Je li Vlada spremna na promjene?

    2

    Hrvatski sabor većinom glasova zastupnika potvrdio je u srijedu 18. lipnja dva nova ministra u Vladi Kukuriku koalicije.

    Tako je u otprilike dvije i pol godine mandata promijenjeno čak osam članova Vlade: od toga troje u prvoj godini, dvojica u drugoj i trojica u prvoj polovici 2014. godine, pa je očito da vladajuća ekipa nikada nije bila uigrana i da se neprestano traži, što znači i previše bavi sama sobom, a što je od i te kakvoga javnoga interesa, odnosno to je u povijesnim okolnostima Hrvatske postalo neosporno pitanje općega dobra.

    svi-zokijevi-ljudi-tko-ce-biti-ministri-nove-kukuriku-vladeVeć taj vanjski pokazatelj, koji ima duboke i važne unutarnje razloge, koji su često skriveni od očiju javnosti, govori o opravdanosti niskoga povjerenja u sadašnju Vladu i o opravdanosti sve učestalijih poziva na prijevremene parlamentarne izbore. Pravi pak razlozi za nezadovoljstvo sadašnjom vladajućom ekipom vidljivi su svima jer gotovo svi osjećaju posljedice neuspješnosti njezina djelovanja: produbljivanje svekolike krize, nezaposlenost, osobito mladih, odljev sposobnih u inozemstvo, izostanak ozbiljnih investicija, nespremnost za nužni zaokret u gospodarstvu, ideologizacija državnih struktura i škola… Doista nije neobično što ni jedna vlada u samostalnoj Hrvatskoj do sadašnje nije doživjela tako mnogo zahtjeva za ostavku, i to ne samo od opozicije, nego i od stručnjaka, sindikata, građana i brojnih analitičara kojima je na srcu opće dobro Hrvatske. Svi ti zahtjevi za ostavku zapravo su vapaji da se preuzme odgovornost i da se počne djelovati u smislu stvarnoga služenja općemu dobru čitavoga hrvatskoga društva.

    Predsjednik i članovi Vlade imaju formalno pravo ustrajati u svom mandatu i zadovoljavati se što imaju većinsku potporu u Hrvatskom saboru, no oni imaju etičku, političku i zakonsku obvezu služiti boljitku Hrvatske, a baš to im ne uspijeva. Bez želje za ulaženjem u unutarnje razloge za aktualnu minimalnu rekonstrukciju Vlade, ne može se prikriti nezadovoljstvo, čak i ogorčenost, što promjena nije zahvatila i resore koji su najvažniji za spašavanje i pokretanje gospodarstva o kojem ovisi gotovo sve u društvu. Gotovo svakom građaninu u Hrvatskoj jasno je da baš ti resori najviše zakazuju i da su posljedice nesnalaženja i neprimjerenoga djelovanja od ministarstava gospodarstva, poduzetništva i obrta te regionalnoga razvoja i fondova Europske unije do, osobito, Ministarstva poljoprivrede glavni razlog osiromašivanja sve većega broja hrvatskih građana. Za takvo stanje nitko ne preuzima odgovornost pa onda s pravom dolazi u pitanje cijela vladajuća ekipa. Upravo je nevjerojatno koliko baš ti resori baš ne žele ni čuti, a kamoli poslušati stručnjake koji su sposobni ponuditi stvarni zaokret. Tako tvrdokorno nametanje primata politike, zapravo političkoga voluntarizma, ne može biti drugo nego znak da ta politika ne promiče opće dobro, nego parcijalne, grupne i osobne interese pojedinih moćnika i lobija, odnosno da aktualna politička garnitura zapravo zlorabi svoj mandat.

    Zanimljivo je kako propagatori, koji su svojevrsne produžene ruke sadašnje vladajuće skupine, u medijima za nedaće u Hrvatskoj optužuju društvo, čak i Katoličku Crkvu, jer da tobože Vlada želi strukturne reforme, ali su preveliki otpori. Hrvatsko društvo vapi za stvarnim reformama, Katolička Crkva uvijek je spremna poduprijeti svaku relevantnu inicijativu i akciju koja je stvarno u službi općega dobra i boljitka Hrvatske, ali takvih relevantnih inicijativa i reformskih akcija nema. Snažan je dojam da se ova Vlada neprestano bavi osobito perifernim i beznačajnim pitanjima, ili ponekad čak i bitnim pitanjima, ali redovito na čudan, iščašen način koji nužno izaziva kritike. Dojam je da se sadašnja Vlada poglavito bavi pitanjem kako smanjiti proračunski golemi manjak, umjesto da se, uz to, pozabavi puno važnijim pitanjem kako podići i ojačati proizvodnju, jer kad bi Vlada osigurala okvire za jačanje proizvodnje u Hrvatskoj, brzo bi nestao problem manjka u proračunu. Vladi ništa ne znače stvarne, zapravo čak očaravajuće, komparativne prednosti koje Hrvatska neosporno ima, ali ih ona ne zna, ne želi ili ne smije aktivirati i iskoristiti.

    Posljednja promjena u Vladi, dolaskom novoga ministra obrazovanja, znanosti i športa, donijela je i dugo očekivane i poželjne tonove na hrvatsku javnu i političku scenu. Od predstavnika sadašnje Vlade, premda je prošlo dvije i pol godine, sve do toga novoga ministra nije se čulo da je dosta podjela, da se želi dijalog i konsenzus. Bez ulaženja u stvarne nakane, mogućnosti i ovlasti novoga ministra, teško je oduprijeti se napasti da se pomisli da je to novi duh zapravo izazvan hitno potrebnim umivanjem koalicije pred javnošću jer parlamentarni izbori su, kako god bilo, sve bliži i bliži. Usprkos toj ozbiljnoj napasti, treba pozdraviti ministrov stav koji pokazuje otvorenost za razgovor i dogovor. Legitimnost političkih odluka zapravo nikada ne leži samo u formalnoj pravnoj većini u parlamentu, nego u uvažavanju logike zdrave pameti i stvarne većine u društvu. Ako ministrovi prvi intervjui stvarno najavljuju prekid s dosadašnjim nasiljem koje je vršio prijašnji ministar, ako stvarno znače prekid prakse da se zakonodavstvo i škola žele zlorabiti za nametanje hrvatskom biću stranih i neprihvatljivih ideologija, onda je to izvor i znak velike nade za stvarno poštivanje u demokraciji legalne i legitimne pluralnosti u hrvatskom društvu kao i znak nade za stvarni boljitak hrvatskoga društva. Hrvatska je po broju stanovnika stvarno mala država i nedopustivo je da u njoj i dalje caruju tolike podjele.

    Ivan Miklenić / Glas Koncila

    facebook komentari

    • EMINƎM

      rikavela vlada zokya lanovićami, nitko na svijetu ne zna da podvaljuje i krade kao komunisti

    • EMINƎM

      rikavela vlada zokya lanovićami, nitko na svijetu ne zna da podvaljuje i krade kao komunisti