lutanjima ipak ostaje neokrojena? Je li Sanader neka iznimka, slučaj koji se dogodio nizom nesretnih okolnosti ili je bliže istini to da j e sanaderština prava bit HDZ-a, tj. da je unutarnja logika te zajednice prirodno rezultirala takvim vođom?

[dropcap]V[/dropcap]jerni birači HDZ-a, koji su, paradoksalno, cijelo vrijeme uglavnom nezadovoljni i njenom politikom i vodstvom, na različite načine objašnjavaju zašto ipak glasuju za tu stranku. Jedni su fetišisti imena “HDZ”. Kao, samo to ime je važno i ima čudesno političko djelovanje bez obzira na to tko pod njim bio i što radio. pa makar sutra svi sadašnji članovi otišli iz njega, a kompletan npr. HNS prešao u HDZ i Vesna Pusić bila predsjednica HDZ-a, a Goran Beus Richembergh potpredsjednik, takvi bi opet glasovali za HDZ jer to je ime “stranke koja je stvorila Hrvatsku” pa su oni stoga za nju. Ne mogu je prežaliti, unatoč tome što priznaju da je već koncem 1999. HDZ bio oličen u Canjugi, Pašaliću i predsjedničkom kandidatu Mati Graniću, a ni prije HDZ nije bio samo Tuđman, već i Mesić, Manolić, Boljkovac, Kutle …

Ako je i nakon Tuđmana HDZ u očima svojih birača fetišista bio dobar, a Sanader loš, kako je “zlikovac” mogao uzjahati na čelo tako moralne stranke i postići da ga sve do pada pobožno slušaju? Mogao je on provoditi, vrijednosno gledajući, lijevo-liberalnu politiku, odrađivati “domaće zadaće” koje se Račan nije usuđivao, pokloniti Paviću Slobodnu Dalmaciju, dovesti neke od danas bučnih demokršćana do takvog poniženja da svi, unatoč oštrom protivljenju Crkve, dignu ručice za Zakon o suzbijanju diskriminacije, otpiliti Hrvate u BiH na liniji kohabitacije s Mesićem, svi su ga bespogovorno slijedili. Što je već tada, u političkom i vrijednosnom smislu, ostalo od HDZ-a osim ljušture, pukog stranačkog stroja za osvajanje vlasti i bogaćenje uskog vladajućeg kruga?

No doživotnom glasaču to nije važno, on će reći da je HDZ vječna stranka, koja će kad tad “doći k sebi”. Nepojmljivo imje da stranke koje su za naciju imale veliku povijesnu ulogu mogu, kad izgube smisao i vrijednost, jednostavno nestati. Najbolji primjer je talijanska “Democrazia Cristiana”, demokršćanska stranka koju je predvodio Alcide De Gasperi, jedan od otaca moderne Europe. Ta je stranka za modernu ‘Italiju značila čak i više nego HDZ za Hrvatsku. Italija je 1945. bila razorena, poražena, okupirana, siro-mašna, nakon dva desetljeća fašističkog režima moralno uništena zemlja, na pragu građanskog rata. Imala je daleko najjaču komunističku partiju na zapadu Europe, naoružanu i spremnu na mig Staljina, čiji je tadašnji satelit Tito bio na granici u Trstu, započeti rat i revoluciju.

De Gasperijevi demokršćani tada stupaju na scenu. Pobjeđuju komuniste na ključnim, prvim poslijeratnim izborima. Uspijevaju izbjeći prijetnju građanskog rata, uvesti novu republiku u NATO, voditi silan ekonomski rast koji počinje sredinom pedesetih i na kraju pretvoriti Italiju u bogatu europsku zemlju, jednu od stupova buduće Europske unije. No sve ima rok trajanja. Nakon pada Berlinskog zida, demokršćani gube smisao kao najjača brana protiv komunizma, a golema korupcijska afera koja je početkom devedesetih pomela kompletnu vladajuću garnituru dovela je do toga daje 1994. stranka koja je pola stoljeća vladala Italijom doslovno prestala postojati. Promijenila je ime, pa se ubrzo raspala na nekoliko frakcija koje su se po-dijelile, neke otišle s lijevim centrom, s dojučerašnjim protivnicima, a dio s novim igračem na političkoj sceni, Berlusconijem.

Primjer Italije pokazuje da su i veće stranke od HDZ-a, s jednakim, ako ne i većim, zaslugama (HDZ nije ostvario gospodarski rast i relativno blagostanje kao demokršćani u Italiji) propadale i nestajale. Dakle, itekako je zamislivo da se HDZ ugasi. Oni koji inzistiraju na značenju povijesnih zasluga za dobi-vanje budućih izbora gube iz vida činjenicu da svake godine umre jedan gradić starijih ljudi koji su devedesetih glasali za Tuđmanov HDZ, a u punoljetnost uđe manji gra-dić novih kojima HDZ nije sinonim za stvaranje države, već za suđenje nekim bahatim, ugojenim lopinama. Slavno se ime ofucalo. Štoviše, može se argumentirati, da nere formiran HDZ postaje prepreka stvaranju oz-biljne, perspektivne demo-kršćanske stranke u Hrvat-skoj. Sa svim tim teretom na leđima preslab je da smijeni postojeću vlast, no dovoljno je jak da koči stvaranje nove i neopterećene konzervativne opcije.

Neki romantičari tvrde da je HDZ bio “oteta stranka”. Kao vozilo je OK., ali je zasjeo pogrešan vozač. No čini li stranku ime, prostorije, infrastruktura ili ljudi? I kakvi su to ljudi ako su u godinama sanaderštine na sve što se događalo, kako reče sutkinja, okretali glavu, šutjeli i trpjeli? Gdje su im ti kvalitetni, nevidljivi, do sada potiskivani kadrovi? Bajka u koju vjeruju HDZ-optimisti je da će jednom doći princ, osloboditi hrvatsku demo-kratsku zatočenicu, razjuriti stare strukture, ostatke sanaderštine, ali i još starije mrlje, dakle provesti neku vrstu dvostruke lustracije u HDZ-u, komunjara i sanaderovaca. No što bi ostalo? Poznajem kvalitetne ljude koji su se učlanili u HDZ prije dvije godine, jutro nakon izbornog poraza.

Mislili su kako je dotaknuto dno, da će karijeristi otići s broda koji je potonuo, i da će stranka slavnog imena započeti novi put od nule. No to je iluzija, jer nema nulte pozicije. Ostala je infrastruktura na terenu i sve tanji simbolički kapital prošlih zasluga, ali ostali su i repovi i dugovi, koji sada dolaze na naplatu. Uz to, ostao je i stari kadar, kojem su dovoljne oporbene sheme i ono što se namakne po županijama i općinama, dakle ista klijentelistička igra samo na nižoj, recesijskoj razini, a otprilike su takvi i kadrovi. Nakon lovaca na medvjede i lavovske zalogaje ostalo je kokošarenje i ćukanje usitno. Ostaje dojam kako ova vlast čini sve da izgubi sljedeće izbore, a oporba se trudi svim snagama da ih ne dobije. Pravomoćna presuda HDZu očito će se tempirati pred izbore, kao kruna montipajtonovske utrke loših i gorih, ako se u međuvremenu ne pokrene nešto novo.

Ipak, ni to ne mora biti odlučujuće za izborni ishod. Nema tog tereta prošlosti koji, u ovakvoj ekonomsko-socijalnoj situaciji i s ovakvom vlašću, HDZ ili bilo kakva druga opcija ne može amortizirati dobrim i odgovornim gospodarskim i socijalnim programom i angažiranjem najboljeg kadra. Ali, s druge strane, sve i da optužbe padnu i svi grijesi se izbrišu, nikakva besprijekorna prošlost ni stare zasluge ne mogu kompenzirati nedostatak vizije budućnosti. Dakle, lako je za Sanadera i Fimi mediju, gdje su vam danas program i ljudi koji će ga iznijeti?

NinoRaspudić/VL/foto:hrt

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati